Vesna Vičević o Zvicerima: Ničija sreća neka više nikad ne izgori u Crnoj Gori

Autor: Marija Mitrović

Nekadašnja poslanica LSCG za Antenu M o stradanju porodice Zvicer!

Kada sam pozvala nekadašnju poslanicu LSCG Vesnu Vičević i kazala joj da želim njen komentar, ljubazno mi je odgovorila da će saslušati šta je posrijedi, ali da ona već duže vrijeme ne daje izjave za medije. Rekla sam joj da se bavim jednom posebnom temom – inicijativom da porodica Petra Zvicera dobije ulicu na Cetinju i da Antena M tekstovima koje objavljuje želi da sačuva njihovo stradanje od zaborava. Bez trenutka dvoumljenja, rekla mi je da će rado napraviti izuzetak.

Njen stav prenosimo integralno:

“Hoće li s nazivom Te Ulice završiti konačno naše buđenje, naše otriježnjavanje?

Hoće li naziv Ulice Te biti pečat znanja na kraju novog dokumenta Crne Gore kojim se višedecenijske zablude, falsifikati, mitomanije, lažno citiranje i interpretiranje činjenica i dokumenata, protiv nje, završavaju?

Hoće li s nazivom Te Ulice sve ono što je mnogim generacijama bilo skrivano, uskraćivano i zabranjivano da se saznaje sada konačno biti znano?

Hoće li naziv Ulice Te razmaći užasnu tamu koja je  često natkrivala našu junačku, no ponekad uzaludnu borbu, našu slavnu, no ponekad i tužnu, pretužnu prošlost?

Hoće li naziv Te Ulice uspjeti da nam nadomjesti sve ono što nam niko u našem đetinjstvu u školi, ni van nje, nije htio, ili nije smio reći?

Hoće li naziv Ulice Te uspjeti da probudi savjest onih među nama, koji su naši, a umislili da nijesu?

Hoće li naziv Te Ulice vječno podsjećati na vatreni april 1923. godine  i stravični kraj čeljadi famelje Petra Zvicera zatvorene u  kući do kraja gorenja? Sve čeljadi i đece sitne u njoj, dok je baba vezana za trešnju pred kuću ostala, sve do pucanja kamena, do pucanja njenog srca i razuma?

Hoće li se tom zločinu tadašnjih srpskih okupatora osokoljenih iz 1918. godine skupštinskim  odlukama, nazivom Ulice Te, na taj način konačno presuditi ?

I hoće li crnogorske zaustavljene suze saznanjem o tom i drugim tadašnjim njihovim nedjelima konačno slobodno niz obraze nam krenuti i na tlo Te Ulice se konačno staniti ?

Hoće li ikada, od onih koji to ne priznaju, priznavanje tog zločina naziv Te Ulice možda podstaći?

Hoće li?

Ko zna. Ali zna se da ime Ulice Te davno već postoji i u nama i iznad Cuca i Cetinja, odakle već jedno stoljeće o sebi i o nama govori. Od sada će, još i na ispisanoj tabli da boravi.

Neće se valjda, na to, još jedno stoljeće čekati!

Čak i da je to moguće, a nije, te zaustavljene suze, što nijesu do sada, ne bi ni do tada, presahnule.

Smještene su one duboko u nama, da nas obavezuju.

Da praštamo. Ali, da ne zaboravljamo!

I da nikad više u Crnoj Gori ne gori sreća Zvicera.

I da nikad više u Crnoj Gori ne gori ničija sreća.

I da nikad više ne gori ni sreća Crne Gore.

Jer , mnogo je isuviše tužnih i u neznanju aprila prolazilo Crnom Gorom od aprila gorenja sreće Zvicera.

Ime Ulice Te moglo bi da doprinese da i oni koji još u zabludama istrajavaju, razmisle o njima još jednom kad se u Toj Ulici nađu, možda će tada odlučiti da iz svojih zabluda izađu.

Ime Ulice Te značiće zasigurno onima koji svoju prošlost znaju, koji svoj narod i svoju zemlju vole, a tuđe poštuju, da istina i pravda, nekad do bola spora, ipak, kad-tad na viđelo izađe, i od iskre u srcima, preko svjetlosti šterike – do Svjetlosti prave se dođe.

I zato, Ta Ulica, Ulica Zvicera na Cetinju, postojati mora.

A mogla bi i prije postojanja u jedan Trg prerasti.

Trg Zvicera u Prijestonici đe bi savremene mlade generacije u punom saznanju te tragične prošlosti – danas, zasadile  jednu cucku  trešnju, da njeni sjutrašnji cvjetovi budu simbol našeg vječnog nezaborava i velikodušnog praštanja.

AntenaM