Zbog epidemije koronavirusa posebno je pogođen rad logopeda

U vrijeme pandemije COVIDa-19 pogođene su mnoge struke čija priroda posla je vezana za neposredan kontakt sa ljudima.

Jedna od profesija čiji rad je veoma otežan i skučen je i posao logopeda.

Treba ispoštovati sve mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za sprječavanje zaraznih bolesti, nošenje maski, vizira, distancu, dezinfekciju.

Sve to bez dodira, što je u ovom poslu gotovo nemoguće, kazala je za Skala radio defektolog-logoped Dragana Marković iz kotorskog Resursnog centra „Dr Peruta Ivanović“.

Poseban problem je u radu sa djecom. Koliko je logopedu važno da pogleda govorne organe, ustanovi da li ima nekih udruženih pokreta pri govori ili ne, toliko je važno i da dijete može vidjeti svog logopeda. S tom imitacijom kada se goviori samo o dislalijama (artikulacioni poremećaji – nemogućnost nepravilnost u izgovoru pojedinih glasova) potrebno je napraviti pravilan položaj govornih organa za izgovor, objašnjava Markovićeva.

U ovom poslu potrebne su i izvjesne masaže lica, mjerama koje stimulišu mišiće potrebne za govor i za izgovor kod neke djece. Logopedi takođe upotrebljavaju špatulice, logopedske sonde za svoj rad, što se u ovoj situaciji pandemije koronavirusa izbjegava i umnogome otežava rad.

Po preporukama, dijete bi trebalo da sjedi na razdaljini od metar ipo do dva od svog logopeda i pod tim uslovima njihov rad nije moguć, kaže Marković.

Stoga se dovijaju na sve načine, a neizbježno je stalno nošenje maski i vizira.

Čitav prostor se dezinfikuje poslije svakog djeteta, objašnjava logopedica Dragana Marković.

Takođe su roditelji zamoljeni da ukoliko imaju mogućnosti, djeci koja dolaze na logopedske vježbe nabave vizire  kao još jedan vid zaštite kako bi logoped ipak mogao vidjeti govorni aparat djeteta.

Ukoliko dijete nosi samo masku, onda prije svega ne čuju jedni druge kako treba i logoped ne može da uoči da li to što izgovara, pravilno izgovara ili ne, ili na primjer zbog čega je prisutan neki šum. Da li on dolazi zbog toga što usnice ili jezik nijesu u pravom položaju.

Na pitanje koliko roditelji poštuju sve preporuke i da li sarađuju sa logopedom, Markovićeva je kazala da većina roditelja sarađuje na pravi nači i aktivno radi sa svojom djecom.

Oni su svjesni da u ovoj situaciji je najveći dio odgovornosi upravo na njima, a logoped je tu da da vježbice, uputi na koji način da rade sa djecom automatizuju i usvajaju nove pojmove. Aktivan rad sa svim finesama oni moraju odraditi, zbog toga što logopedi za sada ne mogu da priđu djetetu toliko koliko je u ovom specifičnom poslu potrebno.

Logopedica Marković kaže da su ona i njene kolege bili skeptični uz otvorena pitanja kako će to da izgleda, da li će biti pomaka u periodu od marta do juna kada su u prvom talasu  koronavirusa radili onlajn.

Međutim, oni roditelji koji su poštovali uputstva struke i koji su aktivno radili sa svojom djecom imali su pomak.

Takođe je od važnosti literatura iz ove oblasti, a poenta je da se da što više riječi sa određenim glasom i određenim položajem na početku u sredini i na kraju riječi kroz rečenice, pjesmice. Jer što više primjera dijete ima i što više puta ih izvježba i ponovi, brže će da usvoji i sam glas, poručuje Markovićeva.

Na pitanje koji su najčešći problemi, ona je odgovorila da je najveći broj djece bio sa kompromitovanim izgovorom glasova a danas je sve manje te djece. U porastu su djeca sa različitim razvojnim odstupanjima, i to ne samo u smislu govora i jezika već i krupne fine motorike.

Roditelji su glavni saradnici u radu logopeda i bez njihovog aktivnog rada rezultati samih vježbi kod logopeda su spori.

Roditelj kod kuće treba da postupa po pravilima i uputstvima koje dobija od logopeda koji daje nove vježbe i nove zadatke i tada je vidljiv napredak kod djece.

Po preporukama iz resornog Ministarstva u vrijeme pandemije, logopedski tretman je  skraćen. Oni rade po pola sata sa djecom i na taj način im je skraćeno vrijeme direktnog, neposrednog rada sa djecom, zaključila je naša sagovornica.