Vojna parada i defile Vučićevih piona iz Crne Gore

Neke slike zaista valja zadržati u pamćenju.

Recimo, onu sliku od prije dva dana; ono kako Andrija Mandić i Milan Knežević, śede u prvom redu na tribini, kao dobri đaci i posmatrači Vučićeve vojne parade ,,Snaga jedinstva“. Obojica u sivo-plavim odijelima, kravatama istih boja samo nijansu tamnijih, obojica svečano ozbiljni. Knežević još nabio crne naočare, valjda da izgleda opasnije i odvrati moguće atentatore na brata Vučića.

PRVI RED ZA ,,PRVOPOZIVCE”

Prvi red na paradi, petnaestak metara od glavnog čovjeka, nije to mala stvar. Samo, nijesu Manda i Milan bili usamnjeni u Beogradu. Prvo je ministar odbrane Krapović ekspresno poslao – kao ispomoć Acu Srbinu – dvojicu oficira crnogorske vojske.

Tu je bila i duhovna ispomoć: na tribini se obreo i pop-padobranac, mitropolit Metodije Ostojić, onaj što je svojevremeno oblačio uniformu 63 padobranske iz Niša. Ovog puta Metodije nije bio u sivomaslinstoj, već samo u uniformi Crkve Srbije – iako su ga smjestili među vojna lica. Djelovalo je malo rogobatno, pop među onima oficirima, ali valjda organizatori najbolje znaju đe je Metodiju pravo mjesto.

Bez uniforme, i bez prvog reda – ali sa velikim elanom i željom da vide i da budu viđeni – pojavili su se na vojnoj paradi još neki Srbi iz Crne Gore.

DAJKO I DRUGI DRAGOVOLJCI

Kao, recimo, predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, koji ovog puta nije htio niti smio da naredi neku paljevinu; pa onda je nazočan bio i predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić, onaj što jeste palio NATO zastavu da bi sada bio zvanica na prazniku srpske zastave.

Bio je tu na Ušću i predsjednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković, službenik opštine Podgorica čiji je hobi zaprečavanje puteva službenim vozilom i usputno ljubljenje kipova četničkih koljača.

Četa je bila mala, ali baš dobro, dobro odabrana. Dok su srpskoj opoziciji, srpskim stidentima i intelektualcima bila zatvorena sva vrata u njihovoj rođenoj zemlji, za izvanjce – za one iz Crne Gore koji ljube i grle Vučića – sva su vrata vlasti bila širom otvorena.

Kakvo je to nesrećno srpsko jedinstvo u kojem nema mjesta za rođene Srbe, samo zato što drugačije misle od Vučića i ostatkasrpske vlasti.

I kakav je to mučan portret crnogorskih saveznika srpskog vožda.

POSLUŠNA POLITIČKA VOJSKA

Svi ti Vučićevi pioni iz Crne Gore – svi koji ne žele da slave crnogorski Trinaesti jul ili crnogorski Dan nezavisnosti, svi koji ne mogu ni da vide crnogorsku zastavu ili da navijaju za crnogorsku reprezentaciju, došli su – kao dragovoljci na Vučićev vojni moleban, kao poslušna politička vojska – da u Beogradu obilježe Dan srpskog jedinstva, slobode i srpske zastave.

I nije im zasmetalo, nije im bilo malo čudno što se vojnom paradom slavio Dan srpskog jedinstva i zastave – pet dana nakon što je praznik zvanično i bio?! Novosrpski praznik je 15. septembra i ovo je prvi put u posljednjih pet godina da se slavi pet dana kasnije.

Ali, nije to bilo briga ni Mandića ni Kneževića, kamoli Dajkovića ili Milačića: važno je da su bili uz skute gospodaru.

Kakav je to moralni pad, sunovrat!

Ali i tužna stvarnost: mržnja crnogorskih političara prema vlastitoj domovini otvara vrata, postaje ulaznica za dvor na Andrićevom vencu 15, postaje ključni uslov za upis, za registarciju vojnika ,,srpskog sveta“.

