Vatrogasci ponos UNESCO-vog Kotora

Danas je 4. maj, Svjetski dan vatrogasaca.
Kotorski vatrogasci slave ga radno.
-Nije vrijeme za opuštanje. A voljeli bi da proslavimo ovaj dan onako kako to umiju Kotorani i naši vatrogasci, koji su i po feštama bili prepoznatljivi. Otmeno, pozivajući sjećanja na druženje uz po jedan bićerin, nadaleko čuvenu kotorsku paštu i priče kojima kraja nema. Mnogo je zgoda koje su bojale ovaj kolektiv. Valjalo bi zabilježiti na jednom mjestu, da ostane za generacije koje stasavaju. Možda jednoga dana, kaže Maksim Mandić, šef kotorske Službe zaštite i spašavanja. Uvijek je tu neko da pomogne. Jer, vatrogasce voli narod. A i kako ne bi kad smo za njega tu u svakom trenutku. Nekako mi se čini da nam je baš humanost na djelu svima koristila da budemo bolji i da nastojimo da pomognemo svakome koliko god možemo. Zato su valjda i građani tu da pomognu nama kad zatreba. A na taj način pomažu i sebi.

Komentarišući konstataciju da je kotorska Služba zaštite i spašavanja jedna od najopremljenijih u Crnoj Gori, Mandić to objašnjava potrebom da budu pripravni da odgovore u svakom trenutku složenim zadacima koji su pred njima. Bez kvalitetne opreme teško je bilo što kvalitetno uraditi. A ona uvijek manje košta od štete koju hazard bilo koje vrste može da nanese našem gradu ili našoj državi, objašnjava kotorski komandir. U Kotoru se prepoznala ta potreba i ona već decenijama traje kao odgovor lokalnih vlasti na neophodnost praćenja savremenih tokova Službe.

Oprema, sama po sebi ne znači mnogo, ako nemate obučene ljude i ako tu obuku ne sprovode ljudi čiji stručni dignitet nije upitan. Od kapitalnog je značaja da se prođe obuka na svim nivoima, jer je to najbolji odgovor na hazarde sa kojima se sve češće srijećemo, kaže Mandić. Upravo sam se vratio sa sedmodevne obuke koja je organizovana u Rijeci.

Intenzivna i uz visokostručni nadzor, ukazala je polaznicima na one detalje koji mogu biti posebno važni u spašavanju života i imovine, a na koje se do sada nije obraćala pažnje. U razgovoru sa ljudima iz tamošnjeg Centra za obuke dogovorio sam da svake godine obuku kod njih završi grupa naših spasilaca. Tu privilegiju malo ko ima. Vatrogasci su jedna porodica. Oni se ne dijele po naciji ili vjeri. Zato združeno djeluju u svim akcijama, demonstrijaću visok stepen obučenosti, humanosti, često savladavajući prepreke i nadljudskim naporima izlazeći kao pobjednici. To nije lako, objašnja Mandić, ali jeste moguće kad sve posložite na svoje mjesto i kad znate da radite za dobrobit zajednice. To vam je podstijek da činite bolje. Nagrada za to je odnos građana prema vatrogascima koji, poslije neke složenije operacije svrate obavezno u prostorije Službe nerijetko sa kolačima, sokovima, voćem. Ima tu i pršute, sira, domaćih kobasica. Svašta nam donesu i ostanu da se druže sa nama. Pa ima li išta ljepše, priča Mandić, zadovoljan vidno što je to baš tako i što, kako kaže, drugačije ne može ni biti. Jer, to je tradicija koja se mora poštovati. I nastaviti s generacije na generaciju.

Kotorsko vatrogastvo nije od juče. Mandić je istakao zadovoljstvo sjećanjem na vatrogasne korijene, plemenitu misiju koja kroz vijeme traje evo čitavih 155 godina. Osjećam ponos, kazao je on, što je današnja generacija nastavljač tradicije koja nas obavezuje da budemo jedan od snažnih stubova zaštite naše društvene zajednice.

Preteča današnje Službe zaštite i spasavanja, kotorska Vatrogasna jedinica osnovana je prije više od vijeka ipo. Spašavanje ljudskih života i njihove imovine bio im je i ostao prioritet. Gašenje požara je bio podrazumijevani zadatak koji se uspješno izvršavao sa tada izuzetno skromnom opremom. Ali, ono što nijesu mogli zbog nedostatka savremene tehnike toga vremena, vatrogasci su postizali srcem, hrabrošću i odlučnošću”, rekao je Mandić.
Danas Služba ima i srce i opremu. Zajedno u akciju nema toga hazarda koji ne može savradati.

Ostavili smo hrabre vatrogasce da se pripremaju za ono što se može dogoditi. Nikada ne znate kad će stići potiv i đe moraju biti kako bi spasili nečiji život ili imovinu.

Oni su tome zadatku posvećeni maksimalno. I takvi će ostati, kategoričan je Mandić, ponosan na mladi sastav Službe koji je kadar na svakom mjestu postojati.