Veliki prijatelj Crnogoraca: Živojin M. Perić

0

Piše: Goran Sekulović

Upravo se navršilo dvadeset godina od smrti istaknutog srpskog naučnika akademika prof. dr Živojina M. Perića (Stubline kod Uba, 03. 01. 1868.-Oberurnen, Švajcarska, 12. 09. 1953.), kome Crna Gora nesumnjivo neizmjerno duguje kada je riječ o obnovi njene nezavisnosti, pune državne suverenosti i međunarodnog priznanja. Ovo je prilika da se podśetimo i ne zaboravimo izuzetni i krucijalni doprinos tom ostvarenju još nekih istaknutih pojedinaca – naučnih radnika, profesora univerziteta, pripadnika evropske aristokratije najvišeg reda, diplomata, visoko rangiranih oficira, filantropa, velikih i iskrenih prijatelja Crne Gore i Crnogoraca –  iz plejade inostranih ličnosti od suśednih zemalja do onih na dalekim kontinentima u periodu između dva svjetska rata. Da spomenemo američkog arhitektu i publicistu Vitnija Voren, koji je 1922. g. vizionarski i proročki poručio: ’’Crna Gora će nastaviti da se bori dok ne izbori svoj povratak, pa makar to trajalo i čitav vijek!’’; grofa Džona de Salisa, britanskog ambasadora pri Vatikanu i jednog od najboljih poznavalaca prilika na Balkanu – ‘’Koja je opcija u Crnoj Gori većinska, jedino se može konkluzivno pokazati na slobodnim izborima.’’ (iz 1919. g.);mađarskog akademika, univerzitetskog profesora, bibliografa, lingvistu, slavistu, mislioca evropskog značaja, Jožefa Bajzu: ‘’Crna Gora, nakon što prevlada velike teškoće, vaskrsnuće u novi život.’’ (iz 1927. g.);crnogorskog i američkog publicistu i novinara Nikolu Petanovića: ‘’Dan slave i vaskrsnuća je blizu…Crnogorci su hiljadu godina stara nacija…Duh Crne Gore nije mrtav i nikad neće biti.’’ (iz 1927. g.);Frederika Burnama, kanadskog generala: ’’Borićemo se do kraja, pobjeda je naša.’’ (iz 1922.g.)

Ove i još mnogo, mnogo drugih ličnosti širom svijeta su značajno doprinijeli širenju i probijanju istine tokom više od jednog vijeka o Crnoj Gori i Crnogorcima. Prije svega o događajima iz 1918.g. kada je Crna Gora nelegalno, nelegitimno, nepravedno i okupatorskom silom prisajedinjena Srbiji. Ovi nepobitni istorijski i naučno verifikovani fakti su bili razlog više da su Crnogorci sa drugim građanima Crne Gore, tj. sa pripadnicima i ostalih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori odlučno povratili svoju državu 21. maja 2006.god. Ostala je moralna odgovornost savremenih Crnogoraca i svih građana Crne Gore da se sa najvišim pijetetom i najvećom mogućom pažnjom i zahvalnošću odnose prema onim svjetskim uzornim ličnostima koje su svojom nepokolebljivom borbom za pravedne i svete crnogorske interese ugradili sebe i svoje djelo u vječnu Crnu Goru i neprolazni i trajni pozitivni rezultat demokratskog referenduma o crnogorskoj državnoj nezavisnosti.

Jedna od takvih ličnosti je nesumnjivo i srpski akademik prof. dr Živojin Perić, koji je činio ‘’vrh nauke na Pravnom fakultetu u Beogradu između dva svjetska rata’’ (akad. prof. dr Mijat Šuković), jedan od najpoznatijih  evropskih pravnika svog doba i najslavnijih srpskih i jugoslovenskih pravnika svih vremena, sa – na prostorima Zapadnog Balkana – izuzetno rijetkim, visokim međunarodnim renomeom. Akademik Perić ustaje u odbranu pravde i etničkih, etičkih i nacionalnih prava Crnogoraca i istorijskih, državnih i međunarodnih prava Crne Gore. To je činio i 1929. i 1933. g. u Hagu i Lionu kada se o tome u ondašnjoj kraljevini SHS/Jugoslaviji nije smjelo pisati i govoriti, jer se zbog toga i krivično odgovaralo. Svoju odanost i privrženost pravednom i svetom crnogorskom pitanju, Perić je najbolje ilustrovao i pośedočio u svojoj, obimom nevelikoj ali po vrijednosti neprocjenjivoj, raspravi ’’Crna Gora u jugoslavenskoj federaciji’’ koju je objavio u Zagrebu 1940. godine. Početkom 90-tih godina reprint ove rasprave objavio je Liberalni savez Crne Gore, a nešto kasnije i podgorički ‘’DOB’’ sa obimnim i kritičkim pogovorom iz pera akad. prof. dr Mijata Šukovića. Na zajedničkoj promociji 1999.g. u Biblioteci ‘’Radosav Ljumović’’ ove studije i knjige ‘’Podgorička skupština 1918.g.’’ akad. Šukovića (takođe u izdanju ‘’DOB’’-a), osim autora, govorili su i akad. prof. dr Branko Pavićević i akad. prof. dr Branislav Kovačević.

