Vuk je kurjaku ovca

Piše: Slavko Mandić

Ne znam na koga me pośeća ovaj strašni vuk. Sve mi se čini na nekoga iz domaćeg čopora, ali nijesam siguran jer ima neku blagorodnu facu. Kao da ga je morska voda isplakala.
Možda, kad se malo bolje zagledaš, vidiš ono što se ne vidi ni na peti pogled. Neki vulkan iz kojega će u nebesa suknuti oganj. Ne onaj očekivani. Onaj koji smo gledali i divili se fenomenu koji učini priroda da smrtnicima pokaže silu i kazni ih zbog prljavih rabota koje su činjeli.

Ovaj je drugačiji. I to prilično. To je strašni sud zlog vremena. Vidi mu se u oku crna slutnja i trag mržnje prema bližnjemu. Nedorastao je da predvodi čak i ovakvo nedoraslo krdo. Sitniji je od drugih. Mlatara šapama na sve četiri strane svijeta, što uz jako zavijanje stvara kod okruga privid lidera. Oko njega kurjaci i kurjačice, tek šačica koja mu bišće uši iz guste grive. On je jedini ima i u njoj je smjestio sva tri svoja života. Takozvano sveto trojstvo, za koje je spreman očnjacima da pregrize aortu i bratu po materiri. Zbog toga je stekao epitet čudovišta. Njegova sprovodnička ideja bila je da napravi apokalipsu u domovini po nalogu šefa svih čopora. A njegova se ne odbija, znao je to dobro domaći vukoje.

Ma vala liči na nekoga odovud, unervozi se pisac priče. Fali mu vrijeme, jer mora da završi dok ne mrkne. A mrklo je. Nema kud više.
Ima, ima!, čuje se iz dubine. Tek ćete da ośetite kako se crni crnilo.

Savjet i dalje zboruje, ne bi otkrio lik i (ne)djelo vukoja.

Nije modri, a njemu je najsličniji. Nije ni lijep, poput one primorkinje vile iz prijestone meke od noćaja. A i ne može na nju nikako, jer bi bio kurjačica, a on je ipak samo mali vučko. I ništa više.

Upoređujući fotodokumentaciju sa južnih obalnih prostora najplavijeg mora na svijetu, na dnu kace, kako vrhovni kurjak svih vukova voli da kaže za one koji mu na žulj stanu, sinu mi ideja da je on možda neka druga životinja, preobraćena u vuka strašnoga. Da kao jest on, a u stvari nije.

• Možda je mulac? Ili tovar? Jeste neka životinja. I to divlja, složiše se analitičari-istraživači. To su oni ćutolozi iz palate znanja. Oni bi trebali da znaju, jer su po profesiji pudlice. Možda nijesu po liku, ali po djelu jesu sigurno, opšte je ekspertsko mišljenje. Oni znaju. Ćute, jer vuk je to, čak iako nije. Treba biti mudar. Ko zna kad im može zatrebati.
• Ako nije tovar, mulo ili magarac, što li je zaboga onda?

PACOV, uglas povika masa državnih službenika, kojih ima ka kurjakovih repova. On je pacov!

• Neće biti, opet se ču glas izlizanog autoriteta koji bi da se dočepa i njegove pozicije (one vukove), jer mu je vazda malo. Istina, on bi htio da zamijeni moćnoga lava. Kralja nad kraljevima. Makar na jedan dan, pa da ode mirne duše u vječna lovišta. Ne može, i tačka. Zalijetale su se mnoge životinje. Bilo je tu žirafa, prasadi, šipanza, lisica, vrana. Najviše tvorova, bivola, veprova. Bilo je i gmizavaca i gmizavki. Svakakve vrste, ali kad kralj lav dune i vatru sune, razbježi se životinjsko carstvo na sve strane.
• A da nije tica, stiže aber iz druge države? Mlatara rukama kao krilima. Zna, vidi se. Mogao bi biti.
• Ali nije. Tica je plemenita, a ovo je zlo. Vidi mu se. Ne može sakrit.

Neđe pred početak dnevnika, đe se možete s apetitom naslušati blagorodnih lažavina na 90-tak posto televizija, prilično uśedne provinijencije, ali i domaćih sužanja, ču se ozbiljan glas spikera:

Uvaženi gledaoci, danas je iz naše zemlje uteka vuk samotnjak, koji to nije, jer se samo premetnuo u ovu zvijer iz političko-nesojskih razloga. Evo slike, pa poturi ovu što je na naslovnici, pa ko ga vidi neka prvom čoporu javi. Slijedi narodna nagrada, jer se radi o opasnoj svaštočini. Drugovi sa ideološko-političkom bradom, u aljinama do džade, namazaće svakoga ko pomože, mastima kojima su sami namazani. Od njih je dovoljno. Daće im se mjesto u upravama. Mogu bit doktori, profesori, naučnici, sportisti. Zavisno od učešća u akciji vatanja lažnog vuka.

A ovaj jado, završi spiker obraćanje narodu, je ustvari čoek. Mislim po liku iza maske. Onaj koji nije ljucak, no neljucak. Zato je toliko opasan. Treba ga smjestit u apsanu, makar 21. godinu. Dok ne prodimi. A ima od čega. Našleperio se.

Poitajte. Naćete ga đe drži govor ovcama. Samo da ga izaberu, pa će odma potom postat vegetarijanac. Čvrsto je obećao. A on kad obeća, slaže. Ne što bi htio, no mu je priroda takva.
Ovce ka ovce. Klimnuše glavom i odoše da se spreme da mu daju podršku za svoje lično urnisanje. Valjda to tako mora u zemlji u kojoj prirodno Vuk na ovcu svoje pravo ima.

Do zaključenja teksta nijesmo uspjeli u Upravi policije da saznamo da li je čudovište ufaćeno. Niko nam nije odgovarao, jer su, vele, po njegovom nalogu zauzeti vatanjima opasnijih od njega.

Kad bolje razmislimo, imaju pravo. Jer ovaj se migolji, pa kad pomisliš da si ga ufatio, on ti utekne. Miči tamo đavola. Ima na sreću drugog materijala za rabotu.

A uvatiće ga jednoga dana.

Oće, zadajem vi božju vjeru. Niko ga izio nije, da ga nije platio. Pa neće ni ovaj lažnjak!