Zlo se zlim hrani

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Eto zašto vjerujem da će Crna Gora preživjeti kontinuirane pokušaje i danas prisutnog pogroma, koji traje programski još od Ilije Garašanina i njegovog „Načertanija“ 1844. To djelo predstavlja prvi politički program kneževine Srbije, za ujedinjenje svih „srpskih zemalja“! Zatim slijedi  „Homogena Srbija“ 1941. Stevana Moljevića koja za kvislinški i zločinački četnički pokret Draže Mihailovića i njegovih egzekutora koljača, predstavlja okosnicu djelovanja, a koje je zaustavljeno definitivnim porazom naci-fašizma! Ipak, ta ideja koja je na prostoru prve Jugoslavije, u toku cijelog Drugog svjetskog rata, rezultirala najsvirepijom poznatom masovnom klanicom desetina hiljada, pretežno nesrpskog življa, žena đece, staraca, ali i onih čija se uvjerenja nijesu slagala sa ovom zlikovačkom ideologijom, suštinski nije uništena. Bila je „arhivirana“ i brižljivo čuvana prije svega u crkvenim krugovima, potpomognutim četničkim transvestitima, mahom „obrijanih“ nakon formacijskog vojnog sloma na Neretvi 1943. godine. Nakon rata su uživali sve blagodati „antifašista“ uključujući i boračke penzije. No, novac je i tada kao i danas dobrodošao svim negatorima i rušiteljima države u vidu boračkih ili nacionalnih penzija, do prestižnih  ničim zasluženih nagrada, koje podrazumijevaju i pozamašne novčane iznose! Sljedeća etapa u razvoju zlikovačke ideje bio je „Memorandum“ SANU, koji je nakon Miloševićevog uspona izvukao iz crkvenih „katakombi“ svu dugo taloženu mržnju, i trulež, sa popovima kao najpouzdanijim propagatorima zla, jer imaju pristup svakom  domu, kao ciljne grupe za ratno huškanje, i etnička čišćenja, a mnogi su se i sa oružjem uključili u ratna djejstva. Crna Gora, iako pod Miloševićevom „čvrstom rukom“ je, uz manja ili veća „posrtanja“, preživjela i (kako vole kazati) „sačuvala mir“ i  pored, Štrbaca, Bukovice, logora Morinj, deportacija, paljevine i pljačke kroz Konavle, jer tako je zahtijevala krilatica „Rata za mir“!? Ipak komšije sve to  drugačije doživljavale čuvši pjesmu „Sa Lovćena vila kliče…“ Slijedi još jedan definitivni vojni poraz velikosrpske ideje, nakon NATO intervencije, ali ne i ideologije, pred kojom međunarodna zajednica i danas zatvara oči. Ta ideologija konačno shvata da mora pronaći moćnog saveznika sa sličnim aspiracijama, pa tako po uzoru na „ruski svijet“ dobijamo „srpski svet“ sa šibicarski prevarantskim, na sreću propalim, surogatom „Open Balkan“. Popovi su ponovo u akciji, hladnoratovski obučeni od strane odgovarajućih službi, ovaj put odlučniji nego ikada, i nakon „moleban revolucije“ uspostavljaju marionetsku vlast, koju permanentno drže pod kontrolom, pri čemu ne isključuju ni terorističke aktivnosti (primjer sjeverno Kosovo)  ili SKY porudžbine oružja  za potrebe nečeg sličnog u Crnoj Gori „zlu ne trebalo“! Preko Abazdovićevog veleizdajničkog Temeljnog ugovora, Crkva Srbije u Crnoj Gori, ima praktično eksteritorijalni status, pa vlasti (koje to nijesu), nemaju ovlašćenja ući u crkvene objekte i provjeriti stanje vrlo mogućih  arsenala oružja, o kojima brinu bivši pripadnici vojnih i paravojnih jedinica iz najnovijega rata, a koji su maskirne uniforme zamijenili „maskirnim“ mantijama, a ratna zvanja visokim crkvenim pozicijama, najvaljujući „ukrajinizaciju“ Crne Gore.

Zašto vjerujem u Crnu Goru? Jednostavno zato što i nakon čitave ove istorijske i aktuelne zlikovačke ujdurme, ona još traje, jer su pomenuti kreatori sotonskog haosa do te mjere ispunjeni mržnjom i zlom, koje ih kao nešto autodestruktivno razjeda iznutra, a da toga i nijesu svjesni. Antidot za takvo samouništavajuće djelovanje ne postoji! Ono ima sigurno bolju učinkovitost od svih kletvi „Svjedoka božje ljubavi“ pukovnika, Amfilohija!

Ipak ovi destruktivci bi se zadovoljili i status quo situacijom dok gođ traju nevjerovatne privilegije, pa bi sav taj proces valjalo ubrzati, organizovano i samoodbrambeno jedinstveno, jer su  poput najezde skakavaca toliko opustošili državu da  će je teško biti ponovo podići „na noge“! Nijesam  ni vrač ni prorok, ali sam siguran da će se ovi „sijači Zla“, jednog jutra probuditi u vlastitoj propasti, koju ponovo neće viđeti kao  svoju „zaslugu“ po mjeri Svevišnjega, već će kao i uvijek potražiti  jednog od mnogih „dežurnih“ krivaca, „preko plota“ poput najnovijeg, kako ga nazvaše „jezivog otkrića“  u vidu mape velike Hrvatske, plasirane i preko društvenih mreža, navodno pronađene kod jednog od studenata u blokadi!