XXII LIKOVNA KOLONIJA PLAV-UMJETNOST SPOJENA NITIMA VJEČNOSTI

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Druženje sa likovnim umjetnicima i slikarima uvijek predstavlja poseban događaj tokom manifestacije „Plavska kulturna jesen“ i 47. Književnih susreta. Već pune dvije decenije traje i 22. Likovna kolonija, koja svake godine okuplja istaknute umjetnike. Ljepota niti, boja i kolorita koji nastaju u Plavu posjeduju vanvremensku snagu i dimenziju. Ova manifestacija bila je savršena prilika da porazgovaramo sa likovnim umjetnicima koji svojim djelima stvaraju ljepše svjetove i boje. Među njima su akademski slikari: Mirko Dragović, Žarko Plavšić, Alisa Teletović i Mladen Blažević. Poseban osvrt pripremio sam za Kaltrinu Hoti, čija umjetnost nosi posebnu energiju i emotivnu dubinu.

Dok smo razgovarali, činilo se kao da je duša velikog Ibrahima Rekovića lebdjela nad nama, dajući nam inspiraciju. Njegov duh, baš poput Leonarda da Vinčija, bio je prisutan u svakom potezu čestkicom u svakom stvaralačkom momentu. Leonardo da Vinči je jednom zapisao: „Tamo đe Duh ne vodi ruku umjetnika, tamo nema umjetnosti. Tamo đe misao ne radi zajedno sa rukom, tamo nema umjetnika.“ Ova misao savršeno oslikava stvaralaštvo koje je proželo sve prisutne na ovoj likovnoj koloniji, donoseći jedinstvene trenutke koji će ostati upamćeni.

Mirko Dragović: ,,Likovna kolonija u Plavu služi kao jedinstveni spoj tradicije i savremenosti. Ovdje, kroz boje i poteze četkice, oživljavamo tradiciju i kulturu koja se vjekovima njeguje u ovom kraju. Plav je mjesto đe se priroda i kultura stapaju u jedno, stvarajući jedinstveni prostor za umjetničko izražavanje. Likovna kolonija je od neizmjernog značaja, ne samo za očuvanje kulturne baštine, već i za povezivanje različitih umjetničkih i kulturnih identiteta.“

Žarko Plavšić: ,,Svake godine, Likovna kolonija u Plavu okuplja umjetnike iz raznih krajeva i time postaje mjesto susreta različitih kultura, ideja i umjetničkih pravaca. Ljepota ove kolonije leži u njenoj sposobnosti da spoji tradiciju sa savremenim izrazom, ali i da sačuva duh multikulturalnosti koji karakteriše ovaj kraj. Ova manifestacija čuva dušu Plava i njegovo kulturno naslijeđe, istovremeno nudeći nove perspektive kroz umjetnost.“

Alisa Teletović: ,,Iako sam prvi put u Plavu. Plav je za mene mjesto susreta prirode i kulture, gdje umjetnost nalazi svoju najdublju inspiraciju. Likovna kolonija u ovom prelijepom gradu već 22 godine stvara predstavlja jedinstvenu priliku za očuvanje tradicije i kulture, ali i za stvaranje novih, savremenih izraza. Ovdje umjetnici ne samo da stvaraju, već i uče jedni od drugih, obogaćujući se kroz razmjenu ideja i iskustava. Ova kolonija je pravi primjer kako umjetnost može premostiti različite svjetove i približiti nas jedne drugima.“

Mladen Blažević. „Likovna kolonija u Plavu je poseban događaj, ne samo zbog ljepote krajolika koji nas okružuje, već i zbog kulturne tradicije koju ova manifestacija njeguje. Plav je mjesto koje odiše istorijom i bogatstvom različitih kultura a Likovna kolonija omogućava da se to naslijeđe sačuva i prenese kroz umjetnost. Ovaj događaj je od neprocjenjive važnosti za održavanje kulturnog identiteta Plava, ali i za njegovo predstavljanje širem svijetu. I sam sam učesnik brojnih kolonija ova ipak odiše dušom.

