Zaštitnik zloupotreba i nasilja vlasti

Piše: Goran Sekulović

O Zaštitniku zloupotreba i nasilja vlasti u Crnoj Gori (to je njegova prava funkcija na koju se jedino odaziva)) pisao sam više puta od samog početka njegovog mandata. ”Fikus”, ”Fikus II”, ”Ombudsmane, pošto je jedno (ne)reagovanje?!”, ”Ombudsman koji to nije”… Moglo bi se reći da je jedino ”pozitivno” što ”Ombudsman” radi to što je dosljedan da u (ne)radu do kraja svog prvog mandata bude, što bi rekao Bora Đorđević, ”đubre do kraja”, e ne bi li tako zaslužio milost svojih gospoodara da mu podare i drugi mandat. Iste je dabome itekako zadužio svojim (ne)činjenjem i bio i ostao jedan od glavnih inspiratora, podstrekača i zaštitnika brojnih antidržavnih, antiustavnih i antigrađanskih, diskriminatorskih i manipulativnih ujdurmi velikosrpskih klerofašističkih vlasti. Zato antievropski, antidržavni i anticrnogorski elementi mogu spokojno da spavaju i ne samo da snivaju već i da uveliko rade na ostvarivanju njihovih i snova i vizija, negativnih utopija dakako, o utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju i u srpski svet, a da je to već poodavno java više valjda ne treba nikoga ubjeđivati. Čak štaviše u ovakvom Ombudsmanu imaju jednog od najodanijih i najrevnosnijih saradnika!

Dug je svakako spisak ako se želi spomenuti sve što je Ombudsman loše (u)radio. I gotovo i praktično – nemoguće!? Danas bi to bila već jedna cijela knjiga, tzv. ‘’Bijela’’ ili još bolje ‘’Crna’’. Samo da spomenemo neke. Nije reagovao na neregularnosti oko donošenja u Skupštini Crne Gore Izmjena Zakona o vjerskim slobodama i vjerskim organizacijama krajem 2020.g. (osobito na neusklađenost sa preporukama Venecijanske komisije), zatim na diskriminacionu suštinu spram crnogorske nacije, države Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve tzv. Temeljnog ugovora, kao i na događaje 4-og i 5-og septembra 2021.g. na Cetinju (otvorenog gaženja ljudskih prava, pojave dugih cijevi u Manastiru, zloupotrebe Vojske Crne Gore, izvještaja Javnog servisa RTCG da se na policiju pucalo…), kao i 13-og jula 2022.g. u Nikšiću… Nije ga bilo ni oko pokušaja spriječavanja i uskraćivanja slobode govora poslanici DPS-a i zabrani upotrebe kao Ustavom službenog jezika jotovanog crnogorskog jezika u Javnom servisu RTCG (tada je grupa građana Podgorice okupljena na protestu ispred prostorija Ombudsmana zatražila prestanak “politike” mobinga i diskriminacije novinara i novinarki sa višedecenijskom reputacijom noseći transparente “Zašto ombudsman ćuti”, “Onaj ‘jedan novinar’ je jedan od nas”, “Ne udaru na državu, ustav i zakone”, ‘’Ombudsmane podnesi ostavku”…)…

Najnoviji (sigurno ne i posljednji) primjer njegovog, blago je reći  neadekvatnog, reagovanja je uzimanje u zaštitu donedavne direktorice Gimnazije ‘’Slobodan Škerović’’ u Podgorici. Postupajući po njenoj prijavi i dajući mišljenje da je bila izložena na društvenim mrežama i u javnosti ’’mizogenim i seksistič̣kim napadima’’, ‘’zaboravio’’ je samo jednu ‘’sitnicu’’ u odnosu na koju sada već bivša direktorica Gimnazije nije, po mišljenju za to adekvatnih državnih organa, reagovala pravno i proceduralno valjano i u pravo vrijeme: da je upravo  učenica ove škole bila uistinu podvrgnuta’’mizogenim i seksistič̣kim napadima’’ i to od strane njenog profesora. Aktuelni Ombudsman koji to nije ‘’zaboravio’’ je da uzme u zaštitu učenicu (što mu je nota bene u opisu osnovnih dužnosti), ali nije svakako zaboravio to da je suprug bivše direktorice Gimnazije njegov direktno nadređeni u Skupštini Crne Gore na funkciji predśednika Odbora za ljudska prava i slobode, organa od čijeg mišljenja mu zavisi da li će dobiti i drugi mandat.

