Visoki dom

Dubravka Jovanović

Moral, etika, estetika, što to bješe?
Pa još u visokom domu sa sve umnim glavama, glasom naroda koji ih je birao.

Da nam svane. Da osvježi. Da se relaksiramo duhovno i fizički.
Da  konačno Crnoj Gori krene litijama, klečanjem, molebanima, krstovima, pričešćima, ustoličenjima, na sva srpska zvona a i šire, do bratske nam Rusije, ne zaboravljajući  onu staru: Nas i Rusa trista meleona.

Ili, kako reče Burzanović, posred srijede,  na Gradskoj: Rusija je to, velika a ne nekakvi Eskobar,  razbojnik i šerif,  poslat u Crnu Goru da nam dijeli lekcije… Burzanović je inače predsjednik Udruženja novinara Crne Gore.

No prije toga svakako je sramni istup direktora Hidrelektrane Piva Radomira Radonjića, kadrovika DF-a, koji je na fejsbuku predsjednika Force Gencija Nimanbegua nazvao agresivnom šiptarčinom, glibavom a crnogorsku prijestonicu Cetinje ustaškom prijestonicom. Ovo ljudsko zastiđe je reagovalo na intervju Tamare Nikčevič 12. 01. 2021. godine, kada joj je gošća bila poslanica Draginja Vuksanović Stanković riječima: Praznik za oči i uši Srbomrzačke!
Na ustaškoj Televiziji Crne Gore (naravno prije smjene rukovodnog kadra, prim. D.J.) dvije Birane Ustašice Runjašice!
KAD IH VIDIM ĐE SE KREVELJE POMINJUĆI CRNU GORU I CRNOGORCE U SVAKOJ TREĆOJ RIJEČI DOĐE MI DA BUDEM KIRGISTANAC!
GASI, BRE, OVO JE FAŠIZAM!!!

Ova zlokob aktuelne vlasti u avgustu ove godine nastavlja: Smijete li „1 – 1“ Runjašice Samobitne?!Ako ćete junački „ČOPORATIVNO“ ka ustaše, onda da zovem neke ratne drugove „40 KOZAKA RUSKIJA“ da vi se najebu oca očinjega po sred Cetinja ustaškog“!

Eto to je kadar vlasti koja nam je osvježila Crnu Goru i relaksirala je do golog fašizma.
A u centru „skandala“ u visokom domu  je poslanica Draginja, kako je nedostojno karakteriše Bečić, prvi čovjek visokog doma, izravno  sa predsjedavajuće trpeze.
On poslanici Vuksanović -Stanković reče da  uzrokuje negativnu amosferu i da to nije dobro za nju.

Uvrijeđen, ne izdrža ni sa svete stolice predsjedavajućeg, samo zato što mu je Draginja saopštila da  jedno govori u Beranama, drugo na Cetinju, te da ne  može malo tako malo ovako. Mora da bude određen i u odnosu na državu Crnu Goru, interese, simbole.

Moral, etika, estetika, i u slučaju kada je u pitanju  ministraka od četiri ministarstva (a kulture posebno).
Izdvajam samo njen posljednji biser upućen poslaniku Šehoviću  za kojega kaže da ne postoji ratni zločinac  koji je nanio zla  Crnoj Gori  koliko Šehović i SD.

Ministarka i to kulture (između ostalog) glasom podignutim za osam oktava, koji škripi iz klupa visokog doma, plaši narod kao čavka u iznenadnom naletu. Ostale mudrosti ministarke od četiri ministarstva predlažem da se podijele po ministarstvima i eto učinkovitosti njezine uz etiku i naravno estetiku kojom obiluje. Mada je najbolje ne slušati je a i ne gledati, osim ko baš mora.

Milačića, iz tamo njima Prave Crne Gore, zaista ne treba citirati. On je citat sam za sebe i kad splačinari po skupštini, ali i kad pali NATO zastavu.

Ovi iz Nove Crne Gore, dakle vladajuća posvađana većina i njihovi medijski  lobisti i pomagači smatraju  da imaju ekskluzivo pravo da vrijeđaju i uništavaju druge i njihove familije.

A tek kolege -kolegama, ako se tako mogu nazvati  šporki novinari iz još šporkijih medija poput  kanecra Vijesti  obrušenog na Slavka i Skalu,  ili Vučićevića iz srpskog Informera, izvršnom koordinatoru Građanske inicijative “21. maj” Ljubomiru Filipoviću.

“Crkni od muke govnaru Montenegrinski.
Pih, gabelju jadni bijedni. Aj još malo se uvuci u dupe stranim ambasadama, aj prevedi im ovo pederčinio smrdljiva”, samo neke, blaže ili da kažem lakše, u arsenalu  jada i bijede ovog genija prostote svake vrste.

Ispod površine nastavlja se rat hobotnica. Počinje lov na ljude koji neće u rat protiv čitavog  svijeta za velikosrpski interes, što bi  kazao Šeki Radončić u knjizi Iza maske.
Bez maske na oči i uši svekolike javnosti opet u visokom domu, poslanik Radunović ništa manje nego udar na vrhunske sportiste.
Trofejne, svjetske a naše.

Na vaterpoliste, sport koji po njemu i ne treba da postoji kad se unaprijed zna pobjednik između njih par klubova. Reče a da mu sa predsjedavajuće trpeze niko ni da dobaci.
Nastavi Radun na LAVLJE SRCE  Crne Gore.
Lavice koje je nakon šporkece koje je na njihov račun izgovorio u prvom estradnom nastupu, pa mu bi malo, u drugom  ih  izjednačivši  sa sportistima koji su u nacističkoj Njemačkoj salutirali Hitleru.

Dotle smo stigli sa etikom, moralom i estetikom.

Alo, ke nova?- rekli bi moji Bokelji.

Ništa novoga kada su ovakvi tipovi u visokom domu. Pa još su i vlast. Oni.
Ima li nižeg i goreg?

Zato bravo kreteni, kako im Đukanović reče u visokom domu na opšte zaprepašćenje  pristojnog svijeta.

E, sad razumijem i zašto.
Bljutavo, otužno i buđavo u visokom domu  u kojemu su samo primanja visoka. A sve u ime naroda.
Oni se  tako lako sukobljavaju, vrijeđaju, sude i presuđuju, misleći da ih štiti trenutni oklop vlasti pod kojim cvjeta sva njihova zluradost, ne znajući da su smiješne marionete na koncu lutkarskog teatra, koje evo godinu igra na pozornici crnogorskog visokog doma.
Neki ljudi donose sreću gde god dođu, drugi odakle god da ODU. Porukom Oskara Vajlda, pozdravljam ove odlazeće.

Tamo im put.
Lavice će lavlje i vaterpolisti ajkulovski, sa svima ostalima kojima na dresu i srcu plamti crnogorski grb.

Dubravka Jovanović