Zapad pomogao antičojstvu da sprovodi njihove interese

Piše: Slavko Mandić

Pričaju i pišu o civilizacijskom ponašanju Mila Đukanovića koji je izašao pred kamere i čestitao protivniku pobjedu biranim riječima, gospodstveno i čojski, u duhu crnogorske tradicije. Brojni su razlozi koji su Milatovića doveli na političku scenu Crne Gore. Svakako ne oni kojima on pokušava da nametne mišljenje o sebi kao evropejcu i civilizovanom mladom čovjeku koji će biti snažan zamajac u razvoju naše zemlje. Nedorastao i nedostojan da vodi i predvodi bilo koga i bilo što, kandidat samo zato što je njegov predvodnik uhvaćen u laži, ovaj je dokazao svu svoju minijaturu kad nije mogao da izdrži Đukanovićevu gospodstvenost. A državnik je mirno i staloženo građanima koji su izabrali duplo golo poslao poruku koje će se, potpuno sam siguran, śećati dok žive.

Noć nakon izbora pokazala je ko će nam voditi državu. I ko je za takvoga glasao. Urlikači sa tuđim znamenjima, inspirisani nevjerovatnom mržnjom prema jednom čovjeku na kojega su nečojski udarili svi koliko ih ima, igrali su đavolje kolo ispred hrama crkve u kojoj nema ljubavi prema bližnjemu svome, prijatelju, kumu, bratu. Ali zato ima mržnje toliko da bi od nje i sotona poavetala. Ima dokazane potrebe da se uništi jedan narod, da nestane za sva vremena jer je on dokaz moralne veličine, ljudskosti, čojstva i časti, poštenja i hrabrosti. Ništa od toga niti ima , niti zna njihovo značenje  družina koja se dokopala vlasti i danas kidiše iz klerošovinističkih haubica nemorala na crnogorske vrijednosti.
Zato pop Pavle Kondić iz manastira Stanjevići zvoni mrtvačka zvona za odlazak Mila Đukanovića sa funkcije preśednika Crne Gore.
Kad ga kolega po nesojloku upita što čini, on odgovara da mrtvački zvoni za Mila da ode na smetlište istorije, krvomutnik. Ne povratio se zločinac nikad više bogoborac i zločinac, zbori pop čija bi mu vjera, da je ima, kazivala da je obavezan da prašta a ne da proklinje i želi zlo drugome. To je samo dokaz da se ne radi o hrišćanstvu već o sekti na sve spremnoj i sposobnoj.
Fala bogu da nas je pogledo nakon 34 godine agonije, nastaviće nečesovi Pavle dok vuče konop za koje je vezano zvono koje na mrtvačku udara. Ode zločinac na smetlište istorije. Bog mu sudio najstrožom merom koliko je braće zavadio i udarao na svetinju božju, kletvom će jadan praznoglavi nedostojnik sa zlokobnom misli razumjeti svoju pogan kao podršku novodošlom, stvorenom u litijaškim hordama, sa namjerom da se osveti Crnoj Gori što je svojim postojanjem i djelovanjem kroz istoriju i u najtežim trenucima znala da zadivi svijet.
A na pitanje kolege koji je uživao u „obredu“, zašto takvim zvonom zvoni, pop Pavle je odgovorio: mrtvački, nikakvo mu drugo ne priliči, a drug mu po zlu naumu odgovori veselo: tako je moj Pavle, pofermaće mu pop fašista.
Predstoji trka za tor kojemu se nadaju i šuti i rogati. Jer ako se uspiju ućerat, kao što su to prethodnici radili, biće mjesta za sve rođake, braću, kumove, prijatelje, preletače. Biće zbrinuti na hiljade glasača, koji se prethodno moraju zakleti u nešto da će to što im je pružilo kopito, služiti dok je god vlast. A kad više ne budu to što danas jesu, prišljamčiće se drugima. Tako to funkcioniše u društvu koje cijeni vlastiti interes pa i po cijenu nestanka svoje države.

Kome je sve smetao Milo Đukanović

Brojne su analize koje objašnjavaju zašto je Đukanović morao da izgubi izbore
 Nijesu potrebne, jer je dovoljno da se pogleda od kakvog je materijala načinjena njegova blizina, koju očigledno narod više nije mogao da podnosi. Je oni nijesu Milo, a željeli su da budu. Možda im namjera nije bila loša, ali je sigurno da su i njemu i njima samima napravili prilično veliku štetu. No, tako je to u politici. Ni ovo neće dovijeka. Isprazniće prazne pušte glasnogovornici laži i prevara. Jer ko je na tim uzusima gradio svoje političko trajanje, vijek mu ne može trajti dugo.
Počinula je i Evropa. Pokazaće se da su Milatoviću prvi čestitali „evropski“ čelnici: Putin, Dodik, Vučić. A onda su krenuli i ostali. Milo je i njima smetao. Jer se sa njim nije moglo trgovati oko države. A sa ovim može oko svega. Pa kud će bolji sagovornik i bolji saradnik za sva pitanja koja su od ličnog interesa za sve četiri strane? Milatovićeva pobjeda zadovoljila je i osuđenog ratnog zločinca Šešelja, izopačenog kvazi istoričara Rakovića, brojne srbijanske medije u ideološkom vlasništvu Vučića ali i one druge Šolakove. Svi su srećni i svi zadovoljni.
Mogu mislit kako zadovoljno spava francuski ambasadorčić  Kristijan Timonije, predstavnik zemlje koja nam je jednom već zabila nož u leđa. Koliko je srećan što više nema fašizma u Crnoj Gori, što je iskorijenjena korupcija, što funkcionišu institucije zvane brat Abaz. Crna Gora je satanizovana od „prijateljskih“ saveznika. Ambasade moćnih sila nijesu mogle da podnesu dominaciju Đukanovića, pa su pomagali retrogradnoj crkvi Srbije da preko litija sruši vlast koja je bila na domaku uvođenja  zemlje u porodicu evrpskih naroda.
Domaćice u diplomatiji, sa mačem u ruci ,iza kojih je kolo igrala snaga i moć svjetskih sila, i ovoga puta su se odlučile da odigraju sramnu godinu, najsličniju onoj  u svakom smislu blisku 1918. Da pomognu dolazak na vlast srpsko – ruskih izvršitelja zadatih naloga, bez obzira na navodne stavove prema Rusiji a i prema crkvi Srbije koju su u vlastitom izvještaju savršeno opisale kao univerzalni problem regiona.
Đukanović je i njima bio problem. Vučić i Dodik, prijatelji koje treba držati na oku, ali za njihova zlodjela ih neće dirati. Trebaju im za potrebe prekomponovanja Balkana i stvaranja nekog novog svijeta po vlastitom scenariju sačinjenog. A to je da veliki poništavaju male, kao što to oni čine i dan danas, śećajući se raznovrsnog repertoara zla namijenjenog za uništavanje svih od kojih se nešto kao dobit nije moglo izvući.
Tako je i danas i zato onaj Timonije, pst i žilet što bo narod kazao, onako silnički dokazuje dominaciju. S ove strane više mu niko ne može kazati ko je uistinu on i sva ta družina šestorazrednih diplomata, čiji su motivi za nestanak Crne Gore multietničke i multikonfesionalne, isti kao onih koji su podržali nove, mlade, lepe i pametne.
Pa mašala evropejci, zjedno sa bratskom Amerikom.
Neka vam je srećan Jakov na sva Pavlova zvona!