Zašto je bolje da Akademija šuti?

Piše: Milenko A. Perović

Navršilo se pedeset godina od osnivanja Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Njeno Predśedništvo tim povodom izdalo je uobičajeno praznoslovno saopštenje. Bolje bi bilo da nije! Praznoslovlje uvijek otkriva više no što može sakriti!

Kad Predśedništvo i predśednik CANU nešto saopštavaju, čak i najdobrohotniji ljudi moraju ośetiti nelagodu. Suoče se s pitanjem kako je moguće da u CANU nema nikoga ko bi mogao i smio skrenuti pažnju da ne brukaju stalno tu instituciju!

Kako tolika skupina naučnih uglednika ne može sačiniti saopštenje koje bi dubinom misli prevazišlo standarde pismenih radova na slobodne teme iz maternjeg jezika koje gimnazisti veselo pišu – jer mogu do mile volje da „lamentiraju“ – u nižim razredima gimnazije?

Teška je hipokrizija kad predśedništvo CANU praznoslovi o građanskoj, demokratskoj i evropskoj Crnoj Gori, dok se svaki dio državnog, društvenog, ekonomskog, kulturnog, religijskog i jezičkog bića Crne Gore ljulja iz temelja. Ono frazira o građanskoj, demokratskoj i evropskoj Crnoj Gori, dok je vladajuće klerofašističke falange pretvaraju u četničku, antidemokratsku i antievropsku državu!

Akademijini mudraci s brojanicama i bez njih mudruju o državi dok novi vlastodršci gledaju da ne ostave kamen na kamen od iste te države. Pacifisti iz CANU guslaju o miru dok Beograd, Moskva i domaći fašisti snuju kako će zavrgnuti građanski rat i istrijebiti Crnogorce i ostale nesrbe. Mudruju oni i o znanju, ali im nije muka da idu na noge  vladajućim neznalicama da za sebe „isprose koru ′ljeba suva“ i još nešto povrh toga! Similis simili gaudet!

Lementiraju akademici o kulturi kao glavnom osloncu države dok sve državne poluge preuzimaju diluvijalni četnički tipovi prispjeli iz antropološkog muzeja i guraju je u najsmrdljiviji glib gibaničarske i panađurske tudbo-folk „kulture“ s Ibarske magistrale. Šteta što je prošlo vrijeme đevojačkih spomenara, jer bi u njima lijepo djelovala krasnopisna umotvorina CANU o „sintezi umnosti, obrazovanosti i humanosti.“

Sve vragolije iz saopštenja CANU sitnica su pri dva kapitalna stava koje oglašava njeno Predśedništvo.

Veli ono da odlučno odbija svaku „ideološku pripadnost.“ Treba mu djelimično vjerovati. CANU se od početka do danas nije rukovodila ideologijom crnogorskog suverenizma, ideologijom hiljadugodišnjeg crnogorskog slobodarstva, ideologijom antifašizma, ideologijom društva multunacionalne demokratije! Ali se zato – dijelom otvoreno, dijelom prituljeno – rukovodila ideologijom srpskog velikodržavlja i vlastitim dubokim kompleksima inferiornosti prema svemu što dolazi iz Beograda!

Sitna je podvala za neuke kad rukovodstvo CANU oglašava vlastitu „dezideologizaciju.“ Može se s razlogom pretpostaviti da su njene „umne glave“ zaozbiljno uzele zapadnu propagandističku tezu o „kraju ideologija.“ Izvjesno je i da ne znaju da nikada u povijesti nije postojalo društvo bez ideologije. Ne znaju oni da je teza o „kraju ideologija“ samo jedan banalni ideologem koji pripada ideologiji neoliberalizma! No, vrlo dobro znaju da vlastitom pričom da je CANU „iznad ideologija“ prikrivaju duboku odanost dobrog dijela svojih članova velikosrpskoj ideologiji!

Nadalje, Akademijin pledoaje za „volju za kompromisom“ čini neprobavljivu mješavinu  seoskog mudrijašenja, filistarskog oportunizma i neizmjerne gluposti.

