ŽABLJAK I DURMITOR – POD KROVOM VJEČNIH SNJEGOVA (III)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Neđelja, 16. februar 2025. godine pred nama je dan ispunjen lijepim druženjem i susretima s dragim prijateljima, ugostiteljima iz Žabljaka, koji nesebično dijele svoje priče o poslovnim izazovima, uspjesima, brigama i vizijama za budućnost. Kroz razgovore s njima otkrivamo ne samo duh preduzetništva na Durmitoru, već i neizmjernu posvećenost očuvanju tradicionalnog gostoprimstva koje odlikuje Durmitorce. Oni su domaćini koji znaju kako da sa osmijehom dočekaju svakog gosta  bilo da je riječ o putniku namjerniku, ljubitelju prirode ili istinskom poznavaocu ljepota ovog kraja.

Ipak, uz nesebično bogatstvo turističke ponude i gostoprimstva, ne možemo zaobići jedno od važnih pitanja koje tišti sve one koji vole i poštuju NP Durmitor – pitanje njegove zaštite. Pretjerana urbanizacija i nekontrolisana gradnja u neposrednoj blizini parka predstavljaju ozbiljan izazov koji bi mogao ugroziti njegov status na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Dok su u nekim prošlim decenijama postojali jasni mehanizmi zaštite, danas se sve češće postavlja pitanje koliko se pažljivo prati svaki novi infrastrukturni projekat i da li se vodi računa o dugoročnim ekološkim posljedicama. Ipak, Žabljak ostaje simbol spoja prirode i arhitekture sa mjerom. Iako neki hoteli iz nekadašnjeg državnog vlasništva više ne rade, drugi su svojim izgledom, funkcionalnošću i pažljivim uklapanjem u pejzaž postali pravi dragulji. Njihova priča nije samo epopeja o turizmu, već o promišljenom i odgovornom odnosu prema prostoru koji je jedinstven i neponovljiv. Zato je na svima nama, sadašnjim i budućim generacijama, zadatak da čuvamo NP Durmitor kao svetinju, svjesni da su priroda i baština najveće bogatstvo koje možemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas.

Jedan od naših domaćina bio je i gospodin Vladimir Kujundžić, rođeni Durmitorac i vlasnik HM Durmitor, prestižnog hotelskog kompleksa koji posluje u sklopu renomirane kompanije “The Hotel Management Aktiengesellschaft.” Ova kompanija prisutna je u Crnoj Gori od 2004. godine, a svojim poslovanjem značajno doprinosi razvoju turizma na Žabljaku, nudeći spoj vrhunskog smještaja, autentične gastronomije i jedinstvenog prirodnog ambijenta. Osim hotela HM Durmitor, kompanija u svom portfoliju ima i nadaleko poznati restoran “Momčilov grad”, luksuzne bungalove, kao i više poslovnih objekata koji upotpunjuju turističku ponudu ovog kraja. Međutim, ono što čini posebnu vrijednost i unosi duh prave domaće atmosfere jeste farma, iz koje svakodnevno dolaze najsvježiji proizvodi direktno na trpezu hotela Žabljak. Gosti ovog prestižnog hotela mogu uživati u pravim gastronomskim delicijama pripremljenim od svježeg mlijeka, domaćeg kisjelog i mladog i starog sira, skorupa, sušenih kobasica, pršuta, ovčjeg sušenog mesa, svježeg junećeg i telećeg mesa od goveda rase Angus, svježe piletine, i mnogih drugih visokokvalitetnih domaćih proizvoda. Ova farma ne samo da obezbjeđuje autentičnost ukusa, već predstavlja i primjer održive i odgovorne poljoprivredne proizvodnje na Žabljaku. Iako malen po kapacitetu, hotel Žabljak se ističe kao pravi dragulj u samom srcu Žabljaka, gdje u harmoniji sa prirodom pruža izuzetno iskustvo boravka svojim gostima. Raspolaže sa 26 smještajnih jedinica, od kojih: 7 studio apartmana, 4 poluapartmana, 13 soba sa francuskim ležajem, 2 dvokrevetne sobe. Ono što ovaj hotel izdvaja nije samo njegov kvalitetan smještaj i prepoznatljiv enterijer, već i izuzetna posvećenost osoblja, koje gostima pruža toplinu doma i autentično gostoprimstvo Durmitoraca. Gosti koji odsjednu u hotelu Žabljak na bazi polupansiona, imaju priliku da uživaju u vrhunskoj hrani pripremljenoj od najkvalitetnijih domaćih proizvoda, ali i u izuzetnoj pažnji i ljubaznosti osoblja, koje ostavlja snažan trag u sjećanju svakog posjetioca. Posebno se ističu među ugostiteljima Ljiljana Baranin i Dana Džambasan, dva izuzetna ugostitelja po kojima se prepoznaje toplina i srdačnost domaćinskog pristupa u hotelu. Njihova neposrednost, osmijeh i iskrena briga za svakog gosta čine da se ljudi ovdje uvijek osjećaju kao kod kuće. Često će vas oni poslužiti i drugim specijalitetima kojih nema na meniju da ukažu gostoptimstvo prema svakom gostu.

