Vuksanović: Hrvatska pravi razliku između Crne Gore i političkih aktera koji opterećuju odnose dvije zemlje

Vuksanović je rekao da politički sljedbenici Aleksandra Vučića i njihovi istomišljenici u Crnoj Gori pokušavaju predstavljati Hrvatsku kao problem. Podsjetio je na Vučićevu izjavu da Crna Gora neće prije Srbije ući u Evropsku uniju i poručio da upravo u toj izjavi treba tražiti razloge ponašanja pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori i uzroke pokušaja kontaminiranja odnosa s Hrvatskom.

POBJEDA: Hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman rekao je tokom boravka u Crnoj Gori da je školski brod „Jadran“ samo dio mnogo šireg pitanja sukcesije i potencirao pitanje vojne imovine bivše SFRJ, čiju vrijednost procjenjuje na više od 2,7 milijardi dolara. Zašto Zagreb u završnici pregovora potencira toliki iznos vojne reparacije i otvorena bilateralna pitanja koja postoje već decenijama?

VUKSANOVIĆ: U pravu ste kad kažete da ta pitanja postoje već decenijama, a na pitanje zašto se potenciraju sada, odgovor treba tražiti i u stalnom provociranju Hrvatske od dijela vlasti u Crnoj Gori. Odgovornosti za takav razvoj odnosa snose političke strukture u Podgorici koje svojim izjavama i postupcima stvaraju sliku Hrvatske kao protivnika Crne Gore. Za takvu tezu nema uporišta u ukupnom odnosu dviju država. Hrvatska je godinama pomagala Crnoj Gori na njezinu evropskom putu, dijelila iskustva i pružala stručnu podršku.

Otvorena pitanja ne treba skrivati pod tepih, nego ih rješavati dijalogom i utemeljenošću na činjenicama. Ali ne treba ih ni koristiti za stvaranje neprijateljstva prema državi koja nam je prijatelj. Hrvatska i Crna Gora susjedne su i bliske države, a njihov odnos treba graditi na međusobnom poštovanju, povjerenju i evropskim vrijednostima – bez obzira na to što takav odnos ne odgovara svima u političkom životu Crne Gore.

POBJEDA: Grlić Radman kazao je i da ima osjećaj da se pojedina pregovaračka poglavlja „nekako prebrzo zatvaraju“. Kako to tumačite, da li to znači da Hrvatska ima rezervu i prema nekim drugim poglavljima, osim 31 i 14?

VUKSANOVIĆ: Republika Hrvatska sama će se jasno odrediti prema svakom pregovaračkom poglavlju. Ne bih nagađao o njezinim budućim odlukama niti bih unaprijed tumačio stavove službenog Zagreba.

Iz perspektive Hrvatske građanske inicijative najvažnije je da Crna Gora evropske kriterijume ispunjava ne samo formalno nego i sadržajno. Članstvo u Evropskoj uniji nije puko zatvaranje poglavlja niti utrka u brojanju ispunjenih obaveza. Ono podrazumijeva vladavinu prava, nezavisne institucije, zaštitu ljudskih i manjinskih prava te odgovornu političku kulturu.

Hrvatska nam u tom procesu može biti dragocjen partner, kao što je to bila i dosad. Njezina upozorenja trebamo razumjeti kao priliku da otklonimo nedostatke, a ne kao razlog za podizanje tenzija. Nije dovoljno da Crna Gora bude evropska na papiru; ona to mora biti i u svojoj političkoj praksi.

POBJEDA: U crnogorskoj vlasti postoje osobe koje su persone non grata u Hrvatskoj. Analitičari kažu i da dio vlasti u Crnoj Gori svjesno podgrijava tenzije sa Hrvatskom, potencirajući pitanja poput Rezolucije o Jasenovcu i provokativne poruke prema Zagrebu, jer suštinski ne žele integraciju države u EU. Kako to komentarišete? Može li to biti jedan od razloga uzdržanosti hrvatske strane možda prema vlasti, a ne Crnoj Gori?

