ZAŠTO RUSIJA ŽELI DA PORAZI UKRAJINU

Piše: BOŽIDAR PROROČIĆ, književnik i publicista

Politika koju vodi zvanični Kremlj na čelu sa Putinom je nastavak imerijalnih i imeprijalističkih pretenzija ne samo prema Ukrajini već i prema drugim slovenskim ali i baltičkim zemljama i narodima koje su u njenom neposredom okruženju. Nakon drugog Svjetskog rata i urušavanja komunizma sa početkom devedesetih ,,moćna” Rusija se raspala. Ne mogavši da podnesu svoj sopstveni poraz Rusija je pokrenula rat u Ukrajini a uskoro će godišnjica rata u kome Ukrajina brani svoj teritorijalni, jezički, kulturno-istorijski identitet i integritet koji je vječito osporavan, negiran i podirivan od strane Rusije. U ovom ratu Evropa i svijet jasno su i nesumljivo stali na strani Ukrajine pružajući značajnu civilnu i vojnu pomoć. Strahote rata koje preživljava Ukrajina nas na Zapadnom Balkanu vraćaju u neke devedesete kada su mnogi zbog svog imena, prezimena, vjere i jezika bili proganjani, ubijeni, proćerani, pljačkani, silovani itd. Putin želi  obnovljenu ,,Novu Rusiju”a Ukrajina mu je prepreka na tom putu. Pored toga on želi da uništi Ukrajinu da bi svima pokazao koliko je njegova država jaka, snažna i dominantna ali je ona itekako daleko od toga.

Rusija nije ostvarila željeni cilj a negativni efekti od ekonomskih, preko vojnih a tek u budućnosti istorijskih biće nesagledivi. Kao što je svojevremeno nacistička Njemačka bila simbol zla, genocida i odmazde to je u sadašnjim okolnostima Rusija. Uništavati živote, materijalna, kulturna, istorijska dobra željeti izbrisati istoriju Kijivski Rusi mogu samo oni koji žele ,,superiornu naciju” i ,,ruski svijet” koje će biti još jedna u nizu političko-demgagoških floskula koja nosi brojne žrtve za sobom. Uz to Ruska pravoslavna crkva podržava Putinovu politiku izlazeći iz okvira vjerske i hrišćanske jurisdikcije postajući saučesnik u svim zločinima. Ako pažljivo analiziramo vjersko-političku demagogiju Ruske pravoslavne crkve jasno ćemo zaključiti da je ona  podstaknuta je jednom vrstom vjerskog fundamentalizma koji otvoreno slavi smrt i na taj način ,,podstiče i motiviše borce” da nastave u svojim krvavim pohodima. U međuvremenu, ekspanzionistička Rusija sve više klizi iz realnosti u svijet fantazama a to je svijet i začarani krug iz koga nema povratka. Vrijeme obostrano teškog rata donosi Ukrajini prednost jer u strategiji ratovanja onaj ko se brani ima veće šanse od onog koji napada.

Volodimir Zelenski stoji hrabro na čelu svoje države svim vojnim i dipolmatskim sredstvima brani Ukrajinu. Ni dana ni časa ni trena nije posustao u borbi protiv Moskalja. Svjestan da jedino na taj način može odbraniti svoju državu i jednom zauvijek proćerati Ruse. On je heroj koji je u najtežim okolnostima vukao najjače poteze za svoju državu. Svaki rat jednom mora stati pa i ovaj a onda će trebati decenije da se Ukrajina oporavi dok će Rusija svima biti primjer nacizma novog vremena koji će kao i svaki fašizam i nacizam naći se na najsramnjim stranicama novije istorije kao primjer nečovještva svima u Evropi ali i u svijetu. Crna Gora je od početka ovog rata bila na strani naroda Ukrajine i njen dobar dio stanovništva. Dovoljno je pogledati istoriju Rusije kroz vjekove i njen odnos prema Crnoj Gori njenim društvenim i savremenim političkim okolnostima da bi razumjeli da su ruski intresi na Balkanu vječiti sa željom i težnjom ka produbljavanju sukoba i izazivanja nemira kako bi se podirivala i Crna Gora.