O važnosti prvog utiska i iskustva gostiju razgovarali smo sa Nevenkom Popović, šeficom recepcije, koja svojim šarmom i profesionalnošću svakog gosta dočekuje sa osmijehom i srdačnošću. Upitali smo je kakvi su utisci gostiju o posjeti hotelu Žabljak – bilo ljeti ili zimi, na šta nam je ona kazala: “Žabljak je destinacija koja živi u duhu prirode. Ljeti, naši gosti dolaze zbog svježeg vazduha, planinskih staza, biciklizma, raftinga, planinarskih staza, brojnih jezera dok je zimi priča potpuno drugačija – skijaši, zaljubljenici u sniježne pejzaže i oni koji žele pravi odmor u tišini planine nalaze ovđe svoj raj. Hotel Žabljak im pruža sve što im je potrebno – udoban smještaj, vrhunsku hranu i toplu atmosferu koja podsjeća na domaću. Ljudi su oduševljeni našom ponudom domaćih proizvoda, osjećajem ekskluzivnosti ali i neposrednosti, a ono što se uvijek ističe u njihovim komentarima jeste upravo naš gostoprimljiv pristup. Bilo da dolaze prvi put ili nam se vraćaju, svi odlaze sa istim utiskom – Žabljak je mjesto đe priroda, tradicija i iskreno gostoprimstvo idu ruku pod ruku.” Boravak u hotelu Žabljak, bilo da je riječ o ljetu ili zimi, nije samo smještajno iskustvo, već pravo putovanje kroz ukus, tradiciju i duh Durmitora. Upravo zahvaljujući ljudima poput Vladimira Kujundžića, Ljiljane Baranin, Dana Džambasana i Nevenke Popović, ovaj hotel postaje mnogo više od običnog mjesta za odmor – on postaje priča koja se prepričava, iskustvo koje se pamti i destinacija kojoj se uvijek rado vraćate.

ACO RADULOVIĆ I RESTORAN “IZVOR” ĐE TRADICIJA I GOSTOPRIMSTVO TEKU POPUT PLANINSKOG IZVORA

 Sa dragim prijateljem Tomom Pajovićem, krenuli smo u posjetu preduzetniku Acu Raduloviću, čovjeku koji je decenijama stub ugostiteljstva i turizma na Žabljaku. Njegov restoran “Izvor”, smješten na prostranoj zaravni na samom ulazu u Žabljak, njegov restoran nije samo mjesto đe se može uživati u vrhunskim specijalitetima, već i svojevrsna oaza mira i autentičnosti. U sklopu restorana nalaze se i bungalovi, pažljivo uklopljeni u pejzaž Durmitora, izrađeni od drveta i kamena, prirodnih materijala karakterističnih za ovo podneblje. Svaki bungalov nosi ime po nekom od impozantnih planinskih vrhova, simbolično spajajući smještaj i prirodu u neraskidivu cjelinu. Naš domaćin Aco Radulović dočekuje nas širokog osmijeha, u društvu svog sina Nemanje, koji je s ponosom nastavlja porodične priče u ugostiteljstvu. Uz njih je i Batrić Grbović iz Gorske službe spašavanja, čovjek koji svojom hrabrošću i predanošću predstavlja važnu kariku u zaštiti planinara i turista na ovom prostoru. Među prisutnima je i Boro Perunović-Njeguš, koji nakon vrelog ljeta na Njegušima, zimske dane provodi ovdje, na Žabljaku, upijajući svježinu planinskog vazduha i gostoprimstvo domaćina.

Posebno mjesto u ovom razgovoru zauzima Zoran Jakšić, dugogodišnji borac za valorizaciju sjemenskog krompira, jedne od najvažnijih prehrambenih namirnica u Crnoj Gori. On se kroz institucije sistema već decenijama bori da ova kultura dobije status i pažnju kakvu zaslužuje, podstičući uzgoj raznih sorti ne samo na Durmitoru, već i širom Crne Gore. Iako pionir u ovom poslu, svjestan je da još mnogo toga treba učiniti kako bi se krompir sa ovih prostora prepoznao kao autentičan i zaštićen domaći proizvod.