KALTRINA HOTI SNAGA APSTRAKCIJE I SVJETLOSTI U TAMI

Životni put Kaltrine Hoti imao je dubok uticaj na njen umjetnički izraz. Rođena je u Plavu, Crna Gora, a osnovno obrazovanje stekla je u Prištini. Tokom mladosti, njena porodica je emigrirala u Sjedinjene Američke Države, đe je nastavila školovanje i započela svoju umjetničku karijeru. U Americi je upisala i završila studije slikarstva u Zapadnom umjetničkom studiju, pod mentorstvom profesora Chucka DeHaana, renomiranog umjetnika specijalizovanog za umjetnost​ zapada. Nakon 32 godine provedene u Americi, tokom kojih je izlagala na brojnim izložbama, Hoti se vraća u svoje rodno selo Hote, nadomak Plava. Tamo otvara sopstvenu galeriju i nastavlja slikarsku karijeru, stvarajući djela inspirisana svojim životnim iskustvima, ali i bogatom kulturnom baštinom Plava. Njen rad je prepoznatljiv po apstraktnim motivima i snažnoj emotivnoj naraciji, a ona često kombinuje umjetnost i poeziju, čime dodatno obogaćuje svoj umjetnički izraz. Njena djela često prenose osjećaj nostalgije, povratka korijenima i balansiranja između svjetova u kojima je živjela, što čini njeno stvaralaštvo jedinstvenim u umjetnosti Crne Gore i međunarodnoj umjetničkoj sceni.

U razgovoru o 22. Likovnoj koloniji njenoj tradiciji kaže sljedeće: ,,Moja iskustva sa Likovnom kolonijom u Plavu su izuzetno pozitivna i inspirativna. Zaista sam zadovoljna njenim konceptom i ciljevima. Svaka kolonija nudi jedinstvenu priliku da se umjetnici međusobno upoznaju, razmijene iskustva, ideje i kulture. U takvim susretima, umjetnost se ne ograničava samo na individualni izraz, već postaje sredstvo povezivanja i razumijevanja među ljudima različitih sredina. Organizacija je izvanredna, na visokom nivou i želim da se ova kolonija nastavi, kako bi imala važnu ulogu u očuvanju kulturne baštine, ali i u kreiranju novih umjetničkih djela. Kao što je Ludvig van Beethoven jednom rekao: „Odličan umjetnik je najvrednije blago nacije.“ Ova kolonija je upravo to – riznica umjetničkog blaga koje se neprestano nadograđuje kroz rad umjetnika koji stvaraju u harmoniji sa prirodom, istorijom i tradicijom ovog kraja. Umjetnost ovdje ima neprocjenjivu snagu, ona ne samo da očarava, već i oblikuje naše poimanje svijeta.“

O životu i stvaralaštvu u SAD i razlikama i sličnostima kulture, Kaltrina Hoti ističe sljedeće: ,, Teško je pronaći pravu riječ, ali reći ću da svaki kamen teži svojoj zemlji. Ako uporedim Sjedinjene Američke Države i Crnu Goru, teško je povući paralele – svaka zemlja nosi svoju tradiciju, svoja iskustva. Razlike među njima, posebno kada govorimo o umjetničkoj duši, ovdje su više povezane s umjetnošću i identitetom, dok je tamo sve drugačije. Za Amerikance sam uvijek bila „ona odande“, dok sam ovdje uvijek „naša“ i svoja. Ukratko, ovdje sam svoja na svome. Već šest godina sam ovdje, a u početku su mi oči bile gladne domovine. Nahranila sam i oči i dušu. Sada započinjem novi ciklus, koji bih nazvala ,,Kraj početka.“ Neću se više baviti prošlošću, tragajući za starim uspomenama i sjenkama koje više ne postoje. Sada stvaram nove uspomene, gradim nova prijateljstva i nove emocije. Sve to oblikuje moj identitet na poseban i jedinstven način.

Tamo, u divljoj i netaknutoj prirodi Prokletija, u tišini i ljepoti sela Hoti, stvara umjetnica i pjesnikinja Kaltrina Hoti. Njeno stvaralaštvo nije samo spoj likovne umjetnosti i pisane riječi, već i suštinska harmonija između prirode i duše. Svaka njena slika, svaka njena misao, odiše jedinstvenom magijom, prožetom njenom skromnošću, ali i dubokom snagom. Blag osmijeh, pun topline i iskrenosti, čini da njena prisutnost ostavlja poseban trag. Iako u Crnoj Gori možda nije dovoljno poznata i afirmisana, Kaltrina je priznata i poštovana u brojnim evropskim i svjetskim metropolama, đe njen rad pronalazi odjek u srcima mnogih. Njena apstraktna umjetnost, kao rijetka ljepota leda što se neočekivano osmjehuje u avgustovskoj vrelini, osvaja svakog ko se nađe pred njom. U njenim djelima se prepliću nesvakidašnja suptilnost i intenzivnost, ostavljajući gledaoce zadivljene i inspirisane, kao da su dodirnuli nešto izvan ovog svijeta, a opet sasvim blisko, ljudsko. Kaltrina stvara sa prirodom kao svojim saputnikom a umjetnost kao mostom ka svima nama.

