ZA, sa skalina kotorskih

Previše je ružnih riječi. Virus, muka i bolest ništa im ne mogu. Primitivizam se množi. Kotor je grad. Civilizacijski slojevi kao školjka pričaju.

Zato danas  Za dobre riječi i dobru molitvu koju ispisujem na skalinima kotorskim. Blažena Ozana, Sveti Nikola i Tripun u gradu svetaca i vila za mir i zvonike pune tica  mole.

Za „Svi zajedno svi u kolo rukama ruke stisnimo, pokažimo svim okolo da slogu bratsku  ljubimo“ – kako u kadeni od  bijelh  faculeta poručuje drevna Bokeška mornarica

„Za Pjesmom srcu, srcem rodu“, Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo

Za golubove i mačke što vjekovima šotobraco điravaju pjacetama

Za Primorac, Bokelj i Cattaro do pobjede preko Škurde i Pestingrada do na kraj svijeta

Za čelo Lovćena i zelena ramena Vrmca

Za zdravlje gradu drevnom i njegovim ljudima sa Gospe od zdravlja na maloj tvrđavi San Đovanija

Crvenu bandijeru sa velike tvrđave na vrhu grada

Za pupak Gurdića i smaragdno mu oko

Bistru vodu s pompe Karampana

Za đardine mirisne

Muljanske gavice, kašete i mreže

Za škaljarsku salatu i kolo staro

Dobrotske bitve i tiradure, palate i palacune

Za miran san Hipnosa i Teute

Gospu od Škrplela i Sv. Đorđa, minđuše u ušima ljepotice Boke

Za Prčanjske antike tarace i mandraće

Ćakule i ćakulete od šuga i mota

Za grbaljske pamidore

Maškarade i Karampanu

Za brodet od  fešta i krnevala

Za Novelu od ljubavi

Fagot pun tradicije

Za đir i đite

Barjak na Trojici i rakiju domaću

Fišćot vapora i drvene barke na vesla
Za bokešku parletinu

Kišu i koncerat gurli

Oravačke tihe vale

Za cvat kamelije stolivske

Za kostanje pod markat uz šteriku

Na sva zvona uz đenise i bombardine gradske bleh muzike ispod svakog finestrina Kotora grada!

Vjerujem da je lak izbor u danima predizbornim.

Dubravka Jovanović