Po principu „Pomoz′ bog, čaršijo, na sve četiri strane“, akademijini „besmrtnici“ postuliraju kompromis u crnogorskom društvu koje je podijeljeno po svim šavovima. Kao ni drugi „ideolozi kompromisa,“ oni ne mogu ponuditi njegovu formulu, nego samo beznadežna fraziranja o kompromisu!

Akademici CANU očigledno nikada nijesu čuli za logički pojam kontrerne suprotnosti? Zato ne mogu niti žele shvatiti prirodu i nerješivost „slavne“ crnogorsko-srpske aporije. Uvid u povijest nastanka i trajanje te aporije, uvid u njenu logiku i dobra volja ne mogu je kompromisno sanirati! Naprotiv, porijeklo i vijek trajanja te aporije zavise isključivo od prodora velikosrpstva u Crnu Goru i sposobnosti crnogorskih suverenista da je odbrane od te smrtonosne pošasti!

Dakle, Akademijina pomiriteljska gospodo, kako otkloniti sudar htijenja da se Crna Gora održi kao slobodna i suverena država i htijenja da bude uništena kao država i priključena Velikoj Srbiji? Znate li kako načiniti kompromis između želje za samoodržanjem nacionalnih Crnogoraca i velikosrpskog negiraja postojanja crnogorske nacije?

Kako pomiriti svijest o hiljadu godina crnogorske državne tradicije sa strategijom velikosrpskih laži koje negiraju ili prisvajaju svu crnogorsku tradiciju? Kako pomiriti one koji govore crogorskim jezikom s onima koji tvrde da on ne postoji? Kako dovesti za „pregovarački sto“ one koji znaju da autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve postoji od Crnojevića s onima koji tvrde da CPC nikad nije postojala?

Kako sačuvati crnogorskog pjesnika Njegoša od velikosrpskih svojatanja i namiriti one koji tvrde da je Njegoš srpski pjesnik?

Kakva je formula kompromisa između crnogorskog suverenizma i anticrnogorskog četništva? Kako može istodobno važiti stav o „kontinuitetu i identitetu Crne Gore“ i velikosrpski stav da Crna Gora nema kontinuiteta i identiteta?

Kako kompromiserski uskladiti put Crne Gore na Zapad i put Crne Gore na Istok? Kako pomiriti sliku crnogorskog trajanja u budućnosti s prijetnjom da Crna Gora ne treba da postoji?

Najposlije, valjalo bi da Predśedništvo bude opreznije kad se hvali pedesetogodišnjim rezultatima CANU. Doziva tako ljubopitljivog đavola da se spomene svih onih vitalnih područja crnogorskog trajanja kojima je CANU morala prevashodno da se bavi, a nije se bavila!

Nije CANU izdala Istoriju crnogorske književnosti! Učinio je to Fakultet za crnogorski jezik i književnost!

Nije CANU organizovala ni provela standardizaciju crnogorskoga jezika! Naprotiv, u bitnim situacijama negirala je postojanje crnogorskog jezika! Standardizaciju su načinili drugi, a iz njihovog djela rodili su se Institut za crnogorski jezik i književnost te Fakultet za crnogorski jezik i književnost.

Dok je CANU rasprodavao i posrbljivao Njegoša, veliku Njegoševu bibliografiju izdao je Fakultet za crnogorski jezik i književnost!

Nije CANU nikada objavila istoriju crnogorske države ni crnogorske nacije!

Nije CANU nikada objavila istoriju Crnogorske pravoslavne crkve!

Nije CANU nikad načinila istoriju crnogorske kulture ni umjetnosti.

O onome najbitnijem u crnogorskoj istoriji, nauci, kulturi, jeziku, religiji i obrazovanju CANU je šutala ili nemušto govorila!

Nije, dakle, pravo pitanje zašto CANU šuti u ovome olovno teškom crnogorskom vremenu. Uistinu, dobro je da CANU šuti! Kad šuti, ne podśeća javnost od kakvog je intelektualnog i moralnog čemera poglavito sazdana. Kad šuti, navede ljude da za trenutak zaborave da je CANU vrhovni štab crnogorskog kompleksa inferiornosti! Najbolje je da se CANU uopšte ne „eksponira u javnosti“, jer njeno intimno srbovanje ostaje tako između četiri zida!

aktuelno