Velja kuga i u Crnoj Gori

Piše Nevenka F.Bajković

Kažu  da se istorija ponavlja. Jednom kao tragedija a poslije kao farsa.  Što se nas tiče farse nas zaobilaze. Vječito smo bliže mogućoj tragediji. Kad ovo današnje zlo savladamo biće komediografskog i literarnog materijala na pretek. Za sada da se zadržimo na nimalo veseloj sadašnjici. S tim u vezi iskoristiću autocitat iz istoimenog predreferendumskog teksta. Nijesam ni sanjala da ću morati da “recikliram” nešto već napisano. Ali kako je naša (o)tužna stvarnost još gora no bliska prošlost u SiCG i kako ubrzano teku pripreme za ponavljanje istorije pod novim nazivom biće korisno pročitati ga ponovo. Poređenja radi.

„Prava kuga je harala Evropom nekoliko vjekova. I zaobišla Crnu Goru. To je valjda jedino opšte zlo koje nijesmo zakučili. Kugu kao što je poznato prenose pantagane, štakori iliti pacovi. A kod nas ni čeljad nije imala što da ije te smo za pantagane i njihove buve bili krajnje nezanimljivi.

Metaforička Kamijeva nacistička kuga zahvatila je Njemačku sredinom prošlog vijeka i satrla gotovo isti broj žrtava kao one biološke, svojedobno. No pade Treći Rajh, na veliko olakšanje vaskolikog čovječanstva, a ostade naivno uvjerenje da je takvo zlo neponovljivo. Rog. Bacil prave kuge je neuništiv. Može samo da se potalauši do nove prilike. Što važi i za sve naci bacile bez obzira na rasu, vjeru i pol zaraženih.

Krajem milenijuma na Gazi Mestanu potenči se ova pošast u Balkanskoj verziji. Rasturi i potamani na stotine hiljada pojedinaca i ubi državu. Cinici bi rekli da je Jugoslavija pala kao kolateralna šteta.

Na sreću čovječanstva a nesreću pojedinaca biološka kuga ima smrtonosan ishod. Te se tako zaraza prije ili kasnije istutnji. Nažalost kad mnogi zaraženi poumiru. Što ne važi za naci kugu. Od nje stradaju zdravi a zaraženi i dalje organizuju proteste, paljevine hramova i biblioteka, šetnje kostiju i lobanja i, ako je moguće, pojedinačna i masovna ubistva. Razvoju bolijesti u oba slučaja pogoduje prljavština. U prvom sanitarna u drugom duhovna i moralna. Što podrazumijeva primitivizam, neznanje, glupost, prikrivanje istine, izvrtanje istorijskih činjenica i smrdljivo uvjerenje da ste kao narod iznad drugih, ili da ne možete da živite s drugima.“ Krug nasilja se ovog puta pripovrnu na Kosovo. Sa promijenjenim ulogama. Ali suština pošasti ostade ista.

I što se dešava. “Braća” su imala jedinstvenu priliku da im cijeli svijet stane u odbranu. Ionako su im ovi međunarodni dobro gledali kroz prste. Kao da Srebrenica nije ni postojala. Ma ne dade đavo i stare kliconoše. Pohitaše da zapale džamije. Te sve može da počne iznova.

Naša je nesreća što smo voljom EU i domaćih izroda strpani u karantin zvani SiCG. Zdravi i kužni da kusaju iz istog vagana. Zaludu smo dugo odolijevali. Za ovo zlo ne postoje ni granice, ni carine ni zaštitne mjere. Potrudiše se neke popurde što se bave svačim osim božjim poslovima da nam zaraza stigne posred kuće. I to pravo na đecu. Oni stariji su se zasitili troprstih protesta i manifestacija te ne izlaze masovno. Djeluju iz potaje i škuribande.

Platila je islamska biblioteka. Viđi đavola. Opet je knjiga na udaru. Po principu – ubij duh, tradiciju i pamćenje ubio si i čeljade i naciju. Lako mogu i ove naše da planu. Dosad su nas podmuklo trovali i davili svilenim koncem. Na kvazi naučnoj bazi. Evo prelaze izgleda na otvoreno šaketanje. Biće da im je popuštilo strpljenje.

