Otac Mijajlo Backović gostovao je poslednjoj Slobodnoj zoni sa Draženom Živkovićem i prisjetio se 1999. godine kada je branio državu prilikom NATO agresije.

„Znamo koliko je i žrtava bilo. Ali ono što bih ja i kao vojnik i kao sveštenik htio da kažem je da se nama nameće neka dimenzija zaborava kao mogućnost napredovanja i kao uopšte neka mogućnost. Mi nikada ne smijemo zaboraviti, kao što to Jevreji rade u Jad Vašemu u Jerusalimu. Oni dobro znaju koja ruka im je pomagala a koja ih ubijala. Taj narod traje upravo zato što pamti“, kazao je otac Mijajlo.

Dodaje da nikada ne može da razumije bombardovanja gdje stradaju djeca.

„Ne stoji priča da Crna Gora nije bombardovana – ona je bombardovana koliko je trebalo. Mi kao vojnici smo manje imali osjećaj za to od civila koji su bili po gradovima. Nismo ni čuli sirenu za uzbunu, ali smo imali druga iskustva“, kazao je otac Mijajlo.

Otac Mijajlo je kazao da smo se dosta naslušali savjeta kukavica.

„Ovo o čemu mi sada pričamo, o svim našim žrtvama, su posljedica ćutanja i trpanja pod tepih. Vidim da je vladika Metodije pisao pismo predsjedniku Jakovu Milatoviću da treba izvršiti ekshumaciju ljudi iz Kotor jame kod Nikšića gdje leži 500 ljudi. Političari i u novoj vlasti kažu da je dosta priče o identitetskim temama i da treba da se mirimo – ali dajte da nije na našu štetu, i naše žrtve imaju pravo na grob, ime i mjesto gdje će da počivaju. Mi sad da zaboravimo na njih i da opet dođe do stradanja i to opet našeg naroda. Mi smo ćutali, u redu, neka je, ćutimo i danas, neka je, ne mora da znači da je to loše, ali dajte da imamo pravo da kažemo o našim đedovima i prađedovima“, kazao je otac Mijajlo.

Dodaje da ne osuđujemo narod, nego ime i prezime čovjeka koji je ubio, a nikad narod.

„Ne smijemo se posipati pepelom. Mora da se kaže istina i koliko god bolna bila, da se sa njom suočimo kao Sovjetski savez odnosno današnja Rusija. Imate manastir na mjestu gdje je ubijeno preko 2.000 sveštenika i episkopa, a država je tražila oproštaj. Zato Rusija napreduje. A dokle god mi hodamo po kostima nema mira i pomirenja“, kazao je otac Miajlo.

Jedino mi imamo bratske jame, dodaje on, a ne fašističke.

„Imamo put u Mojkovcu koji prolazi pored crkve, a ispod puta su kosti 15 ljudi. Znamo imena svih. U Kotor jami kod Nikšića narodni heroji vršili egzekucije a nakon rata smo imali folklorna društva sa njihovim imenima. Svaki ubica ima ime i ima ideologiju. Ti koji su strijeljani nisu bili zločinci, a i da jesu, treba da imaju grob“, kazao je otac Miajlo.

Crkva priča o tome, i zbog toga je stradala u komunizmu, ali i ako treba nastaviće, ali vrijedi jer govore Istinu.

„Ako ćutim? Kome služim? Šta ostavljam djeci u amanet? Ne smijemo zaboravljati, moramo pamtiti. Jedino tako imamo budućnost“, kazao je otac Miajlo.

Otac Mijajlo Backović je kazao da je dobro što se Lora aktuelizovala, jer smo ćutali o zločinima već 30 godina.

„Blaženopočivši mitropolit Amfilohije je svojevremeno govorio da tražeći od Crne Gore da uđe u NATO je isto kao da silovanu djevojku tjerate u brak sa silovateljem. Lora je projekat koji traje. Moram se vratiti malo unazad i kazati da do Drugog svjetskog rata u Boki Rimokatolici uvijek govore da su Bokelji, ili Srbi. Ivo Andrić i Meša Selimović o tome svjedoče. Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih Rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati. Vidite kada dođu zvaničnici Hrvatske da dođu da posjete hrvatsku nacionalnu manjinu. Kad bi Adrian Vuksanović i ostali pogledali ko su im bili prađedovi znali bi da nisu bili Hrvati. Ne osporavam pravo da se izjašnjavaju kako žele, ali govorim o projektu. Zato se pominje Morinj, a ćuti o Lori“, kazao je otac Mijajlo.

Dodaje da je ponosan na svog ujaka Branka Krvavca koji je poginuo na Dubrovniku spašavajući druga.

„Kada smo njegovu ulicu nedavno trebali da otvorimo u Pljevljima, i to ulici gdje je rođen, svi mogući hrvatski mediji su se tome protivili, govorili kako ekstremni pop pravi smutnju i čovjeku koji je agresor želi ulicu u njegovom rodnom gradu. Otvorićemo ulicu, ali ne da nekome stavljamo prst u oko, i da svjedočimo o herojima koji su branili otadžbinu Jugoslaviju“, kazao je on.

Najmonstruozniji zločin se dogodio u Lori, a zločini koji su se tamo dešavali, ravni su onome u Jasenovcu.

„Sramno je upoređivati Loru i Morinj gdje nikome dlaka sa glave nije falila. Osuđujemo da su ljudi dovođeni, ali najveći zločin je što je nekoga gađao kutlačom u glavu. A sada, nakon 30. avgusta, neko postavlja tablu koja sve nas osuđuje, pogotovo nas u Boki. A u bloku C, gdje Crveni krst nikad nije ušao i koji nije zvanično ni postojao, a gdje su bili Crnogorci – taj blok C je najmonstruoznije mjesto nakon II svjetskog rata, iživljavanja nad ljudima, klanja i ubijanja. Mi sad treba da ćutimo? Zašto? Zbog EU“, pita otac Mijajlo.

Dodaje da ako je ta istina koja je bolna za nas, a da moramo da ćutimo zarad suživota, onda tu nema budućnosti.

„Moramo da se suočimo i sa Lorom, ali ne smijemo i da prećutimo naše pretke i srodnike koji su život dali za našu zemlju“, kazao je otac Mijajlo.

Otac Mijajlo dodaje da Srpsko ogledalo, zbog čega se sve dogodilo, je Kosovo i Metohija.

„Mislim da ne postoji suživot već da postoji samo život, a možemo da ga živimo ili da ga ne živimo sa drugima. Isto mislim da ne postoje istomišljenici već sličnomišljenici. Ali Kosovo i Metohija je vječna tema, ne sad nego uvijek. Svidjelo se to nekome ili ne, ali velika većina Srba iz Crne Gore i onih koji to neće da kažu i onih koji sebe ne smatraju Srbima, jeste da je Kosovo i Metohija neotuđivi dio srpske duše i srpske države. Koliko god trajala okupacija Kosova i Metohije, ona se mora završiti. Kako se mi odnosimo prema okupaciji, to je pitanje. Ako je prihvatimo kao realnost, u redu, ali možemo da prihvatimo i okupaciju kao realnost. Odnos prema Kosovu i Metohiji je ono ostavljamo našoj djeci“, kazao je otac MIjajlo.

On dodaje da krv mučenika Veličkih i Murinskih tek povezuje Crnu Goru sa Metohijom, a odnos prema Kosmetu će biti pitanje na Strašnom sudu za svakoga od nas.