Stihovi mu u vremenu i vrijeme u stihovima

U prelijepoj palati Bujović u Perastu, tamošnjem Muzeju grada Perasta, sinoć je održano književno veče znamenitog crnogorskog stvaraoca, akademika Sretena Perovića.

Veče je otvorila gradonačelnica Kotora Marija Ćatović koja je, između ostalog kazala da obimno stvaralačko djelo Sretena Perovića zaslužuje naše visoko uvažavanje i nastojanje da sa više aspekata osvijetlimo taj izuzetno kreativan i životni put.

Ćatovićeva je posebno istakla da je akademik Peović ne samo značajan stvaralac, koji je doprinio afirmaciji crnogorske književnosti, jezika i kulture, već i primjerom građanske hrabrosti i društvenog angažovanja u afirmaciji Crne Gore na unutrašnjem planu.

Govoreći o velikom stvaraocu, mr Vesna Vičević je nadahnuto, inspirisana snagom autorog stvaralaštva i njegove sveobuhvatnosti, svoje izlaganje podijelila u tri priče.

U prvoj je, između ostalog kazala: “I sluša evo poezija –crnogorskog pjesnika velikana, tihog,skromnog i nenametljivog čovjeka-gospodina sa manirima nekog davnog peraškog plemića, zapravo vlasnika osobina koje su  upravo nedostajale vlasniku nekadašnjem ove palate. Da su kojim slučajem živjeli u istom dobu-teško da bi onakav Vicko Bujović pozvao u ovaj svoj salon ovakvog Pjesnika i čovjeka finih plemićkih manira, savjesnog i hrišćanskim vrlinama privrženog  Sretena Perovića. Takav,-on bi sigurno gost drugih peraških salona bio i onih brojnih salona diljem Boke čiji su žitelji iskreno poeziji naklonjeni bili.

I kako to obično biva, prava ljepota ne može  ostati nikad sama, stalno tražeći ona i dobija drugu, sebi sličnu ili istu, da udruženim snagama mijenjaju i utiču svojom ljepotom na one koji ih osjećaju i vide”.

U priči drugoj, Vičevićeva o autorovoj snazi, želji i težnji da Crna Gora bude istinski suverena država, u teškim i složenim vremenima govori sjećanje dok i njoj i njemu u srcu plamti oganj slobodarskog badnjaka.”Hladno cetinjsko poslije podne jedne već daleke devedeset i neke. Mraz stisnuo ostatke snijega po ivicama Trga Kralja Nikole. Badnje veče je. U podovćenksom predvečerju Badnjak dogorijeva. Zadnje iskre njegove osvjetljavaju u očima ljudi  sigurno pohranjeno buduće crnogorsko proljeće. U toj zanosnoj atmosferi Lovćen, vječiti čuvar na redovnoj straži,nadgleda nas pokroviteljski …Sretenova  topla ruka i riječ  ljudima pružena , stihovi njegovi  ka Lovćenu grabe, ljude  griju, hrabre i nadu daju

Treća priča je priča ovog vremena, prošlog i budućeg.

“A večeras, nad balkonom salona ovog, svoju sjenku sve do nas spušta i na dohvat ruke Lovćen nam je: nad morem struji i vazduhom se udiše Noć skuplja vijeka Njegoševa, i on noćas  možda nekom peraškom ulicom usamljen tiho hoda,bat koraka njegovih  kao eho salonom evo  odzvanja, i on osluškuje večerašnjeg Pjesnika i kao da  sve nas i Njega pita: je li prestao ovaj svijet tirjan tirajninu da bude i duši blagorodnoj?

Sretenovi odgovori dugi, ponekad, umjesto ljudi Stijene mu u naručju i kaže, kao da odgovara: U bezbroj bojeva u bezbroj brojeva, ginem sam. Ginem sam. Spaljuju ruke lome jauke, otkud znam. Otkud znam /Galebovi ili snovi /.

Stihovi mu u vremenu i vrijeme u stihovima. Mnoge odgovore za humaniji  život daju. Sve te stihove  treba čitati i čuti, na intimnim kućnim sednjicima među prijateljima recitovati a sami što češće, pred počinak uz njih u san utonuti, i pokadkad i ne tražiti san od jave”.

Zahvaljujući na prijateljskim i toplim vibracijama koje je osjetio u baroknom Perastu, jedinstvenom Kotoru, gradu nad gradovima, akademik Perović je govorio o univerzalnim vrijednostima, multikulturalnosti Kotora i Crne Gorom kojom se moramo svi ponositi.

“Ja sam prije svega ponosan što sam u ovom gradu duboke kulture, još dublje civilizacije i temeljnog građanskog ophođenja na kojim temeljima je modrna Crna Gora izrasla primljen kao drag gost i kao prijatelj, kao čovjek koji ovu regiju, ovo primorje, ovu kulturu smatra duboko svojim nasljeđem, svojom intimom i moguće svojom bogatom prošlošću koja me oplemenila, koja me oplemenjivala i kao studenta i kao đaka a pogotovo kasnije dok sam, zajedno sa svojim drugovima uređivao biblioteku Luča u kojoj se pojavilo 80-tak knjiga, između ostalih i mnogih pisaca sa ovog terena koji nijesu bili poznati kulturnoj javnosti odašnje Jugoslavije”.

Perović je naglasio da je za Kotor vezan i saranjom koju je imao sa Don Gracijom Brankovićem i Milošem Miloševićem.

Stihove akademika Perovića su čitale Dragica Tomas, prvakinja Crnogorskog narodnog pozorišta i glumica Žana Gardašević, a dobrodošlicu je velikom pjesniko poželio Andro Radulović, direktor Muzeja.

Veče je vodila Biserka Milić.