Zasjaće palaci…

10
Kotor, stari grad

Kotorani kao Kotorani, u svakoj prilici, ma i neprilici za šalu, ili po kotorski, za koji škerac konteni.

U muci, što je zadesila bijeli svijet, u kojoj se crne misli s čavkama, a ne sa lastama ovoga proljeća množe, drevni grad i njegovi ljudi bi, da po užanci (običaju), ponovo užde krnevala, pa da izgori korona i svaka beštija s vatrom od koje “srce plane za sav život, za sve dane”.

Vazda im je veselje na um, ne bi li odagnali ovu muku, i roge poslali virusu, da ga đavo nosi, za vjeke vjekova.

Vedrine, plaveti, modrine, pod ovim nebom Boke, nad kojom “zvijezde rojevima brilijantna kola vode”, bi ljudi od šušta i gušta, od pjesme i bala, od kulture i tradicije.

Dobri svijet kotorski je u svoje kamare, i na tarace tiho i sa strepnjom, čekaju najnovije vijesti sa tv i radija, portala i društvenih mreža, umreženi u jednu, jedinu misao: pobijediti koronu slogom, odgovornošću, disciplinom.

U međuvremenu, a vremena u ovom nevremenu je na pretek, Kotorani dosjetkama i šalama na zarazu, smijehom idu drito (pravo), i neka samo smijeh zarazan bude, reče mi jedan gospodin što nosi francuzicu i manirom je, vazda uz naklon dami, malo podigne.

Jedna starograđanka od škerca, kako mi je špjegala (kazala) u male, za dešpek koroni, preko usta, ili turuna, kao masku stavila fetu mortadele.

Ja još nisam čula niti viđela originalniju masku, a vi?

Druga, od mota, na istu temu, predložila je svojoj rodici, koja je omiljena medicinska sestra, a po tradiciji karnevalista, da stavi pero od prošle maske na ovu medicinsku, kako bi je poznali među kolegama na grupnoj slici, na kojoj im se samo oči vide.

Vječni Andrić je napisao:

Teško čovjeku koji ne zna za šalu, i društvu koje ne umije, ne smije ili ne može da se bezazleno smije.

Kotorani su svojim renesansnim duhom, u genima i krvi, znali i umjeli da drugoga utješe, da zdravim smijehom liječe i svaku nevolju kulturom svojom podnošljivijom učine.

U teškim vremenima, kao onima kad nam se iz temelja ustresao drevni grad, njegovi stanovnici su, tek što se prašina žuta slegla, u prvi portun, na prve skale zakantali: Zasjat će palaci antike tarace.

Do tada, sa taraca i finestrina aplauz bijelim mantilima humanih doktora i njihovih pomoćnika.

Adio, do sjutra sa ove Skale iz Kotora grada.

Dubravka Jovanović

10 KOMENTARI

  1. Veliki pozdrav Skali i Dubravki,
    ali doturima i ne bih puno vjerovao, jer su me nagrdili (sem Ivana Ilica).
    Nemojte odit u Titograd i da vam je velika muka!!!!!

    Kotorani, stojte doma, ali muku ne spominjite, osim ako je kusate! Korona je smijesna pri onome sto vas moze potrefit!

  2. Hvala, Dubravka draga na mogucnosti da u ovim napetim danima osjetimo duh nasega Kotora. Proci ce i ovo, a Vase rijeci i ovaj trenutak ce se pamtiti. Samo budimo disciplinovani, ostanimo doma.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].