BIJEDNA OPRAVDANJA

Samo što to Milan Knežević ne želi da prizna. I na kritike za poltronstvo Vučiću odgovara, citiram, ,,ponosom što je Srbin i piše ćirilicom”.

,,Želja će ih biti da svaki put kad pođemo u Beograd da izbrišemo ćirilicu sa naših grobova i da se javno izvinimo što smo Srbi”, veli lider DNP.

Čudo je kako politika zna da pojede znanje: čovjek koji je diplomirao srpski jezik i književnost u Nikšiću, ne zna, ili izgleda ne želi da zna, da su – kada već govori o ćirilici i srpskom identitetu koji ne želi da mijenja – prve ćirilične knjige štampane, ne u Srbiji već u državnoj štampariji Đurađa Crnojevića, na Obodu blizu Cetinja.

Ali, jasno je i Kneževiću i Mandiću i svim ostalima: ovđe nije priča o srpstvu i crnogorstvu, o ćirilici ili latinici, već o prisustvu crnogorskih političara vojnoj paradi koju je organizovao njihov politički mentor Aleksandar Vučić.

Koji sada hoće, osim policije – a sve radi održanja na vlasti da zloupotrijebi i srpsku vojsku – u borbi protiv takozvane ,,obojene revolucije”.

EVOLUCIJA: OD BOŽIĆINOG DRVETA DO VOJSKE

Čudna je ta evolucija okupljanja Vučeićevih Srba iz Srbije, Srpske i Crne Gore. Sjećate se one slike kada su svojevremeno – zima je bila, januar 2019. godine i još nije bilo litija – kad su Andrija Mandić, Milan Knežević kod Vučka, na Andrićevom vijencu unosili golemo božićno drvo koje može da tri dana grije zgradu Predsjednika Srbije.

Tada su se molili za jedinstvo politike Srbije i Crne Gore. Dvije godine docnije, nakon litija, jedinstvo je došlo u punom izrazu: DPS je poslat u istoriju, oslobodioci ,,srpskog sveta” su zauzeli vlast, potpisan je i takozvani temeljni ugovor sa Crkvom Srbije… Crna Gora je potpuno politički okupirana, a sada glavnu riječ vode upravo Mandić i Knežević…

Ali, sada je sve drugačije. Drug i brat i vožd Aleksandar je na mukama, situacija je mnogo ozbiljnija: dignuta je sva vojska za Dan srpske zastave i jedinstva, praznik koji je proglašen tek prije pet godina, pozvani su svi odani ljudi, uključujući i Mila Dodika iz Srpske, kao i svi važniji crnogorski Srbi.

Vojna parada “Snaga jedinstva” bio je manevar Aleksandara Vučića da pokaže svoju moć, da dokaže da nije politički ranjen i da svima pokaže da ima podršku svojih vjernih slugu.

I da slika govori više od hiljadu riječi: Nekad su, krajem devedesetih prošlog vijeka, Momir i Peđa išli kod Slobe na kanabe, potom su Manda i Milan brali božićno drvo, sada su pošli u Beograd da gledaju kako Aleksandar Vučić radi ostanka na vlasti sada zvecka vojnim oružjem.

Ako su mislili da ostanu zapisani u istoriji Andriaj Mandić i Milan Knežević ne moraju da brinu – istorija će im uskoro naći mjesto. Samo neće biti to baš onako kako su zamišljali.

Biće upisani kao Vučićevi Srbi iz Crne Gore. Nije baš neki istorijski zapis.

NESLAVAN ,,ULAZAK U ISTORIJU”

Biće upisani kao Vučićevi Srbi iz Crne Gore. I nije baš neki slavan istorijski zapis.

Jer, valjalo bi da se Mandić, Knežević i ostali Vučićevi lojalisti koji negiraju crmnogorsko postojanje, prisjete onih riječi Marka Miljanova jednom studentu u Beogradu koji je govorio teške riječi protiv kralja Nikole.

,,Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu.

Valjalo bi zaista da se prisijete ovih riječi naši ljudi kada poču pod skute gospodara van Crne Gore.