U Mišljenju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda koji to nije se – ‘’nakon sprovedenog ispitnog postupka po pritužbi Biljane Vučurović’’ – između ostalog, navodi da je Vučurović bila izložena elementima „neprihvatljivog, uvredljivog, mizoginog i seksističkog govora, koji je za isključivi cilj imao da omalovaži podnositeljku kao ženu, odnosno da degradira njen lični i profesionalni integritet…” U Mišljenju, u dijelu koji se odnosi na to da je ministarka prosvjete povrijedila prezumpciju nevinosti Vučurović, nagovještavajuci sta će se desiti, bez prethodno okončanog postupka Prosvjetne inspekcije, Zastitnik koji to nije ističe da je „za očekivati da se svi državni organi, odnosno njihovi predstavnici/e, uključujući ministarku, suzdržavaju od prejudiciranja ishoda postupka, uzdržavanjem od preuranjenih javnih izjava, koje imaju potencijal da neosnovano uznemire podnositeljku, prije formalno okončanih postupaka, ali i da pogrešno informišu javnost.”

Zaštitnik koji to nije podśeća da ,,nije nadležan da preispituje zakonitost postupka razrješenja, uključujući rokove i druge elemente inspekcijskog i postupka pred Ministarstvom” ali smatra da se i u „konkretnom slučaju moralo voditi računa da se javnosti prenesu tačne, utemeljene i na činjenicama zasnovane informacije, kako se na bazi eventualnih dezinformacija, ne bi kreirala pogrešna i/ili djelimična slika o postupcima koji su se vodili pred inspekcijom i ministarstvom, a koji jesu bili od interesa da javnost bude informisana”.

Koliko je bio ‘’argumentovan’’ u ovom najnovijem mišljenju o povrijeđenim pravima bivše direktorice, pokazuje i odbacivanje njene krivične prijave – postupajuću prosvjetnu inspektoricu teretila je za krivična djela lažnog predstavljanja, zloupotrebe službenog položaja i navođenja na ovjeravanja neistinitog sadržaja, a Prosvjetnu inspekciju za nezakonito postupanje, navodeći da je tim povrijeđen njen i ugled škole – od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici. Naime, postupajuća državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, nakon ocjene spisa predmeta i preduzetih zakonom propisanih radnji, odbacila je navedenu krivičnu prijavu.

A da ne treba nimalo sumnjati u to da li će Ombudsman koji to nije dobiti ‘’vizu’’ i za drugi mandat, treba se samo podśetiti kako se ponašao tokom śednica skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode śedeći pored njegovog predsjednika. Dakle, dajem izvod iz moje kolumne ‘’FIKUS’’ od 17. 7. 2021.g. : ‘’Kako drugačije formulisati ponašanje Ombudsmana na śednicama Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore na kojima učestvuje ili je do sada učestvovao, do utapanje ’’u močvaru dnevne politike’’?! Naime, nijednom do sada ni na jednoj od tih śednica on nije reagovao u skladu sa svojim položajem, pravima i obavezama kada je pokazivana ravnodušnost, negiranje, nipodaštavanje i vrijeđanje čitavog jednog etničkog, nacionalnog, ljudskog, etičkog, civilizacijskog, kulturnog, istorijskog, jezičkog, vjerskog i inog subjektiviteta – naime crnogorskog korpusa, korpusa Crnogoraca i crnogorskog naroda!? Śedeći mirno i gotovo nezainteresovano, poput ukrasnog (simbolički i personalno-reprezentativnog, ali samim tim i institucionalnog) FIKUSA, kada je očito da se zaobilazi sve što je crnogorsko, i nacija, i vjera, i istorija, i jezik, i kultura – pored predśednika Odbora koji jasno iskazuje stav da on neće nikada pozvati predstavnike bilo čega što je crnogorsko, a osobito ne Crnogorske pravoslavne crkve – Ombudsman šalje (i to dakako nažalost s nivoa jedne takve državne i društvene pozicije) jasnu poruku da on zapravo i nije istinski Zaštitnik ljudskih prava i sloboda etničkih, nacionalnih Crnogorki i Crnogoraca, svih građana i građanki Crne Gore tog izvornog, prirodno-pravnog i neotuđivog im pripadajućeg ośećanja i mišljenja, te svih njihovih civilizacijskih atributa po tom osnovu i ljudskih vrijednosti koje je on dužan da štiti, poštuje, uvažava, razvija i jača.’’ Dakle,  nema nikakve sumnje da je riječ o Ombudsmanu koji to nije i koji je sve apsolutno suprotno tome. Jednom riječju, radi se o  Zaštitniku zloupotreba i nasilja vlasti.