A nama popušta oprez i petlja da zarazu malo radikalnije suzbijemo. Bez obzira na jednoglasno vrečanje crnorizaca iz crne Amfijeve legije.

Svima su usta puna demokratije, ma zaboravljaju da je u demokratskim zemljama manipulacija đecom u političke svrhe krivično djelo. Bruka se lomi o đecu i sve se završava nadoknadom časova. Koje će im i dalje držati manipulanti. Odavno je trebalo pročešljati koliko se aktivnih prenosilaca naci kuge nakotilo po našim školama. Dok zdravi vise na biroima rada i prodaju uvozne pičkopere i krilate uloške.

Razni “srboidni” korpusi osuđuju naše profesore što se usudiše da jezik nazovu izvornim imenom. Ne daju čak ni naziv maternji. Nije ni čudo kad matere i nemaju. Nastali su od veljesrpskih očeva izravnim kloniranjem. Tehnologija je čudo trećeg milenijuma. Ma je, sudeći po broju odroda, u nas pronađena mnogo ranije.

Pitam se oću li doživjeti da neko kaže basta. A da se pritom ne izvinjava neprijateljima svega crnogorskog. U ime nakaradnog shvatanja demokratije. Ka da smo kokoške krali. Ako smo u stanju da donosimo nepopularne tranzicione zakone i uredbe, od kojih nam je jelovnik sve tanji, mogli bi za promjenu da donesemo i neke koji nas štite od razura. Sudeći po broju osviješćenih bili bi znatno popularniji.

Nije ni čudo što se nama izlaz iz ove pomrčine ne vidi. I reakcija međunarodne zajednice je mlaka ka splačina. Onaj usoljeni skobalj od Solane jača svoju izmišljotinu od države. U kojoj će navodno svi živjeti sretno i zadovoljno. U velikoj ljubavi i toleranciji. Malo morgen, što bi rekao Slobodan Haški. Umjesto da spašavaju zdrave daju infuziju zaraženima. Nijesu se ni počešali kada isti pobijediše na izborima. Austriji zamalo uvedoše sankcije. A Spici traže sve moguće olakotne okolnosti. Kokolaju ka majka ludo dijete. Biće bolje kad uđe u EU, zbore. U maniti lijek udarili. Taj se neće promijeniti ni da uđe u američku Akadamiju nauka. Nije zadnjicom još čestito zagrijao ponovo osvojenu stolicu a već se ponoviše tajanstvena ubistva po zemlji Srbiji.

Neće vele oni da pušte Crnu Goru niz vodu. Ka da su u pitanju donje gaće a ne država.

Bilo kako bilo pošast nam je zakucala na vrata. Ali je malo bolničara. Niko ne voli da iznosi pišure. Pored sve deklarativne ljubavi za Crnu Goru malo je pravih, beskompromisnih boraca za nju. (Kraj citata. Crnogorski književni list April 2004 godine)

Ako nekome zvuči poznato ne vara se. Bez obzira na razmak od dvadesetak godina. Ovaj tekst je slobodno mogao da bude objavljen bez komentara. Da nijesu prilike u državi danas gore. Pa da vidimo zašto.

Tada smo mislili da grđe nije moguće. A svjedoci smo da može. I to mnogo. Iz više razloga. Veljesrpski nacizam postoji odkad su nastali. Po njima tu neđe iza ameba. Ali u ondašnjoj zajedničkoj državi mogli su da ga prihranjuju i zalivaju samo prikriveno. A u ovoj suverenoj i priznatoj bezočno je ogoljen. Zbog manjka pameti i viška strke, oko građevinskih radova na urušavanju temelja građanske Crne Gore, puče im učkur i na donjim i gornjim gaćama. Te pokazaše svoje pravo lice.

Druga razlika je u ondašnjem stanju duha i žestoko probuđenoj patriotskoj svijesti. Disalo se jednim dahom. (Liše veljesrba. Vazda isti do sudnjega dana.) Snažno ubjeđenje težnja ka istom cilju i nada ubjedljivo pobijediše na referendumu. I povratiše državu iz dubinskog zamrzivača. Poslije sto godina.

Za promjenu danas imamo malodušnost, apatiju, beznađe i strah od budućnosti. Nazdravlje manjoj “većini” onaj izborni slogan. Ne trebamo gledat u ćikaru. Evo nam se na oči ostvaruje..

