Više brige nema za penzionere

Piše: Slavko Mandić

Konačno su penzioneri odahnuli. Obećanje premijera da će pod njegovom dirigentskom palicom, skrojenoj po vlastitoj mjeri, ozbiljnom i od riječi, ka vazda do sad, živjet kao bubreg u loju, obistinilo se već u ovoj godini. Sa majskim čekom, velikom dijelu crnogorskog življa, koji od penzija jedva preživljavaju, konačno će zamirisati majska ruža blagostanja. Slijedi povećanje mjesečne naknade za cijelih 3. 1%. Što će na minimalnu penziju od 450 €, koja je za ubjedljivo najveći dio penzionera i maksimalan iznos, značiti dodatnih 15 eura. Malo li je. Koliko samo za tih 15 eura može da se kupi ljekova kojih nema na listi Fonda zdravstva, koje finansira država oboljelom dijelu nacije? Ako se malo stisnemo, možda možemo makar jedan lijek, u zavisnosti od volje ljekara da prepiše da se mora piti samo jedna tableta dnevno. A ako pijete više njih, morate da čekate sljedeće usklađivanje sa ko zna čime. Biće dobro ako preživite, a ako ne dobačite do tada, onda saučešće ucvijeljene države. I ušteda za Fond, koja svakodnevno raste i omogućava razvoj i stabilnost institucije.

Priličan je značaj koje u sebi nosi ovaj vladin poduhvat. Prvenstveno zbog najavljene činjenice da će pekari povećati od neđelje cijene hljeba za cijelih 5 centi po vekni od pola kg. Ako penzioneri ne budu uzimali ljekove, a neće im trebati ako manje hljeba jedu, onda imaju za cio mjesec. Naravno, za penzionere ne važi potrošačka korpa. Njima je namijenjena ona mala, penzionerska, da ne opterećuju kičmu i ne opučaju se pod silnim teretom. A u nju stane vekna, koja krtola, može bit pamidora i pasta za oprat zube, ko ih još ima. Jer ovo povećanje od 3. 1 % nije predviđelo pośetu dentijeru. Nije to toliko važno. Penzineri su i sa malo zadovoljni, posebno kad vide snažnu odlučnost premijera i njegove udružene mnogobrojne družine, da obezbijede sigurnu budućnost za umirovljenike.

Zato i nema potrebe da preśednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutin Đukanović poziva pekare da ne povećavaju cijene hljeba. Kad su oni, koji su svima stavili do znanja kako se može kad se zna i umije, pokazali visok stepen odgovornosti, solidarnost i punu posvećenost interesima građana Crne Gore, onda mogu i pekari. U Elektroprivredi, kaže naš Đuka, u kojoj je naroda ko pljeve (to ne kaže, ali to znamo), što će reći da se rukovodstvo i te kako brinulo da svako ko je njihov dobije rabotu, odlučni  da  taj narod živi bolje. I to mnogo bolje. Pa dok ima, ima. A do kad će, sam Bog ne umije kazat. Ako oni nijesu povećali cijenu struje, ne treba to da čine ni pekari. Čijih 5 centi, koje u trgovinama više niko i ne vraća kao kusur, može žestoko da ugrozi svakodnevno bivstvovanje ove značajne izborne mašinerije.

Đuka se nije zaustavio kod pekara. On apeluje na vlasnike pekara i sve proizvođače osnovnih životnih namirnica da se uzdrže od povećanja cijene hljeba. Nije dovoljno jasno kakve veze imaju ti drugi proizvođači osnovnih životnih namirnica na povećanje cijene hljeba, ako se zna da one nijesu u penzionerskoj korpici predviđene? Ali mu je namjera dobra. I iskrena, mislite li? On, koji od primanja mjesečnih može da podmiri najmanje 10 penzija, je istinski zabrinut. I treba tako. To je moral i to ima cijenu. Povećanja cijene hljeba, i svih ostalih peciva, utiče na mentalni sklop visokih predstavnika vlasti. To je udar na njihov unutrašnji sistem i žestok stres koji sve teže podnose. To su pritisci s kojima se svakodnevno bore. Zato i nije čudo što povremeno po neko od njih, koji nijesu direktno vladajući vrh, ali im možda stric jeste, ispali po koji metak u noge nekima, što svakako nije krivično djelo. Po mjeri onih koji pravo kroje i prekrajaju i zbog toga primaju i ho ho penzija.

Đuka je kazao (ovaj naš a ne dao bog onaj beogradski), da je zadatak  njihov, ko god da su oni, da građani Crne Gore žive bolje i bezbrižnije. Jeste vala. Složićemo se sa ovom sjajnom konstatacijom koja ima apsolutnu vrijednost. Ako je iko, baš su oni pokazali ujedinjeni kako se može očuvati ekonomska stabilnost i pokazati da su im građani i njihov životni standard zaista na prvom mjestu. Eto, to je to što je ovaj zabrinuti dužnosnik imao da poruči narodu.

Ma i nije baš sve. U tu brigu treba ubačit i četnike, koji su, isto kao i partizani bili borci u Drugom svjetskom ratu. Istina, kako istorijski zapisi zbore, na drugoj strani patriotske svijesti, protiv sopstvenog naroda. Ali, popovi se za njih zalijepili i oće ih svakodnevno. Pa im poju i tamjanišu po cio dan i veličaju njihove zločine, valjda u želji da sve stave u jedan kumbulj. Pa da se može slaviti sve i svašta, uz svetu šubaru i slične naglavke  za obrijanu glavu i što veću bradu.

Vrćemo se povećanju cijene hljeba od 5 centi. Ako bi se u funkciju stavila Duklja, koja je odnedavno proglašena prvom srpskom državom, pa onda i Vojislavljevići i Balšići, bilo bi novca za anuliranje štete izazvane najnovijim cjenovnim udarom. Uz naše svetinje, koje im je onomad darovao ondašnji Dritan, a sad smrtni im grešnik i politički nedostojnik, uz Alabara i ostale turističke klanove koji oće naše more za naše dobro, uz turističku sezonu koja će početi najvjerovatnije koncem septembra, imamo šansu da čak ovo povećanje hljeba i ne ośetimo.