Vlada duvanskoga dima

Piše: Slavko Mandić

Zanimljivo je da „proevropska“ URA nema ništa protiv da nastavi objedinjeno djelovanje protiv Crne Gore sa kolegama iz Fronta, ali pod jednim uslovom. A to je da se toj organizacionoj cjelini obezbijedi kontinuitet rukovođenja bezbjednosnim sektorom. Kako reče jedan od visokopozicioniranih ove bratovštine, razlog što to traže je da nastave borbu protiv organizovanog kriminala, jer su dokazano postigli fantastične uspjehe na tom polju. Hapse i vesele se otvoreno svakom hapšenju, a je li to u skladu sa zakonom i postoje li relevantni dokazi, nije valjda njihova briga. O tome neka se staraju tužioci i sudovi. Njihov predvodnik je odradio svoj dio posla.
A ono sa cigarima je podmetnuta epizoda. Valjda je svakome jasno da URA sa tim nema nikakve veze. Posebno ne njihov lider, koji se opučio da dokaže javnosti kako je krepao posao sa švercom cigara. Za vjeki vjekova. On je lično nadgledao spaljivanje duvanskih paketa, kako se ne bi desilo da se umiješaju lupeži nekih ozloglašenih organizacionih cjelina iz prošlosti. U odbranu duvanskoga dima angažovao je isključivo obučene kadrove iz vlastite partijske strukture jer, potpuno je prirodno, jedino je mogao njima da vjeruje.

Sve je tada ukazivalo da je obezbijeđena apsolutna sigurnost dobro osmišljenog projekta i da više ne može da se desi nikakvo iznenađenje.
Ali, kad oće đavo, eto ti ga vraže. Ubačivao je Abazovićev tim cigara koliko je mogao kroz usta od prilično male pećnice. Nije on kriv što nijesu bila veća. Da su bila, ne bi se spalilo samo 10%, nego možda i cio šleper. Onaj koji nije uteka. A onaj drugi, nepomenik, URA ekipa nije mogla viđet, jer je bila okupirana ubačivanjem kartonskih kutija na vječno uništenje.  Eto zašto je uteka šleper sa tovarom od miliona. I onda zlobnici zakače da ga je prisvojio Milošević Rade, koji nije ni luk jeo ni luk mirisao.
Ali, nakon svega i ekspertize eksperata, ipak izgleda da „malo“ jeste. I to ne baš sam. Viđeće se, jer kako reče njegov dojučarašnji prijatelj, sadašnji šef policije, nema nedodirljivih. Pa ni drug to više nije.
Biće zanimljivo kako će se stvari dalje odvijati. Hoće li kuljat iz Specijalnog tužilaštva bijeli ili mrki dim.
Može bit da će nekome mrknuti, a nekome svanuti. Pokazaće vrijeme. I prokazivači, kojih je u ovakvim rabotama uvijek bilo dovoljno da propjevaju na dobro komponovanu poemu.

Možda zbog duvana, bez obzira na prilično zakašnjeli pritisak EU, i to žestoki, URA ipak odluči da glasa za uspostavu nove nelegalne Vlade. Jer, kad imaš vlast, a pritom kontrolišeš one koji hapse, pa što se bojiš kojega đavola? Ko ti što može? Niko, ništa! Poslije, što Bog da.

Zato ima šanse nova Vlada da se skalabudži. Gomilu resora će uzeti skoro bivši SNP, onaj koji je ostao bez mandata u Podgorici i bez cenzusa po istraživanjima. Vele pola, ili tačnije sve ovo što danas ima. Jer danas ima glas, a śutra ga neće imati, po svoj prilici.
Za dalje razbucavanje Crne Gore, skidanje sankcija bratskoj Rusiji, tamo njima, ustoličenje crkve Srbije po svim pitanjima civilno-vojnog militarizma, školskog klerikalizma i obnašanja definisanih vrijednosti fašizma, biće zadužen vrh Demokratskog fronta. Za ovu vrstu rabote imaju i ha ha kadrova.

Vrnimo se još jednom korporativnom političkom djelovanju URA definicije, što god to značilo. Muški dio ekipe u Parlamentu reći će očekivano da je njihov lider zaštitnik ljudskih prava i crnogorskih interesa i da ovo sa cigarima nema nikakve veze s njim. A to što je bio tamo đe je šleper uteka, pa htio je da pomogne. Ne šleperu da utekne, no da kontroliše da đavolji duvan izgori. Omeli su ga oni u koje je vjerovao. Tako će Uraši branit svoga šefa. Jer im samo od njega kaplje. I prilično dobra kaplja, sad i nikad više. Mada, i onaj odnedavno spuški stanovnik im je bio drug, ali on više nije vlast. Niti će ikad bit. A bilo je zagrljaja i ljubakanja prijateljskih svako malo.

URA ima i ženske u parlamentu. Istaknute čimbenice. Nerijetko glagoljive, apsolutno moćnog smisaonog besmisla. Kad one nešto suštinsko objasne narodu, onda najčešće to ni njima samima nije jasno. Ali, zar je to važno? Nije, naravno, jer one imaju ruku, koju kad dignu i brda zaječe.
Kako li će one jer im je Evropa, kako javno zbore, očinji vid. Oće li budvanska melodramatičarka znati da saopšti da joj je EU put važniji od najvažnije URA politike i da neće dići ruku, ka onda kad je darovala zlotvorima crnogorsku istoriju, tradiciju, kulturu i materijalna dobra. Da neće s četnicima prokositi prijateljskom Zapadu i da je država Crna Gora njena domovina. Ko zna oće li uslijediti preporod, ili će svetosavlje u akciji još jednom pokazati svu svoju snagu i pregnuće? Iskustvo kaže da je bliža ova potonja opcija.

Ili će možda ona druga Suada, nastavnica biologije, nošena svojim fenomenološkim tumačenjem, ne biologije nego istorije, jer joj vlast omogućava da bude čak i naučnica istorije, još jednom objasniti strašan crnogorski genocid nad Bošnjacima. Kao na istorijskom istupu 28. jula 2022. godine, kada je, ispisujući lažnu stranicu vlastite istorije, ova biologičarka saopštila da je Crna Gora okupirala 1912. godine Sandžak, odnosno oblasti Plava, Gusinja, Rožaja, Pljevalja, Berana i Bijelog Polja i da su Crnogorci izvršili prvi genocid u Evropi u 20. vijeku na teritoriji Sandžaka. Posmatrano iz ugla biologije, Suada je kvalifikovana za iznošenje ovakvih sudova koji joj zbog toga izgleda daju za pravo da nešto baš i ne voli pretjerano svoju državu. Što najčešće ponašanjem dokazuje. Dakle, njena Evropa i ona Andrije Mandića izgledaju sasvim isto. Jednako da jednakije ne mogu biti.

Da zaključimo, Vlade će biti ako Dritan dobije bezbjednost i sve što uz to ide. To znači da više neće biti spaljivanja cigareta a i ako ga bude, biće to bijeli dim iz poznate spalionice. A šleperi poput one PUTUJ IGUMANE I NE BRINI ZA MANASTIR. Puniće se čim treba, nemoj da brigaš, brigaš, brigaš…