I treća i najbitnija razlika je ulazak crkve u politiku. Koliko god bila vještačka i nakaradna SiCg tj. Se Re Je (Savezna Republika Jugoslavija) popovi tu nijesu mogli da privire. Ni kroz ključaonicu. A danas se jedino ne mješaju u vremenske prognoze.

(Ipak je Čelnicima zajedničke države uspjelo da prošvercuju crkvu limenku tj. crkvu za poneti – što rekoše Buksovci. Istresoše je pravo na vrh Rumije, uoči referenduma. S neba kao što priliči “nebeskom” narodu. “Kanonski” nema što! Zagadivši tako jedan sveti kult i najljepši primjer multietničkog sklada. Time je otpočelo crkveno osvajanje vlasti u režiji i izvedbi Rista Sotone. Opipao je puls pa nastavio sve dok ne dođoše njegova crna čeda na vlast.)

I tu smo đe smo.

Vlast sklepana u okupiranim hramovima počisti sve koji ne zadovoljavaju svetosavske svjetonazore. I još uvijek čeprkaju da im što ne promakne. Pritom sludiše ovaj narod i zbuniše međunarodnu zajednicu koristeći tehniku nalik lokalnoj anesteziji. Vidite što vam rade a čini vam se da ne možete ništa. A može se i mora. Za početak izlaskom iz stanja paralisane svijesti.

Državljani u kućnom pritvoru a granice širom otvorene

Niđe se biološka i naci pošast nijesu istodobno sastavile. Baš je nas morala ta “sreća” da zadesi. Bar znamo kome da zahvalimo. Od corona free destinacije stigosmo do neslavnog mjesta među prvih 10 na planeti. Od dobro organizovanog zdravstva, i priznatih stručnjaka dođosmo do potpunog haosa. Zahvaljujući tzv ekspertima što se ni u svoj posao ne razumiju.

Pa da vidimo kako se naci vlada nosila sa biološkom zarazom od kako se ustoličila. Najkraći odgovor je – Nikako. Za početak “uvozom” zaraze iz okruženja. Što važi za obije vrste. Dalje – smjenama uspješnih prethodnika i dovođenjem svojih . Sposobnost su dokazali rezultatom. Umjesto da jenjava zaraza pomahnita.

Za dalje razmatranje moraćemo da se povratimo na neposrednog izvođača tj.Ministrešu od bolijesti. Pošto smo, njenom zaslugom, od zdravlja podaleko. Još od prvog otvaranja granica.

Tajna vakcinacije u Crnoj Gori . – i svi ministrešini izgovori zašto vakcina ne stiže još prije dva mjesjeca, no je sad dijele na kašičicu i čekaju da se još neko smiluje. Na pitanje zašto odbi ponuđeno izvali –  ne može zbog bilateralnih odnosa. Na koje je odnose mislila ostade nepoznato. Ponuđene joj izgleda bazde a oko drugih se nije ni potrudila. Umjesto bilo kakvog rezultata počeše da pljušte obećanja. Te stići će za par dana, te za još i tako dalje sve dok se ne stekoše uslovi da se Aleksandar Veljesrpski Samodovljni pojavi kao dobrotvor. Na nagovor čelnika DF-a.

I stiže paketić avionom na pusti tivatski aerodrom. Mogli su slobodno i dronom da ga pošalju. Zašparali bi na benzinu. Te se tako konačno sastaše dva premijera. Onoj što se žalila da nema ko da je dočeka najzad se nađe dostojan po liku i (ne)djelu. Iz iste ideološke matrice. Tužne li primopredaje ni da su mrca predali. Nedavno stiže od istog donatora još jedan identičan. Ni za u zub, što bi narod rekao.

Na pitanje da kaže od koga se nada vakcinama ministreša reče da je u pitanju tajni podatak. Viđi, viđi. Zar i ona. U ovoj sprdnji od vlade su sve transakcije bitne za Crnu Goru misterija. Pa i zdravlje. A vakcine u većim količinama još uvijek nema. Potonji počesmo sa vakcinacijom u cijelom civilizovanom svijetu. A među prvima smo po broju zaraženih. Mašala!!!

