Vršnjačko nasilje je sve prisutnije u kotorskim školama

Milica Pavićević i Aleksandra Dragojević

Vršnjačko nasilje je sve više prisutno i u kotorskim školama o čemu po riječima socijalnih radnica Milice Pavićević i Aleksandre Dragojević svjedoči invazija prijava, kako od strane škole tako i roditelja čija su  djeca žrtve nasilja.

Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budvu je uspostavio izuzetno dobru saradnju sa Osnovnim školama „Njegoš“ i „Savo Ilić“.

Sa školom „Njegoš“ su organizovane radionice sa djecom koja su bila ili žrtve ili počinioci vršnjačkog nasilja, što je bilo od izuzetne obostrane koristi.

Vršnjačko nasilje obično naizgled bezazleno počne, sa zadirkivanjima,pa psihološkim nasiljem, bacanjem npr. flašica za vodu preko klupe do bacanja samih klupa. Obično se smatra da su to dječije igrarije i nestašluci.

Međutim, priča Aleksandra, vršnjačko nasilje je mnogo više od toga i ostavlja duboke posljedice na njihov život i duševno stanje djece u njihovoj daljoj budućnosti.

Vršnjačko nasilje nije jedna tuča između dva drugara već je ono dugotrajno, tinja i postoji odavno, a onda eskalira. Tuča je samo manifestacija stanja ili kap koja je prelila čašu, objašnjavaju naše sagovornice.

Odgovor na vršnjačko nasilje ne može biti samo odgovor Centra za socijalni rad već ukupne društvene zajednice.

Djeca na žalost nemaju dovoljno svijesti o tome da mnogi koji iz šale zadirkuju dolaze iz porodice  koja trpi nasilje.

Istraživanja pokazuju međutim, da ne moraju da imaju ogledna iskustva u porodici, jer npr. djeca koja žive uz roditelja koji konzumira alkohol mogu biti zaista za primjer, a kasnije mogu i sama biti alkoholičari.

U suštini pitanje je izbora nezavisno od toga kakav model dijete ima kod kuće, ispričale su za Skala radio socijalne radnice iz Centra za socijalni rad u Kotoru.