Vlahović: Dejton je postao smrtonosna presuda za BiH, a Balkan plaća cijenu etničke politike

Vlahović smatra da bi “primjena Dejtonske logike na bilo koju zemlju Evropske unije bila smrtna presuda”, jer se radi o modelu koji je institucionalizirao etničke identitete kao osnov političke moći, bez stvarne evropske perspektive.

“Apsolutizacija identiteta doživjela metastazu”

Prema njegovim riječima, posljedice takvog ustrojstva danas su vidljive na svakom koraku.

“Apsolutizacija nacionalne i religijske pripadnosti u BiH, poslije trideset godina, doživjela je metastazu”, napisao je za Pobjedu.

Umjesto napretka, kaže, BiH živi u začaranom krugu nepovjerenja, sporova, blokada i izbornih tenzija koje iz ciklusa u ciklus potresaju zemlju, dok međunarodni akteri bezuspješno pokušavaju održati minimum funkcionalnosti.

Vlahović podsjeća i na reakcije nakon nedavnih vanrednih izbora u entitetu Republika Srpska, gdje je kandidat opozicije pobijedio u Janji — mjestu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom — što je izazvalo političke otpore.

“Ko su oni da glasaju za nekoga ko se identifikuje kao Srbin?”, citira kritike koje su uslijedile, dodajući da takve reakcije pokazuju dubinu neriješenih etničkih animoziteta.

Dvije “konstrukcione greške” Dejtona

Vlahović u tekstu izdvaja dvije ključne greške Dejtonskog sporazuma.

1. Iscrpljena koheziona snaga

Prema njegovoj ocjeni, Dejton je već dugo bez ikakvog kapaciteta da drži zemlju zajedno:

“Njegova logika i rješenja odavno su iscrpili kohezionu snagu — pod pretpostavkom da su je ikada i imali.”

Zbog toga, svaki pokušaj reforme nailazi na zid dubokog nepovjerenja i straha, dok se vizija građanske, demokratske BiH sve više udaljava.

2. Regionalni domino-efekat

Druga greška, kaže, prevazilazi BiH i utiče na čitav region:

“Etnička federalizacija postaje dio političke prakse u susjednim zemljama.”

Kao primjer navodi retoriku u Crnoj Gori, gdje se govori o „legitimnim predstavnicima naroda“, upozoravajući da se takav diskurs širi regionom kao posljedica dugoročnog dejtonskog modela.

“Specijalne veze”

Vlahović ocjenjuje da BiH danas trpi posljedice prekograničnog djelovanja nacionalističkih politika:

“‘Specijalne veze’ susjednih država sa ‘pripadnicima sopstvenog naroda’ samo su eufemizam za destruktivni uticaj na jedinstvo i funkcionalnost BiH.”

Posebno upozorava na narative koji se tiču bošnjačkog stanovništva, navodeći da se strahovi o broju muslimana u BiH zloupotrebljavaju u desničarskim i propagandnim krugovima:

“Ostaje najmučnija tema — procenat muslimana/Bošnjaka u BiH koji zabrinjava one koji tobože brane ‘hrišćanske vrijednosti’.”

Paralela sa Ukrajinom: Šta bi značio Tramp–Putinov mir?

U drugom dijelu teksta Vlahović povlači paralelu između BiH i ukrajinske krize, komentarišući tzv. mirovni plan koji je američki predsjednik Donald Tramp dostavio Kijevu.

Pojašnjava da je, prema zvaničnim priznanjima, riječ o dokumentu koji je “u suštini ruski plan”, a koji bi značio kapitulaciju Ukrajine i priznavanje ruskih osvajanja.

“Njihovo prihvatanje značilo bi potvrđivanje teritorijalnih osvajanja — to jest kapitulaciju Ukrajine.“

Vlahović tvrdi da je nacrt bio formulisan uz pomoć američkog biznismena Stiva Vitkofa i Trampovog zeta, što je, kako kaže, bez presedana.

Ističe da pritisci na Ukrajinu dolaze sa dvije strane: i američke, i ruske, s ciljem stvaranja utiska da Kijev mora pristati na teritorijalne ustupke.

Upozorava da bi takav scenario imao dugoročne posljedice:

“Ako je etničko teritorijalno osvajanje u BiH postalo platforma za disfunkcionalnost i potencijalnu podjelu zemlje, možemo zamisliti šta bi značio Tramp–Putinov ‘mir’ u Ukrajini.”

“RS je nadživjela Miloševića — šta bi nadživjelo ovaj plan?”

Kao zaključnu poruku, Vlahović navodi lekcije Zapadnog Balkana:

“Republika Srpska je nadživjela Slobodana Miloševića. Da li je dugotrajna nestabilnost neizbježna u Ukrajini — pitanje je koje se odnosi na sudbinu Evrope u cjelini.”

Pozvao je zapadne lidere da iz bosanskohercegovačkog iskustva izvuku pouke prije nego što donesu odluke o pritisku na Ukrajinu.

“Jasniji primjer o tome šta bi bilo pogrešno — teško mogu da nađu”, poručio je.