Nije teško izračunati koliko bi bila obuzdana zaraza da su prije više od dva mjeseca prihvaćene donacije. Ministreša ih ladno odbi gomilom lažavina. Pretežno birokratskog karaktera. A granice ostadoše otvorene.  Da nam ne prifali zaraženih. Prije će bit zbog Nikšića.

Ako bi sudili po izgovorenim glupostima i smušenim potezima u vođenju povjerenog joj resora, zlobnici bi mogli zaključiti da se “gospođa ministarka” posvađala sa sopstvenom glavom. Ili, ni da Bog, da je u poređenju s njom i obična domaća kokoš akademik. Nedostaju joj samo troprsti tragovi.

Dotičnu ućera u nepriliku onaj koji je postavio. Snimiše ga kako duboko sagnut ispred Joanikija liže zapljunutu kašičicu. A ona“oštro” odreagova. Poruči da će upozoriti premijera i vladu. Ne zna se šta je smiješnije. Lizanje ili reagovanje. Možda bi ih poslala u magareću klupu. No još nije izmišljena za “zaslužne magarce” među političarima.

Niđe nema da persona iz medicinske struke, pošto je direktno pomogla širenju zaraze, dobije kao nagradu – Ministarstvo. Fali joj još samo orden Rista Sotone. Ako ga ustanove.

Doduše stigla je i donacija od prijateljske Kine . 30 000 bočica. Nažalost malo kasno i nedovoljno Budemo li toliko čekali, i onih 300 000 što ova persona obeća do kraja aprila, crno nam se piše.

Ako je neko pomislio da je niže nemoguće pasti vara se. Najnoviji apel da nam NATO i EU pošalju doktore neviđeno je zastiđe. Domaći koje je, u sadejstvu sa ostalim “oslobodiocima”, počistila sa rukovodećih mjesta širom Crne Gore, mogu da metu hodnike ako im je dosadno. Da bude gore neki iskusni i uvaženi doktori dobiše otkaze. Na vrhuncu zaraze?!!! Da ima imalo savjesti mrtvi i unesrećeni bi joj se u snu prežentavali. Ka Šekspirovom Ričardu III-em,njegove žrtve.

Neko će reći da je za takvu ništarobu mnogo teksta. No ako prebrojimo pošljedice ispašće malo.

Borba protiv zaraze ili manipulacija

Pa da pogledamo rezultate borbe protiv zaraze i kolateralne štete. U izvedbi mencovanih

Rezultati – nula, ništica, nevidljivi, porazni. I tako dalje. Bez uzlazne linije tj.nade da će biti bolje. Zato pazite se sami. Od ovih vajde nema.

Što se šteta tiče mali je ovo prostor da se podrobno analiziraju. Biće tu posla za mnoge. Za sada da razmotrimo đe smo se našli. Kad je zaraza ponovo krenula ministreša se nije bavila mjerama No spiskovima za odstrel nepodobnih. Ali za to širom otvori granice. Bezuslovno. Zna se i zašto. Da ne ponavljamo. I još uvijek su otvorene. Otvorene za spoljne neprijatelje a zatvorene za unutrašnje prijatelje. Na pitanje zašto nedavno odvali neku stupidariju u stilu – da je unutrašnja transmisija tolika da granice nemaju uticaja. Nije nego. Ali za to novim drastičnim mjerama pozaključava sve što se moglo. Od čeljadi do gradova. Malih privrednih firmi i sličnih djelatnosti. I to neselektivno. Znamo – reći će neko  – to rade i drugi. Ali mi nijesmo drugi no prvi. Pa bi trebalo mjere krojiti prema našim osobenostima. Da šteta bude što manja. Ovako ispada neoprostivo veća.

Blagovremene mjere u skladu sa specifičnostima sredina i rigorozna kontrola mogle su dati rezultate. Nažalost nit se vide niti će uskoro.

Za promjenu dobili smo građane u kućnom zatvoru. Častiše nas i policijskim satom. Već od devet ura. Ka da smo pod okupacijom. U suštini i jesmo.

