Vujović: Velikosrbi smatraju da Crnu Goru treba doživjeti kao prolaznu pojavu    

Vujović: Velikosrbi smatraju da Crnu Goru treba doživjeti kao prolaznu pojavu

Čujemo svašta u našoj Crnoj Gori, i to najčešće od onih koji su visoko pozicionirani u vlasti. Tako, recimo prešednik Skupštine CG ne preza da negira otvoreno tradicionalne crnogorske vrijednosti. Zaboravi da građanima uputi čestitku povodom nekih značajnih datuma. Zaboravio je nedavno da čestita Cetinju, gradu Heroju dan osnivanje Prijestonice, a kad su ga pitali zašto, odgovorio je da Cetinje mora promijeniti svoj odnos prema ostatku Crne Gore. Što to znači?

To je kontinuitet te polite koja želi vrlo perfidno, vrlo pokvareno da napravi jaz  između Cetinja i ostatka Crne Gore i da fragmentira Crnu Goru, kazao je gostujući u emisiji „Tamo i natrag sa Slavkom Mandićem“ A plus TV Ivan Vujović, preśednik Socijaldemokratske partije Crne Gore i funkcioner Evropskog saveza.

Vi znate, kazao je on, da u retorici tih političkih struktura često provejava priča o Boki kao posebnom dijelu, o staroj Hercegovini, o Sandžaku pa i Cetinju kao posebnoj cjelini. Dakle, cilj te politike je da se Crna Gora ne posmatra kao jedinstveni organizam i to je ta SAO izacija koja je bila prisusutna i 90-tih godina. Sjećamo se što je bilo po Bosni i Hrvatskoj. Jednostavno želi se razbiti to jedinstveno tkivo Crne Gore. Upravo na taj način interpretiram taj odnos Andrije Mandića, pri čemu nikome na Cetinju apsolutno ništa ne znači čestitka Mandića, jer Cetinjani dobro znaju ko je on, kao što svako ko je trezven na političkoj sceni Crne Gore zna zašto se Mandić zalaže, ali je tragedija Crne Gore da sa adrese predsjednika Skupštine Crne Gore ne stigne takva čestitka. Istovremeno, Mandić po ko zna koji put u kontinuitetu čestita neustavni praznik, neustavni dan državnosti dijelu druge države i na taj način po ko zna koji put zabada prst u oko Bosni i Hercegovini. To je njegov odnos prema drugoj državi, dobrosusjedskim odnosima, prema regionalnoj saradnji, što je uslov i naših EU integracija. Sjećamo se da je Mandić prije nekoliko godina u parlamentu o Cetinju govorio na najgori mogući način. Govorio je o jednom malom selu kraj Lovćena. Tada je bio apsolutno iskren. Bio je u opoziciji i nije se sakrivao iza državne funkcije niti iza maske lažnog evropejca, kako to danas radi. Možemo slobodno reći da, kada je govorio o Cetinju kao malom mjestu ispod Lovćena, u jednom jako pežorativnom tonu, to je taj odnos prema crnogorskoj prijestonici i to je kontinuitet te politike. Cetinje je uvijek bilo trn u oku tim snagama. Znaju oni dobro da je Cetinje sačuvalo obraz Crnoj Gori 90-tih godina i da je ta politika antiratna, suverenistička, multietničke i građanske  Crne Gore, tih najtežih godina krenula sa cetinjskih trgova i da je upravo to nešto što se ne zaboravlja. To je taj vječni grijeh Cetinja zbog upravo takvog pristupa i prema svim ljudima koji su u tim najtežim godinama iznijeli luču nezavisne evropske i građanske Crne Gore koju danas imamo, ali plašim se sve više na papiru ali sve manje u praksi,kazao je Vujović.

To malo mjesto ispod Lovćena, kako Cetinje nazva vojvoda Mandić, je smoglo snage da mu poruči da njegova politika neće moći i da on lično nije dobro došao u prijestonicu, što god to njemu značilo.

Na pitanje je li ovo što vojvoda čini prema Cetinju neka vrsta osvete, Vujović je kratko odgovorio: Pa jeste! Teško je sakriti, koliko god vidimo da se svim snagama trudi da sakrije svoj stvarni politički kredo, svoje stvarne političke stavove, da se sakriva iza maske lažnog evropejstva, lažne privrženosti na neki  način državi Crnoj Gori, ali kad je u pitanju Cetinje i Dan osnivanja prijestonice 04. januar, očigledno, i pored svih tih nastojanja da se kamuflira u političkom smislu, nije mogao. To je izbilo iz njega. Što to znači da će „morati Cetinje da se prilagodi ostatku Crne Gore“? To je jako opasna izjava i upravo je ona na polju konfrontacije djelova Crne Gore međusobno i upravo politike fragmentacije Crne Gore, o čemu je malo prije bilo riječi. Tako je i Srpska crkva u Crnoj Gori ustrojena, sa više eparhija, što je takođe jedan od pokazatelja, indikatora tog pristupa, te politike i te strategije prema Crnoj Gori. Da jednostavno Crnu Goru treba doživjeti kao prolaznu pojavu, dakle kao privremenu tvorevinu. Mi znamo da su oni i uoči referenduma i nakon njega, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost to u tim velikosrpskih krugovima govorili i ponavljali da će oni to privremeno stanje promijeniti kada se steknu povoljni međunarodni, regionalni, geopolitički uslovi i okolnosti, tako da ta politika očigledno ne uzmiče. Ona je vitalna. Ona je živa. Na žalost je reanimirana na način da joj se omogućilo da bude prisutna u crnogorskoj vlasti. To je najveća tragedija Crne Gore da je takav čovjek, a od njega ima i gorih, još agresivnijih političkih predstavnika te politike, prisutni u vlasti. Više puta sam rekao da su ti politički subjekti sa takvom politikom i ideologijom opasni za jedno društvo i kada su opozicija a ne kada su u vlasti, i to na najvećim pozicijama, mišljenja je Vujović,