VUKSANOVIĆ: Rezoluciju o Jasenovcu su izglasali oni kojima se nije dogodio genocid u Srebrenici, a onaj koji ga je sproveo im je heroj. Ne smijemo zaboraviti i onaj drugi dio vladajuće koalicije koji je pružio asistenciju Mandiću u tome, tako što je ćutao i glasao za nju. Očigledno je da su oni verbalno, ali ne i konkretno za Evropsku uniju. Eventualno u evropskoj integraciji vide samo evropski novac, ali ne i evropske vrijednosti. Ne mogu za EU biti oni koji slave „junaka“ koji je svoje junaštvo demonstrirao nad civilima od Škabrnje do Srebrenice, a bježao kad je imao nasuprot sebe vojnika s puškom. Jasno je da kao takvi spotiču naše korake prema Briselu. Oštri su prema Hrvatskoj, koja nam je dokazani prijatelj, a ni da zucnu na omalovažavajuće poruke iz Beograda kada se vrijeđa dostojanstvo Crne Gore. Ne mogu ne sjetiti se onoga što je kazao Aleksandar Vučić, da Crna Gora nikada neće prije Srbije ući u Evropsku uniju. Upravo u toj izjavi treba tražiti razloge ponašanja pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori i uzroke pokušaja kontaminiranja odnosa s Hrvatskom.

POBJEDA: Euronews je nedavno objavio da će Hrvatska blokirati Crnu Goru na putu prema EU zbog neriješenih pitanja. Nakon sve većih zahtjeva hrvatske strane, ispostavlja li se to tačnim ili mislite da je u pitanju hibridno djelovanje?

VUKSANOVIĆ: Hrvatska ne blokira Crnu Goru. Otvorena bilateralna pitanja postoje i treba ih rješavati, ali nije isto tražiti njihovo rješavanje i biti protiv evropske budućnosti susjedne države.

Ko je Crnoj Gori doista otežavao evropski put? Oni koji su joj ustupali stručne kapacitete i prevode? Oni koji su dijelili iskustva iz vlastitog pristupanja Evropskoj uniji ili oni koji su desetljećima promovisali politiku sukoba, osporavanja crnogorske državnosti i podređivanja tuđim nacionalnim projektima?

Podsjetimo se da je Aleksandar Vučić devedesetih godina u Glini držao govore kako to više nikada neće biti Hrvatska, a danas njegovi politički sljedbenici i njihovi istomišljenici u Crnoj Gori pokušavaju predstavljati Hrvatsku kao problem. Takav narativ ne pomaže Crnoj Gori, nego je udaljava od dobrosusjedskih odnosa koji su važni za članstvo u Evropskoj uniji.

POBJEDA: Boravili ste posljednjih dana u Hrvatskoj. Kakav je Vaš utisak nakon susreta sa hrvatskim zvaničnicima o odnosu prema Crnoj Gori?

VUKSANOVIĆ: Hrvatska jasno razlikuje Crnu Goru i njezine građane od onih političkih aktera koji svojim postupcima opterećuju odnose dviju država. U razgovorima s hrvatskim zvaničnicima osjetio sam spremnost na saradnju i podršku evropskoj perspektivi Crne Gore, ali i očekivanje da se otvorena pitanja počnu rješavati konkretnim potezima.

Crna Gora ima svoju evropsku tradiciju, a njezin odnos prema Hrvatskoj pokazao je da postoje ljudi koji su i u najtežim vremenima znali prepoznati što je ispravno. Devedesetih godina, dok je Hrvatska bila izložena agresiji, s cetinjskih trgova čula se poruka: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče“. To nije bio samo izraz solidarnosti s Dubrovnikom nego i čin obrane dostojanstva Crne Gore od politike koja ju je gurala u osvajački rat.

Zato vjerujem da je interes Crne Gore da gradi odnose s Hrvatskom na povjerenju, otvorenom dijalogu i međusobnom uvažavanju. Ne može Hrvatima u Crnoj Gori biti dobro ako je Crnoj Gori loše, ali isto tako Crna Gora ne može ostvariti svoj evropski cilj ako se sukobljava s državama koje su joj prirodni partneri.