Prvo su na udaru za zaključavanje bili ugostiteljski objekti. Iako se većina držala propisanih mjera. Uz pojačanu kontrolu najmanje bi doprinosili širenju zaraze. Crkve se niko nije našalio da kontroliše. A što bi kad i dalje služe za partijske sastanke. I poneko žešće okupljanje. Elem ne smetaju njima ugostitelji nego mogućnost veće komunikacije između njihovih . Zaključaše potpuno nepotrebno i gradove. Što neko reče -ne može se iz Podgorice ni u nju a može iz dva potencijalna člana zamišljenog “srpskog sveta.” A ne može ni iz Hrvatske. Zna se i zašto.

Kada je gradonačelnik opštine Tuzi odbio da zatvori ugostiteljske objekte pohitaše da pokažu silu i snagu države. Ćorak. Uljudni gradonačelnik ih naćera na uzmak. Prvi od kad su zajahali. Pokupiše se bržebolje i donesoše mjere za izuzetke. Uz Tuzi oveseliše Bar i Danilovgrad.

Svaka čast Albancima. Drže se ubijeđenja da je za slobodu čovjeka potreban čist obraz i petlja. Nijesu jedini. Ali su prvi koji su upalili baklju. Protiv društvenog mraka. Za primjer drugima. Na osvetu se nije dugo čekalo. Evo je pozvan na preslišavanje zbog krivične prijave. Sve me strah da će ga isprepadat. Da imaju obraza preslišali bi prvo premijera.

U ovakvim uslovima paralisana je cijela država. Slobodni su samo vlastodšrci. I tu nema slučajnosti nego slabo prikrivene namjere. Iza pomenutih mjera ostaje nam armija propalih malih, srednjih, uslužnih, firmi i njihovih porodica, zaposlenika i dr. Drugim riječima buduća armija gladnih. Izvjesno je da ih neće nahraniti onim zaduženjem od skoro milijarde.

Učinak nove vlade je; blago rečeno, katastrofalan. Za svega dva mjeseca. Svakim danom sve više Crna Gora nazaduje. I sve je bliža bankrotu. Što samo naivni mogu protumačiti kao slučajnost.

Premijer po drugi put među Cetinjanima

Ovome stvarno nema spasa. Mozak mu je poodavno na respiratoru, a nema znakova poboljšanja. Nije mu bilo dosta što su ga Cetinjani prigodom prve posjete onako ispratili. Pa se ponada da će ga dočekat ovacijama. Dođoše da polože vijenac na vječnu kuću kralja Nikole, ovi isti što slave izgub Crne Gore. Te ponovo ubodoše Cetinjane u oko. A sastav delegacije je vrlo zanimljiv. Reklo bi se simboličan. Za one što znaju da čitaju između redova shvatiće poruku.

Stiže sa premijerom –  ministarka od odbrane. Nije valjda prispjela da odbrani Cetinjane od njih samih. Prije se može shvatiti kao izravna prijetnja. Da znaju u čijim je rukama sila. Čist promašaj. Viđelo se koliko su Cetinjani strašljivi. Građani su se spontano okupili, dok je prisustvo policije bilo manje spontano. Cetinjani im ne dadoše povod za intervenciju. Ali su više nego jasno pokazali šta o ovoj posjeti misle i o nezvanim gostima.

Zatim se tu nađe ministar pravosuđa i manjinskih prava, tačnije stručnjak za crkveno pravo svetosavskog smjera. Ni njegov dolazak nije bez poruke. Nije jedino jasno što znači ono manjinska prava. Koje to ovaj manjine brani kad nema đavoljeg u vladi. Ako ne misli na malog Dritana i njegove marionete.

I na kraju za njima idu virtuelno umnožene četiri Vesne. Za svako ministarstvo po jedna. A ne razumije se ni u jedno. Uvezena iz kraja čiji su horizonti od Trebinja do Bileće i nazad. Ka zaslužni ekspert za engleski jezik. Jaka stvar. Pa to već spada u opšte obrazovanje. O njoj je dovoljno pisano, a dobar dio je sama ispisala. Da joj, dodamo za buduću biografiju, da joj mjesto najveće kadrovske sprdnje ove vlasti ne može niko ugroziti. Jedino što zna da radi je preskakanje zakonskih prepreka za čišćenje nepodobnih.