Restoran “Izvor” ne predstavlja samo ugostiteljski objekat – on je doživljaj. Smješten pored glavnog puta, privlači ne samo slučajne prolaznike, već i one koji svjesno biraju da ovdje provedu noć, osjete duh divljine i netaknute prirode, ali i uživaju u neponovljivim specijalitetima koji se pripremaju od ranog jutra. Jedan od ponosa restorana je sušara, u kojoj se pažljivo pripremaju suho-mesnati proizvodi, neizostavni dio bogate durmitorske trpeze. Domaći pršut, kobasice, panceta, ovčje sušeno meso, sve se to proizvodi tradicionalnim metodama kako bi sačuvalo autentičan ukus i miris Durmitora. Iako restoran “Izvor” predstavlja pravi biser durmitorske turističke ponude, Aco Radulović ističe da se često suočava sa sporom i neefikasnom državnom administracijom, koja umjesto da podrži preduzetnike i olakša im poslovanje, postavlja brojne birokratske prepreke. Uprkos tome, njegov nepokolebljivi duh, vizija i ljubav prema ovom kraju čine da “Izvor” i dalje ostane mjesto đe se okupljaju ljudi, razmjenjuju ideje i uživaju u svemu onome što Durmitor može da ponudi. Bilo da ste putnik namjernik, avanturista, ljubitelj dobre hrane ili neko ko traži mir i tišinu prirode, restoran “Izvor” je pravo mjesto za vas – tu đe gostoprimstvo nije posao, već način života.

Aco Radulović o utiscima gostiju u restoranu “Izvor” kaže:

„Restoran “Izvor” je doživljaj Durmitora u svakom smislu. Gosti nam često kažu da ovdje osjete pravu, iskonsku Crnu Goru – spoj prirode, domaće hrane i gostoprimstva kakvo se rijetko sreće. Posebno su oduševljeni time što sve što im serviramo dolazi direktno iz naših domaćih proizvodnih pogona – od skorupa i sireva, do sušenog mesa i svježeg hljeba ispod sača. To je ono što ih vraća – autentičnost. Mnogi putnici koji slučajno svrate kažu da nisu očekivali da će pronaći ovakvu toplinu i duh prave planinske kuće. Za njih je iznenađenje kada vide da restoran ima i sopstvenu sušaru, i da se ovđe ne pravi kompromis sa kvalitetom. Gosti često ističu da su kod nas osjetili onu pravu, iskrenu dobrodošlicu – onu đe se ne postavlja pitanje odakle dolazite, već samo kako vas možemo ugostiti. Neki nam kažu da kada prođu ovuda, ne mogu da ne svrate. I zaista, imamo goste koji godinama dolaze, dovode svoje prijatelje, porodice, a to je ono što je najveća nagrada za sav trud. Posebno nas raduje kada čujemo da ljudi iz gradova, koji su navikli na restorane sa modernim konceptima, ovđe osjete nešto drugačije – da ovdje sve ima dušu. Kad sjednu pored kamina, uz domaći čaj ili rakiju, kažu da je ovo pravo planinsko gostoprimstvo, kakvo su tražili.“

U duhu pravog domaćina i iskrenog ugostitelja, Aco Radulović nenametljivo, ali pažljivo, diskretnim signalima podsjeća osoblje da nas počasti brojnim đakonijama koje krase bogatu durmitorsku trpezu. Pred nama se nižu ukusi sušenog pršuta, domaće kobasice, skorupa, mladog i starog sira, jagnjećeg i telećeg mesa sa farme, svježeg hljeba ispod sača, sve začinjeno toplinom gostoprimstva koje se ovdje ne nudi – već se živi.

U društvu ovih dragih ljudi, punih priča, anegdota i mudrosti koje odražavaju duh Durmitora, protekao je jedan izuzetan dan, ispunjen emocijama i toplinom. Ta toplina nije upućena samo meni, već svakom putniku koji dođe na Žabljak, mjestu kome se uvijek rado vraćate, ljudima koje sa osmijehom srijećete, i pričama koje vas nadahnjuju, ostavljajući jak trag u srcu. Kako su kasni popodnevni sati polako obavijali Durmitor svojim sjenkama, došlo je vrijeme za povratak. Ali, u odlasku nije bilo tuge – samo iskrena želja i iskreno obećanje: vratićemo se ponovo, sresti se opet, zapisati nove priče, ostaviti novi trag, jer ovakvi susreti ne blijede – oni žive u nama, kao što Durmitor vječno živi pod krovom vječnih snjegova.