„Tragovi“ (Akril i ulje na platnu, dimenzije: 100×70 cm) je apstraktno djelo Kaltrine Hoti koje koristi kombinaciju akrilnih i uljanih boja, omogućujući slikaru slobodu u eksperimentisanju sa različitim teksturama i tehnikama. Sama tehnika kombinovanja akrila i ulja doprinosi bogatstvu materijala na platnu – akril brzo suši, što omogućava slojevito nanošenje boja i brze poteze, dok ulje pruža dublje tonove i mogućnost finijih prelaza, dajući slici dinamičnu i bogatu strukturu. Centralni dio slike dominira zelenim nijansama, koje se prostiru i prepliću sa tamnijim bojama poput crvene, crne i smeđe, stvarajući osjećaj pokreta i fluidnosti. Na rubovima slike, mrlje i potezi svjetlijih boja, poput žute, uvode toplinu i svjetlost u kompoziciju, dok tamni tonovi dodaju osjećaj dubine i kontrasta. Ova harmonija svjetlosti i tame, zajedno sa slojevitim nanosom boja, može se tumačiti kao simbol tragova kroz život, đe svaki sloj nosi priču, iskustvo ili emociju. Sam naslov „Tragovi“ sugeriše da djelo istražuje ideju ostavljanja tragova – kako emocionalnih, tako i fizičkih. Tragovi na platnu deluju kao refleksija unutrašnjeg stanja umetnika, ali i kao univerzalna metafora za ljudsko iskustvo, prolaznost i uticaj koji ostavljamo na svijet. Slika ne nudi jasnu figuraciju, već posmatrača vodi kroz haotičan svijet linija i boja, ostavljajući prostor za individualna tumačenja. Tragovi mogu biti povezani sa procesom stvaranja, đe svaki potez četkice ostavlja trag na platnu, baš kao što iskustva oblikuju naš identitet. Teksture na slici variraju – od glatkih površina do gustih, gotovo reljefnih djelova đe su boje nanesene u debelim slojevima. Ovaj slojeviti pristup stvara osjećaj trodimenzionalnosti i dubine, pozivajući posmatrača da istraži površinu slike i da se poveže sa njenom materijalnošću. Dinamični potezi četkice i prskanja boje stvaraju energičnu kompoziciju u kojoj je svaka boja u stalnoj interakciji s drugom.

„Tragovi“ je apstraktno djelo koje odražava duboku emocionalnu energiju, bogatu simboliku i tehničku složenost. Kroz igru boja, slojeva i tekstura, Kaltrina Hoti uspijeva da stvori djelo koje ne samo da istražuje fizičke tragove na platnu, već i tragove koji ostaju u svijesti posmatrača. Njena umjetnost poziva na razmišljanje, introspekciju i razumijevanje kompleksnosti ljudskog iskustva.

„Početak“ (Akril na platnu, 80x80cm) je apstraktno djelo koje odražava intenzivan osjećaj stvaranja i dinamike. Potezi četkicom su slobodni, gotovo divlji, dok je izbor boja bogat i raznolik, od svijetlih, vibrantnih tonova do tamnijih, dubljih nijansi. Platno se čini kao poprište energične akcije, đe boje prodiru jedna u drugu i stapaju se u kompleksnu, ali uravnoteženu cjelinu. Na prvi pogled, djelo se može činiti haotičnim, no pri pažljivijem posmatranju, vidi se određeni red unutar tog haosa. Centralni dio slike privlači pogled, kao da predstavlja jezgro energije, iz kojeg sve druge linije i boje izviru. Ovaj centralni element može simbolizovati trenutak stvaranja, prvi potez četkice, početak ideje ili unutrašnju borbu koja dolazi prije nego se umjetničko djelo potpuno formira. Upotreba akrilnih boja daje slici intenzitet i sjaj, dok debeli nanosi boje stvaraju teksturu koja gotovo izlazi iz platna, pozivajući posmatrača da istraži i dodirne površinu slike. Tekstura je važan element ovog rada jer dodaje dimenzionalnost, čineći sliku ne samo vizuelnim doživljajem, već i taktilnim. Boje su glavna izražajna sredstva u ovom djelu. Svijetli tonovi, poput crvene, žute i plave, djeluju kao simboli energije i života, dok tamniji tonovi unose dubinu i ozbiljnost, stvarajući osjećaj unutrašnje borbe ili neizvjesnosti.

