Piše: Željko Rutović
Da li je u pitanju današnji sveopšti status knjige, nedostatak angažovane kritike i specijalizovanih tematskih časopisa, odsustvo medijske podrške ili dominacije digitalnih trendova, tek status satire u našem društvu daleko je od uloge koju zaslužuje i koju bi u javnom interesu morala i trebala imati. Zašto je tako, razloga je očito mnogo. I svi su u dugom trajanju od unutrašnje (ne)prirode. Da nije možda jedan od tih i poslovično rezervisan, podozriv odnos vlasti prema satiričnom duhu kritike i svom liku u ogledalu u prizmi tih naočara. U suprotnom, mehanizmi institucionalno sistemske podrške dali bi neke druge vidlijive rezultate i vrijednosti. Ogledalo je krivo. Govorljivih primjera na ovaj (ne)odnos bilo je kako uvijek, tako i danas, a sigurno biće i sjutra. Neki obrasci ostaju nepromijenjeni. Otuda razni oblici pritisaka, potkazivanja, opstrukcija, tužbi i pritužbi na slobodu misljenja i slobodu satiričnog izražavanja. I sve to naočigled tolikog broja diploma po glavi stanovnika. No, po glavi i u glavi! vidljive su razlike. Konanno i uprkos svemu, nigdje i nikad to nije donijelo rezultat. A i neće. Sloboda duha je neunistiva. U sudaru sa njom svi su (pro)pali. Bilo kako, bez budnosti slobodnog duha satire, nema zdravosti društva.
No, vratimo se knjigama. Satiričnim. Jedna od tih koja je nezasluženo prošla van šire pažnje i javnog kritičkog statusa jeste knjiga “Zbogom sirotinjo – kolašinske anegdote ” ( 2019 ) iz pera poznatog crnogorskog radio novinara Vladimira Lazovica
Pročitati ovu zbirku humora, oplemenjenu karikaturama Darka Drljevića, znači naučiti mnogo o Kolašinu i njegovim ljudima. Zbirka je to narodnog duha kao socio antropoloskog izraza čovjeka tog kraja. Kakav humor takav i život. A humor proistekao iz duše i bića naroda – ostrouman, lucidan, promućuran, iskričav, neposredan, munjevit, korak ispred situacije…i da, sve je to život izbrusio, izvagao i doveo u prirodni poredak stvari. I ne treba se čuditi snazi vjekovnog trajanju tog naroda. Trajanje je to oštrine misli, duha i brojnih izazova koji su podjednako tražili gorštačku snagu duha i tijela. Dijalektičko jedinstvo. Gorštak kao nepobjedivost vječnog duha. Otuda ti Lazovićevi likovi iz takoreći narodne književnosti, kao da šetaju filmskom scenom Živka Nikolića, dramaturški donoseći taj filigranski usmeni iskaz kao odraz kolijevke mjesta.
Moglo bi se reći onako, shodno njegovoj i boemiji i hedoniji da je ovo Lazov lucidni kafanopis. U tim danima i noćima druženja sa svojim kolašincima skupljao je i bilježio tu vrcavost narodnog duha. Kakva antologija likova i sjećanja na njih. Original do originala. Sertifikat izvornog porijekla. Bez suvišne rijeci. U centar. Za pamćenje. Za zapisivanje. Za nasljeđe. Za pouku i poruku kako se nekad zborilo i duhom tvorilo. Zato je ova knjiga izraz žilavosti i otpora svemu neprirodno nametnutom. Da je, kao što nije, ove i slične crnogorske zapise izučavale bi razne interdisciplinarne studije i seminari, no, diplome sumnjivog porijekla ne haju za to. Imaju njihovi vlasnici preča lukrativnija posla.
Elem, Zbogom sirotinjo, jedna je od knjiga potvrda autentičnosti identiteta, jezika i duha vjekovno dokazanog i pokazanog. Potvrđuju Lazovi junaci da ne moraju kupovati diplome da bi bili “neko i nešto”. Njihov duh i ime seli ih u trajno zasluženo sjećanje, a mnoge “diplome i diplomce” u zaborav nose već sledeći izbori. Satira – između narodnog duha slobodne volje i izborne nevolje.
Kada se u nekoj budućnosti bude tragalo po ovovremenim kolašinskim memorijskim biljezima, sigurno je da će se pronaći u hronikama njegovog duha, u anegdotama, u Draženu Draskovicu – Čovjeku Grad, u KK Gorštaku, u tragovima botaničara Danijela Vinceka, po crnogorskim pjesmama Branke Šcepanovic, u imenu svjetskog karikaturiste Darka Drljevića, pa sve dalje do vrhova Bjelasice, sa kojih se čistije gledaju ljudi, vremena i događaji. To što ne znamo da je Lazovićeva knjiga kulturološki čin, nije ni njegov ni problem njegovih junaka – oriđinala. Problemi su to neke d(r)uge vrste. One koji znaju o čemu i kom činu je riječ, pobrojali bi gotovo na prste. No srećom, duh se mjeri nekim drugim, višim mjerama te je zato humor vječan, bas onako kakav jeste i ovaj kolašinski, koji se prenosi u nasljeđe za jedno novo trajanje.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].