Vrane školstva ili ptice rugalice

Od žene četnika, po sopstvenom kazivanju, nije moguće ništa očekivati do odbijanje da se ispoštuje odluka inspekcije po kojoj je potrebno ukloniti sliku Svetog Save iz kotorske Gimnazije. To je samo još jedan dokaz u nizu mnogih koliko nam funkcioniše pravna država. Što će nam inspekcijske službe kad imamo četvoromandatnu i još pride ombudsmana. Iz ništa u ništa, kako bi kladioničari kazali. A kad je riječ o kockanju na račun države, njenog navodnog EU puta i odlučnosti da budemo sastavni dio familije evropskih naroda, jednostavno je i lako položiti ulog za svaku suprotnost. Jer to nije priča za pripadnike klana, već za one druge koji se nadaju i očekuju da od svega nešto može biti. A znamo da ovi nijesu zbog toga postavljeni i da čine upravo ono što im je naložio prethodnik trona Srpske crkve u Crnoj Gori. Razgradnja države prvenstveno, a poslije ćemo da vidimo što činiti sa Crnogorcima. I onim drugim narodima, poprilično nepriznatim. Scenarija je više. Ova slika u kotorskoj Gimnaziji nije slučaj. Ona je namjera da se pokrene priča kako bi počelo da se odmotava klupko,  o čemu više u nastavku.
Poučeni njenim naredbama, a i u strahu da ne ostanu bez posla, iz resornog ministarstva su obrazložili brojnim glupostima zbog čega neće ispoštovati rješenje o uklanjanju. Trovači naše đece su reagovali u skladu sa ideologijom nove vlasti po kojoj u Crnoj Gori žive samo Srbi, pravoslavci, a drugih nema. Na toj retrogradnoj i naopakoj, šovinističkoj matrici četvoromandatna svetosavka namjerava da sprovodi namjeru Srpske pravoslavne crkve koja će sve uraditi da našoj đeci utka uvjerenje da su svi na ovom svijetu Srbi, pa eto i oni koji se zbog nečega danas nazivaju Crnogorcima. To će, po proklamaciji četvoroministarke trajati dok ne stasa nova generacija, koju će ona, uz pomoć popova, vjeronauke nešto kasnije i ikona po učionicama i kabinetima danas, nastojati da preobrati i realizuje zadatak za vrijeme trajanja povjerenog joj namjenskog mandata.

Đecu treba naučiti da je po pitanju identiteta sve do sada bila greška i naučiti ih za navijek da su njihovi očevi, đedovi i prađevodi samo istorijska i svaka druga greška i ništa više. Jer oni su Srbi, kako 1918-te sramno izgovori Savo Fatić.
Malo će to teže ići, bez obzira što nam je obrazovni sistem decenijama unazad trpio ogromne udare klero-nacionalizma, koji je ozbiljno eskalirao proteklih godina. Ćutala je tadašnja vlast a na velika, ne na mala vrata, u sistem su upumpavani oni koji su danas živi dokaz njegove razgradnje.

A kakav nam je bio obrazovnni sistem, od kojega je samo ovaj današnji gori, najbolje govori činjenica da je četvoromandatna smijenila skoro istovremeno 400 direktora. I svi su ćutali kao zaliveni. Na panj su stavili glavu i mirno posmatrali kakvu im sudbinu kreira ministarka.
Nakon svega, potpuno je jasno da to nijesu bili kadrovi od kapaciteta i da je najveći broj, ako ne i svi, zaslužio da bude brutalno počišćen. Da su valjali ustali bi i reagovali onako muški i kazali ministarki u lice što o njenim odlukama misle. Ali, u tom sastavu takvih nije bilo. Śetimo se samo kako ih je verbalno išamarao jedan Krivokapić u Vili Gorica i zaprijetio im što će se dogoditi ako nastave da se bune. Pokisli i glave pognute ćutali su direktori škola, dokazujući nedostatak integriteta i manjak ličnosti koja je neophodna za obavljanje ove vrste posla. Jer oni su vaspitavali našu đecu. Pokazali su da toga nijesu vrijedni jer ih ni oni a ni dobar dio nastavnika svojim primjerom nikada ne mogu naučiti kako da budu ljudi.
Ko zna što će se dalje dešavati u našim školama i na fakultetima? Ko zna hoće li se roditelji probuditi iz zimskog sna i reagovati bez obzira na politička ubjeđenja i staviti đecu kao prioritet. Ne vaspitavati ih retrogradnim popovima nego svim dostignućima savremene nauke i civilizacije, cijeneći antifašizam a ne fašizam kao univerzalnu vrijednost čovječanstva.
Možda će i studenti konačno organizovano kazati što o svemu misle?
Akademija nauka neće,  i od nje se to ne očekuje.

Slavko Mandić