Vaterpolo regionalna rašomonijada ravnopravnih partnera

Piše: Slavko Mandić

Pitanje je da li ima toga u vaterpolo sportu koga odluka dva oka u jednoj glavi, srbijanskog i tobož crnogorskog može da zavara oko formiranja navodne Regionalne lige? Možda ima, jer je ovome narodu moguće sve servirati a on proguta kao da je najslađi kolač. Pa ga poslije ufati mučnina i drob mu dobije fiskove kad crijeva više ne mogu da vare uvježbane interesno scenske efekte kompozitora unaprijed smišljene jednočinke. A to sve zato što nema Regionalne lige sa dva činioca. To prosto nema nikakvog smisla, što je moguće u suštini i bio cilj kreatora ovog nauma. Važno je da unutra nema Hrvata, a ova nova tvorevina koja, ne bez razloga, pośeća na onu iz devedesetih prošlog vijeka propalu državnu konstrukciju koja se zvala Srbija i Crna Gora. Navodno je inicijator svega ovoga Vaterpolo i plivački savez Crne Gore. Ko vjeruje, eto mu ga. Fenomenalno su osmislili ideju da se sačuva takmičenje koje doprinosi povećanju kvaliteta vaterpola, snage naših klubova i razvoju igrača, kako su kazali. Bez ekipa iz Hrvatske, od kojih se i te kako imalo što naučiti. Možda nesvjesno, ili je želja išla ispred misli, idejni tvorac nikako da shvati da nije sačuvano takmičenje, nego se formira jedno potpuno novo. Sa onima koji se u svemu bezrezervno slažu. U stvari, slaže se samo Crna Gora.
Da bude jasno, isto bi bilo da je nekome palo na pamet da napravi ovaj isti cirkus i od ekipa iz Hrvatske i Crne Gore, ili nemoguću misiju između Srbije i Hrvatske. To jednostavno ne bi mogla biti Regionalna liga, što svako normalan zna.

Otišli su predstavnici VPCG u Beograd da prihvate dogovoreno. Oni kao inicijatori tamo, a ne da kod nas dođu ovi kojima se ideja sviđela. Ali to tako bude kad je jedno oko u glavi malo veće od drugoga. Mada ovđe ovoga drugoga oka kao da i nema, pa ne bi začudilo da će tokom trajanja ovog provizorijuma sve vrijeme na to mjesto stojati onaj crni biljeg, mada potpuno bespotreban, jer to je oko ionako izvježbano da ne vidi dalje od vlastitog nosa.

Ravnopravno, kako i priliči kad su u pitanju dvije države, Srbija će u novu regionalnu ligu, koja će se zvali Premijer liga, dobiti pet mjesta a Crna Gora tri. Rekoh ravnopravno. Klubovi iz Srbije su Radnički, Novi Beograd, Šabac, Crvena zvezda i Partizan, a Crnu Goru će predstavljati Jadran m:tel, Primorac i Budućnost One. Eto, dok trepneš sve je završeno.
I to nije sve. Postignut je dogovor, molio bih bez smijeha, da se načini i Prva liga koja će imati devet klubova. Srbiju će predstavljati sedam klubova: Valis, Nais, Stari grad, Vukovi, Vojvodina, Zemun i Beograd, a Crnu Goru ova dva preostala sparing partnera: Kataro i Budva -Budvanska rivijera. Liga će se igrati po sistemu dvokola. Ma ne može bolje. Vidi se s neba da je bez Hrvata ovo funkcionalnije i jače i da je baš u službi jačanja i razvoja klubskog vaterpola u dvije potpuno ravnopravne države.

Da se pitam, a eto srećom to nije slučaj, ovo bi se takmičenje zvalo samo Srbija i Crna Gora- regionalna liga za sva vremena. Treba ga malo uobličit i doćerat. Priznajem, grubo je. Ali ima tamo vaterpolo lingvista koji će to znat učinjet. Śetih se navi čas da je ipak najbolji slogan za novo prvijenstvo: “Crna Gora i Srbija, to je jedna vaterpolo familija“. Možda može? Što mislite? Javite ako se śetite kad budete usvajali usvojeni tekst.

Vjerujem da su domaći vaterpolo eksperti razmotrili i dobro stručno izanalizirali koliko će ova vrsta novog ravnopravnog takmičenja regionalnog karaktera uticati na razvoj naših zlatnih mladih momaka, Evropskih šampiona i raskošnih talenata koji bi, ako im dozvole „umne“ glave opet donosili trofeje našoj Crnoj Gori. Jer sad žive na njihovim lovorima, a jedva da su za njih znali prije zlata.