Perić kritički analizira zaključke tzv. ‘’Podgoričke velike narodne skupštine’’ kojima je nelegalno, protivno pozitivnom zakonodavstvu i crnogorsko-nacionalno-ustavno-državnom i međunarodnom, ukinuta crnogorska državna nezavisnost i detronizovana dinastija Petrović-Njegoš i koji su poslužili regentu-kralju Aleksandru Karađorđeviću za odluku o ukidanju autokefalne Crnogorske  pravoslavne crkve (CPC) i njenom utapanju u Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC). Akademik prof. dr Branko Pavićević piše da je ‘’ovaj veliki učenjak dao sažet do maksimalne lapidarnosti socio-istorijski, socio-politički i pravno-sociološki sud o događaju što je ostavio teške ožiljke na duši jugoslovenskih naroda, crnogorskog posebno’’.

Akademik Perić uviđa da ’’veliko-srpski imperijalisti i šovinisti’’  nikako ne žele da Crna Gora povrati svoju državno-pravnu individualnost. On o Crnogorcima i Crnoj Gori ispisuje neke od najljepših stranica u njenoj istoriji. ’’Crnogorci imaju toliko svojih naročitih osobina, da se mogu bez pretjerivanja ubrojiti među najoriginalnije i najinteresantnije narode u Europi čija se originalnost i interesantnost u toliko više ističe, što su oni jedan malobrojan narod: etnička i etička veličina koncentrirana na zbijenom prostoru.’’; ’’Crna Gora je bila vijekovima zasebna država i…nikada nije…bila potpuno pokorena od Turaka, dok je Srbija…bila sasvim pod turskom vlašću.’’; ’’Zar nije dosta žrtve, od Crne Gore, da je ona, kao suvereni međunarodni subjekt (država), unesena u novu državu i bez njenoga pitanja saobrazno njenome Ustavu, dakle, uništena njena međunarodna suverenost protivno propisima međunarodnoga prava, nego da, u novoj Državi, ona ne bude ni autonomna pokrajina već da se pripoji jednoj drugoj autonomnoj jedinici, pa ma to bila i Srbija od koje bi Crna Gora, imala samo da bude jedno produženje Užičkoga Okruga.’’; ’’Da se učini tolika razlika između Crne Gore i Srbije…da se ona, Srbija, ne samo restaurira, nego da se, po jednom shvatanju bar, izdigne čak na rang Velike Srbije, dok bi se Crna Gora, arbitrarno, utopila u svoju bivšu saveznicu, mi to ne možemo da shvatimo ni s gledišta prava ni pravde.’’(podv. Ž. P.)

Akademik Perić utvrđuje stav koji je za Crnu Goru i naročito svaku njenu legalnu i legitimnu, demokratsku, sekularnu, i nacionalno i građanski odgovornu, državotvornu i evropski orijentisanu, vlast aktuelan, poučan i funkcionalan i danas i ubuduće: ’’Treba jednostavno da se ta, odluka (Podgoričke Velike Skupštine) odbaci i negira kao nešto što nije ni bilo, i, radeći tako, ne vrši se nikakvo nasilje ni prema kome…To je dužnost svih onih u čijim rukama se nalazi zaštita prava i zakonitosti.’’ Jer – ’’država je pravo, a pravo je država.’’

Akad. Perić je bio jedan od najistaknutijih slobodnih mslioca iz plejade stranih naučnika, političara, diplomata i uglednika koji su velikom borbom za crnogorsku državnu nezavisnost, ljubavlju i odanošću prema Crnoj Gori i Crnogorcima, zaslužili naše najveće poštovanje. Vjerovali su u vaskrsnuće Crne Gore – ,,pa makar to trajalo i čitav vijek!’’ – i onda kada su mnogi Crnogorci bili izgubili svaku nadu. Mnogi autori su se u svojim raspravama decenijama i decenijama pozivali na pravno i istorijski utemeljene ocjene i stavove akad. Perića. Svako ko se iole ozbiljnije pozabavioetničkim porijeklom crnogorskog naroda, pozvao se, dakle, i na mišljenje istaknutog srpskog naučnika Živojina Perića koji je vidimo, vrlo kratko vrijeme prije nego je Drugi svjetski rat zahvatio i Balkan, zaključio (argumentovano) da su Crnogorci „etička i etnička posebnost“. S obzirom da je do sada, nažalost, osporavanje, negiranje i nepriznavanje crnogorske nacije i Crnogoraca kao posebnog naroda, dolazilo i da dolazi praktično samo od pojedinaca koji se osjećaju kao Srbi i tako se iskazuju, odnosno pripadaju srpskom etnikumu,  tim prije se i treba podśećati na svijetao primjer srpskog akademika prof. dr Živojina Perića koji je kao ’’vapijući u pustinji’’ stalno ponavljao da su Crnogorci ne samo etički već i etnički individualitet i jedan od najoriginalnijih evropskih naroda. Zaslužio je i da mu se Crna Gora oduži nekim vidom javnog priznanja – mogućnosti su brojne: obilježavanjem neke ulice ili ustanovljenjem određene nagrade koja bi nosila njegovo ime osobito u funkciji stimulisanja mladih naučnika, formiranjem odgovarajuće međunarodne fondacije budući da je akad. Perić bio član brojnih inostranih i internacionalnih akademija, udruženja i univerziteta, davanjem posthumnog odlikovanja i zahvalnosti…  Mogućnosti su zaista brojne, ali jesmo li mi ’’brojni’’ i da li smo sa potrebnom kritičnom i kritičkom! civilizacijskom i kulturnom, državotvornom i crnogorskom! i nacionalnom i građanskom masom i u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, tako žalosno i nedopustivo deficitarni i nepostojeći?!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].