Kaltrina Hoti, kroz svoje djelo „Sve je moguće“ (Akril, ulje na platnu, 100x80cm), koristi apstrakciju kao izraz unutrašnjih stanja i emocija. Sama ideja da je ,,sve moguće“ u umjetnosti i životu manifestuje se u kompoziciji koja pršti energijom, slojevitošću i bogatstvom boja. Slika odiše slobodom, kao da je umjetnica oslobođena svih ograničenja forme i strukture pa se prepušta kreativnom procesu u kojem nema pravila. Platno je ispunjeno gustim i slojevitim nanosima boje. U kompoziciji prevladavaju vertikalni i horizontalni elementi, no uprkos tom strukturalnom temelju, slika ne gubi dinamičnost. Prepliću se različiti slojevi boje – tamni tonovi crne, crvene i žute, koji djeluju dominantno, ali i svjetliji tonovi plave, bijele i bež, koji dodaju kontrast i otvaraju prostor slici. U centru slike, apstraktni oblici stvaraju osjećaj unutrašnjeg pokreta i vibracije, što može predstavljati srž kreativne energije, kao da sve što se događa u slici izvire iz tog centra.

Boje u ovom djelu imaju značajnu ulogu u izražavanju emocija i simbolike. Dominantni crni i tamni tonovi unose osjećaj težine i misterije, dok žute i crvene boje donose toplinu i energiju, balansirajući kontrast između svijjetla i tame. Ova dihotomija boja može simbolizovati kontrastne aspekte života: svjetlo i tamu, radost i tugu, sigurnost i neizvjesnost. Žuta boja, koja se pojavljuje u donjem dijelu slike, nosi simboliku optimizma i nade, dok crni i tamni tonovi mogu predstavljati neizvjesnost i duboke unutrašnje misli. Upotreba plave boje, iako manje dominantna, unosi element smirenosti i ravnoteže, stvarajući osjećaj prostranosti i vazduha unutar bogatog kolorističkog spektra. Ovi kontrasti između toplih i hladnih boja dodaju dinamičnost slici, ali istovremeno pružaju osjećaj harmonične ravnoteže. Kombinacija akrilnih i uljanih boja omogućava slojevitu teksturu koja obogaćuje površinu platna. Debeli nanosi boje i pastozna tehnika stvaraju osjećaj reljefa, što slici daje trodimenzionalni karakter. Kroz tehniku kapanja boje, prskanja i slobodnih poteza četkicom, Kaltrina postiže osjećaj spontanosti i eksperimentalnosti. Ovaj način rada može se povezati sa apstraktnim ekspresionizmom, đe je proces stvaranja jednako važan kao i završni rezultat.

Potezi kistom su fluidni, a boja se nanosi sloj po sloj, stvarajući dubinu i bogatstvo teksture. Neki dijelovi slike djeluju kao da su „neuredni“, dok drugi pokazuju kontrolisane i precizne linije, što daje kontrast između spontanosti i namjernog dizajna. Naslov slike „Sve je moguće“ otvara vrata različitim interpretacijama. Može se shvatiti kao izraz umjetničke slobode, đe ne postoje granice ili pravila koja sputavaju kreativni izraz. Kroz apstraktne oblike i dinamiku boja, Kaltrina šalje poruku da je stvaranje samo po sebi čin neograničenih mogućnosti. Takođe, ovo djelo može reflektovati filozofsku misao o životu – da, uprkos svim poteškoćama, uvijek postoji prostor za promjene, rast i nove početke. Slika može biti i metafora za kreativni proces, đe umjetnik, kroz eksperimentiranje sa materijalima, bojama i tehnikama, istražuje beskonačnost mogućnosti koje umjetnost pruža. Tako se slika pretvara u polje istraživanja, đe svaka linija, potez i boja donose novi potencijal i novu interpretaciju. ,,Sve je moguće“ Kaltrine Hoti predstavlja duboko promišljeno apstraktno djelo koje kroz igru boja, tekstura i oblika istražuje složene emocije i mogućnosti koje se nalaze u umjetničkom i životnom stvaralaštvu. Djelo zrači energijom, slobodom i beskonačnošću, pozivajući posmatrača da se prepusti sopstvenom doživljaju i tumačenju.

