Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a
Vučićev mizerni propagandni isprdak o Crnoj Gori završava riječima: vraćamo se po svoje.
Vratiće se baš kao što će se vratiti na Kosovo i u Knin. Svijet je takav: čak i pobjede vode u poraz. A poraz o kojem se laže kao o pobjedi nije manje poraz od onoga koji se prihvati sa smjernošću. Gordost samo ubrzava propast i čini je očiglednijom. Bez obzira koliko veliko bilo – sve će pasti. Ono malo što umišlja da je veliko pada i brže: bliže je tlu. No tako je to: niko nikada nije pobijedio, osim u snovima.
Ne da se neće vratiti, nego će, budući da će kad ulaze u Crnu Goru ulaziti u EU, biti izloženi dodatnom zadržavanju na granici, biometrijskim procedurama i detaljnoj provjeri broja ulazaka i vremena zadržavanja. Onako kako ulaze u Hrvatsku ili Njemačku, ulaziće i u Crnu Goru. Oni koji ovdje rade prolaziće strožije i komplikovanije procedure nego što su navikli, jer EU ima čvrste politike prema migrantima, uključujući tu i one iz Beograda i Banjaluke koji migriraju kao jeftina radna snaga koja radi u Crnoj Gori. Oni koji ovdje posjeduju nekretnine plaćaće za njih više no do sad.
To vrlo dobro znaju i Knežević i Mandić kada u Banjaluci i Beogradu govore o tome kako njima nema dražih i kako im Evropljani nikada neće biti bliži od njih. Na granici ćemo vas istresati iz gaća, ali vas najviše volimo. Ljubav, kao što bi moralo biti poznato, uzima mnoge, često čudne oblike.
Eh, a isprva je izgledalo drugačije… Ali unutrašnji crnogorski otpor i mudre politike EU učinile su svoje. Danas djeca 30. avgusta slave 21. maj.
Crvene linije su povučene i Vučić se nije usudio preći ih. Preostaje samo lavež, koji nema moć da zaustavi. A ni utješi.
Evo vam moje teze za danas: istorija od 1989. naovamo uči nas da je u Crnoj Gori vlast moguće uzeti na ideologiji velikosrpskog nacionalizma, ali ju je moguće zadržati jedino na platformi crnogorskog patriotizma. I ona i ova vlast su zajahale na velikosrpskoj sili. I ona i ova vlast su pokušale crnogorski patriotizam iskoristiti za konsolidaciju.
Ono što Vučić i beogradska duboka država emituju prema Crnoj Gori znak je velike slabosti.
Žižek ima vic koji u ovom kontestu odlično objašnjava Vučićeve filmčiče i baljezganje o Crnoj Gori.
Idu muž i žena seoskom džadom. Naiđe hajduk. Mužu zaprijeti da će ga ubiti ako pokuša nešto poduzeti dok mu siluje ženu. Muž ga posluša i ćutke posmatra hajduka na svojoj ženi. Onda hajduk, ne bi li muža dodatno ponizio, ovoga natjera da mu, dok mu siluje ženu, rukom pridržava muda, da ne dodiruju prašnjavi put.
Hajduk završi svoje i ode. Žena leži u suzama. Muž se samozadovoljno, trijumfalno smješka. Žena ga bijesna pita: šta je tebi smiješno, na šta si ti ponosan?
A muž kaže: dok te silovao, nekoliko puta sam sklonio ruku i ništa nije primijetio: otišao je prašnjavih muda.
Somnambulne priče o zemlji koja ulazi u EU a u koju se oni, eto, “vraćaju po svoje”; bulažnjenja balkanske tragikomične wannabe imperije o “koloniji” koja je svjetlosnim godinama razvijenija od “matice”; sve je to identično strategiji pretvaranja poraza u pobjedu i gordosti u apsolutnom poniženju koju je odabrao muž iz ovog vica.
Mi odosmo u EU. Vraćamo se na svoje.
Doduše, što jest-jest: odosmo tamo gdje žive ljudi prašnjavih muda.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].