Nedavno je proširila djelatnost. Poslije škola i Univerziteta na red su došli umjetnici. I to oni što su svojim djelom trajno zadužili kulturu Crne Gore. Sprema se da procijeni koliko su zaslužni pa da odluči kome će ukinuti primanja. Najvjerovatnije svima. Taj stručnjak od ničega, što bi rekli Paštrovići. Sva četiri Ministarstva su svedena na ispostave ili kancelarije. A nijedna ne radi niti se što pita. Može ona sve sama.

Sada se četvorostrukoj na nišanu našao cijeli Fakultet. Gle čuda slučajno onaj na Cetinju. I još slučajnije Fakultet za Crnogorski jezik i književnost. Već dva mjeseca osim gole plate ne primaju ni za toalet papir. Važno da su Cetinjane usrećili sa unajmljenim “ekspertom”. Dokazani veteran u borbi protiv nezavisnosti i negaciji svega crnogorskog. Bilo bi mu pametnije da nađe drugo mjesto za svirku. Dok je na vrijeme.

Kako spava “baby” Dritan.

Biće da su se ovom priljepku nove vlasti pobrkali živci. Proglasi onomad po države za kriminalce. Što pate od hronične nesanice zbog straha da će ih stići ruka pravde. Njegova i ostalih mu sadruga. Primjerenije bi bilo da je upotrijebio izraz papak ili kopito. “Zlo govedo june dovijeka”. Istodobno on i ostali “pravednici” citiram – spavaju kao bebe.

No malo se za(je)bunio. Đe nađe on tu polovinu. Neka prvo sabere sve one što nijesu s njima – Crnogorce, Albance, Bošnjake, Hrvate, Srbe koji poštuju Crnu Goru i neopredijeljene (što ne znači da su slijepi). Ispašće da se Dritan i njegova leđa drže na tankoj niti. U vjetrovito vrijeme. A klima je, kao što se zna, prilično nepouzdana kategorija. Istrošili su strpljenje ovog naroda. Te je otpor neizbježan. Bez obzira na mjere. Svemu može da se doskoči. U tome su “oslobodioci” jedino pravi stručnjaci tj eksperti.

Nažalost u Crnoj Gori još nije zaživjela građanska neposlušnost. Odnosno reakcija na političke bezobraštine. Jedina dva grada koji su nepogrešivo reagovala su Cetinje i Tuzi. Vrijeme je da i ostali nešto nauče. Ako budemo čekali da nam neko drugi zaustavi sistematsko i plansko urušavanje države završićemo kao Jevreji. Može se i nenajvljeno ali istovremeno na mnogo mjesta. Naravno uz poštovanje mjera – maske i distance. Transparenti nijesu kužni. Jedino “oslobodiocima” može da pozli. Što bi bilo poželjno. Nazdravlje im litijanje. I mi svoje svetinje imamo. Jednu vrijedniju i od života – državu. Ako zatreba.

Već su najavili da će pribjeći totalnom zaključavanju. Sad su im, poslije Nikšića odriješene ruke. Uz to obećaše da će vojskom braniti poštovanje mjera. Ako neko nije skontao čemu vojska još može da posluži, pod njihovom komandom, zreo je za posmatranje. Ali nema straha. Niti imaju “štofa” a petlje još manje. Tipično za nasilnike.

Evo završi se i “bitka za Nikšić” njihovom nazovi pobjedom. Suviše lizijera pobjeda za onolike pare od tate Ace Samodovoljnog i onih većih iz sjenke. Da ne pominjemo fantomske glasače uvezene iz bližeg okruženja. Bez carine. A kućni ljubimci prešednika “bratske” oličeni u DF-u, najbrojnijem partneru u ovoj pestokupljavini od vlasti, pokleknuše. I neće prestati da cotaju. Prije ili kasnije će ih ponovo probuđena patriotska svijest Crne Gore spuštiti na zemlju. Uz svođenje na mjeru koja im priliči.

Samo opušteno. Prava borba za opstanak Crne Gore tek predstoji.

P.S. Posvećeno svim žiteljima Kotora, koji se osjećaju ugroženim “oslobodilačkim” djelovanjem veljesrpske vlasti. Onima što su odvajkada ovdje ili su došli. Bez obzira kada su došli i odakle. I koje su vjere i nacije.