Kaltrina Hoti je umjetnica čiji je rad duboko ukorijenjen u apstraktnoj ekspresionističkoj tradiciji a njena djela prožeta su bogatom simbolikom, emocionalnim intenzitetom i tehničkom inovativnošću. Kao slikarka koja koristi akril i ulje na platnu, Hoti se ističe po svojoj sposobnosti da kroz apstraktne forme prenese kompleksne ideje o životu, unutrašnjem svijetu pojedinca i neprestanoj interakciji između tame i svjetlosti, reda i haosa. Njena djela su prije svega dinamična i energična. Potpuni osjećaj slobode osjeća se u svakom potezu četkice u svakom prskanju boje. Takva spontanost nije samo tehnička osobina, već i odraz njenog pristupa umjetnosti kao načina istraživanja svijeta, ali i vlastitih unutrašnjih misli i emocija. Ona koristi boju kao primarni jezik izraza, đe svaka nijansa i ton imaju svoju težinu i značenje.

Kaltrina ne boji da koristi tamne tonove, crne ili duboke smeđe, koje u njenim slikama često predstavljaju prepreke, izazove ili unutrašnje borbe. Međutim, uvijek postoje svjetliji akcenti – žute, crvene, plave – koji unose optimizam i nadu, kao da govore o svjetlu na kraju tunela ili o mogućnostima koje se rađaju iz haosa. Ovaj kontrast između svijetlog i tamnog nije samo estetski, već je duboko simboličan; on govori o dualnosti ljudskog iskustva, o neizbježnim borbama sa kojima se suočavamo, ali i o neprestanoj vjeri da su promjene i napredak mogući. Ono što takođe čini njen rad posebnim jest način na koji pristupa teksturi i materijalnosti slike. Kombinacija akrilnih i uljanih boja omogućava joj stvaranje bogatih, slojevitih površina koje gotovo izlaze iz platna, pozivajući posmatrača da ne samo gleda, već i osjeti sliku. Tekstura je ključni element u njenom izrazu, jer ne samo da unosi dimenzionalnost, već također dodaje osjećaj prolaznosti i promjene – svaka slojevita površina djeluje kao metafora za slojevitost ljudskog postojanja.

Kaltrina Hoti kroz svoje djelo istražuje ne samo svijet oko sebe, već i unutrašnje svjetove – svoje, ali i onih koji posmatraju njene slike. Njena umjetnost je refleksija svijeta punog neizvjesnosti, ali i nade, prostora đe se kreativnost i mašta susreću s realnošću svakodnevnih iskustava. Kroz apstraktne forme, ona istražuje koncept tragova – tragova koje ostavljamo kroz život, tragova koje svijet ostavlja na nama i tragova koje ostavljamo na svijetu. Svaka slika je priča o tim tragovima o njihovom nastanku i nestajanju o transformacijama koje prolazimo kroz vrijeme.

Umjetnica koristi apstrakciju kao sredstvo oslobađanja od konkretnih formi i narativa, omogućujući gledaocu da u njenim radovima pronađe vlastitu priču. Apstrakcija ne nameće jednoznačno tumačenje, već poziva na slobodu interpretacije, na aktivno učestvovanje posmatrača u procesu otkrivanja značenja. Ova sloboda je ujedno i centralna tema njenih djela – sloboda izraza, sloboda misli i sloboda stvaranja. Kaltrina Hoti uspijeva postići savršenu ravnotežu između spontanosti i kontrolisanosti, između haosa i reda, što njene slike čini izuzetno intrigantnima. Njena umjetnost je živa, pulsirajuća energija koja se ne boji suočiti sa najdubljim emocijama, strahovima i nadama. Ona koristi boje i oblike kako bi prenijela univerzalne istine o ljudskom stanju – o borbi, transformaciji, gubitku, nadi i, iznad svega, mogućnostima. Njena sposobnost da kroz apstrakciju stvori slike koje su istovremeno duboko lične i univerzalne čini je značajnom figurom u savremenoj umjetnosti. Svako njeno djelo nosi sa sobom dio njezine vlastite priče, ali i poziv posmatraču da u toj priči pronađe sebe. U svijetu koji je često haotičan i nepredvidljiv, Kaltrina Hoti kroz svoju umjetnost nudi trenutke refleksije, trenutke u kojima se suočavamo sa vlastitim tragovima, nagonima i svjetlom koje pronalazimo u mraku. Kaltrina Hoti je umjetnica čija djela izazivaju, provociraju, ali i inspirišu. Njena umjetnost je svjedočanstvo o snazi stvaralaštva o neiscrpnoj energiji ljudske mašte i o beskonačnim mogućnostima koje se otvaraju kada se prepustimo stvaranju bez ograničenja.