„ Ako ne znaš šta je bilo –nek ti kaže Boka, to je srpstvu zenica iz oka“, transparent koji je osvanuo u Tivtu, reklo bi se ni malo slučajno. Poruka koja treba da opomene.

To je poruka, smatra Vujović, koja je svjesno lansirana na Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori u gradu koji je bio i koji jeste do skoro bio klasičan primjer multietičnosti, a i dalje je, bez obzira što je u značajnoj mjeri u Tivtu ipak promijenjena nacionalna struktura koju smo imali 91-ve godine. Znamo da je katolika i Hrvata danas manje nego što je 91. i to je naravno refleks i posljedica svega onoga što se tada dešavalo. Ali se slažem da je i danas, bez obzira na sve Tivat grad u kojem vladaju skladni međunacionalni odnosi, bez obzira na politiku koja to pokušava da promijeni. Ovo što se desilo su ekstremni slučajevi. To je pokušaj da se taj sklad poremeti i da se napravi još jedna provokacija. To nije slučajno urađeno u Tivtu a nije slučajno izabran datum povodom Dana hrvatskog naroda. Dakle, to je još jedan pokušaj provokacije prema Hrvatskoj kao što smo imali svih ovih mjeseci nakon rezolucije o Jasenovcu, ali i mnogih drugih stvari, kada se pokušava kroz provokaciju Hrvatske kao našeg susjeda, kao članice Evropske Unije koja može mnogo da nam pomogne, dalje doprinese remećenju i kvarenju tih odnosa od strane onih koji u tome vide šansu za svoju politiku. A njihova politika je da urade sve da spriječe i opstruiraju Crnu Goru na putu prema Evropi.

Susjedi su, i tako treba biti, prirodno je naši najboilji prijatelji, sa koje god strane bili. Niko od njih nije naš neprijatelj, ali nas neke politike u okruženju prosto svrstavaju u njihove neprijatelje, što mi nijesmo. Kazali ste nedavno da je Mandić posljednji politički relikt iz najgoreg doba, političar prošlosti i to one najružnije i da je dobro da nas četnički  vojvoda redovno podsjeti da je ostao onaj isti. A upravo taj se sprema da postane premijer 2027. godine. Može li to tako i da se desi? Da Andrija Mandić bude političar budućnosti a ne prošlosti, kako ste rekli?

Ja sam od onih koji smatraju da se to neće desiti, jasan je Vujović.

Mislim da će se u vremenu koje je pred nama sve više i više demaskirati uloga i pozicija Aandrije Mandića i u tom dijelu sam optimista. To naravno ne mijenja definiciju koju sam već rekao da se radi o političaru prošlosti. Zašto kažem da se radi o političaru prošlosti? Možda će se neko sjetiti da je Mandić bio zamjenik saveznog ministra u onoj posljednoj suštinskoj Miloševićevoj vladi 1998-99. godine. To je čovjek koji je vodio jednu klasičnu nacional šovinističku grupaciju, koji je nedugo nakon toga proglašen četničkim vojvodom, koji je zastupao najrigidnije moguće anti EU, anti NATO stavove. Sjećamo se njegovih stavova i poziva njegovim drugovima da otkopaju oružje. Znamo što je govorio za Crnu Goru koju tada nije poznavao ni na riječima ni na djelima a danas to radi na riječima, a znamo što o svemu tome misli. Upravo zbog toga ja kažem, a zbog činjenice da je on okrivljen. Mi na čelu parlamenta imamo čovjeka koji je prvostepeno osuđen za pokušaj državnog udara. To je žestoki paradoks koji imamo u Crnoj Gori i za to veliku odgovornost imaju oni koji su ga pustili u vlast i koji su ga pogotovo pustili da bude prvi čovjek zakonodavnog doma u Crnoj Gori. A pustio ga je prvenstveno Pokret Evropa sad, a i svi oni koji čine parlamentarnu većinu.

Kompletna emisija postavljena je ispod teksta. Čućete što naš eminentni sagovornik misli o protestima Botunjana zbog izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom mjesti i o novim uslovima Milana Kneževića za ostanak u vlasti kojima se traže ustavne promene ,kako bi srpski jezik bio normiran kao službeni, kao i izmjene i dopune Zakona o državljanstvu i promjena nacionalnih simbola, o mogućoj rekonstrukciji vlade, milionu za Crkvu Srbije iz budžeta budvanske opštini, zašto je glasao DPS a Evropski savez bio uzdržan, o fašizaciji društva i još po nečemu.