„Uzeću pola kutije pa ću da razvlačim“

apoteka

Dr Elvir Zvrko i bivši direktor FZO Sead Čirgić smatraju da pacijenti plaćaju cijenu nefunkcionalnog sistema

Dr Elvir Zvrko upozorava da penzioneri već biraju između terapije i računa, ekonomista Sead Čirgić tvrdi da država formalno ima mehanizme, ali realno slabu pregovaračku moć – i da je problem dominantno politički

Autorka: Jelena Martinović

“0,38% = dvije tablete Andola.“ Tako je dr Elvir Zvrko, poslanik DPS-a, juče na mreži X sažeo posljednje usklađivanje penzija u Crnoj Gori.

– Toliko vrijedi ’povećanje’ penzija. Građani plaćaju evropske cijene, a dobijaju balkanski tretman. Vrijeme je za odgovornost – napisao je, uz skrinšot podataka objavljenih prije pola godine – da su cijene farmaceutskih proizvoda u Crnoj Gori u tom trenutku bile uvećane za 14,5 odsto, a u Evropskoj uniji 2,1 odsto.

Za dio javnosti to je bila tek politička provokacija; za pacijente, naročito penzionere i hronične bolesnike, još jedna rečenica u kojoj su se prepoznali: da rast troškova života najbrže pogodi baš ono što se ne može odložiti – terapiju. U ordinacijama i apotekama, ta „slikovita“ računica se ne doživljava kao dosjetka, već kao osjećaj da svako novo poskupljenje prvo udara na zdravlje.

Statistika i život

Prema posljednjim podacima Monstata o inflaciji, poskupljenje se, međutim, ne odnosi isključivo na ljekove na recept, već na širu potkategoriju u okviru standardne klasifikacije potrošnje (ECOICOP) koja obuhvata različite vrste farmaceutskih i srodnih proizvoda. Iz Monstata su pojasnili da rast može dominantno dolaziti iz segmenta nereceptnih preparata – suplementi, biljni i drugi proizvodi – dok su cijene ljekova na recept u najvećoj mjeri administrativno regulisane.

Ipak, harmonizovani indeks potrošačkih cijena (HICP), koji je u potpunosti uporediv sa metodologijom Eurostata, pokazuje da su farmaceutski proizvodi u Crnoj Gori od jula 2024. do jula 2025. poskupili za 14,5 odsto. Ljekovi su u članicama EU u istom periodu poskupili za 2,1 odsto, a u eurozoni za 1,6 odsto. U Crnoj Gori poskupljenje je bilo gotovo tri puta veće od rasta u državi EU sa najvećim rastom – Italiji, 5,9 odsto. Šest država imalo je pad cijena farmaceutskih proizvoda: u Slovačkoj za 1,8 odsto, Francuskoj za 1,5 odsto, Švajcarskoj za 1,2 odsto, Španiji za 0,3 odsto i Islandu za 0,1 odsto. U ostalim državama bilježen je simboličan rast – u Češkoj 0,1 odsto, Belgiji 0,4, Luksemburgu 0,7, Finskoj 0,9, Njemačkoj 1,4 odsto…

Upravo tu, između evropske „simbolike“ i crnogorske „eksplozije“, Zvrko i ekonomista i bivši direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Sead Čirgić – svaki iz svog ugla – vide isti problem: pacijenti plaćaju razliku, a sistem kasni za realnošću.

Uredba i ljekovi „van liste“

Vlada je 30. septembra usvojila Uredbu o dopunama Uredbe o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena ljekova. Promjenom ovog propisa omogućava se ograničavanje cijena ljekova van Liste ljekova, kroz utvrđivanje maksimalnih cijena – i za nove ljekove registrovane od Instituta za ljekove i medicinska sredstva, i za one koji su već u prometu. Na taj način Institut dobija zakonsku obavezu da sprovodi redovne, godišnje revizije maksimalnih cijena ljekova van Liste, uz obrazloženje da se obezbjeđuje dosljedna primjena zakonskih normi, sprečava nekontrolisan rast cijena, povećava transparentnost i sigurnost kontinuiranog snabdijevanja tržišta. Vlada navodi i da se ovim aktom zakonske norme Crne Gore dodatno usklađuju sa evropskim standardima, „na korist građana i zdravstvenog sistema u cjelini“.

Cijene ljekova koje se ne nalaze na osnovnoj i doplatnoj listi, a koje građani uz ljekarski recept plaćaju iz svog džepa, trebalo bi da budu ograničene od marta ove godine. Iako su ranije analize Ministarstva zdravlja, Montefarma i Instituta ukazale da bi ograničenjem bilo obuhvaćeno oko 200 ljekova sa režimom propisivanja na recept koji nijesu na listi koju pokriva država, izvjesno je da je broj takvih ljekova mnogo veći.

Uredba je usvojena pola godine nakon usvajanja novog zakona o ljekovima. Novim zakonom predviđeno je formiranje maksimalnih cijena i za ljekove koji se kupuju uz recept, ali nijesu na osnovnoj i doplatnoj listi. U Ministarstvu zdravlja saopštili su da su se na taj korak odlučili da bi zaustavili nekontrolisani rast cijena ljekova i povećali dostupnost terapija.

Andol kao simbolika

Da bi se vidjelo gdje se tačno lome „simbolika“ i realni trošak, Pobjeda je pitala dr Zvrka na osnovu kojih konkretnih podataka i cijena je došao do poređenja sa „dvije tablete Andola“. On odgovara da nije išao na „tačan matematički proračun“, već na sliku koja pokazuje suštinu.

– Kada sam rekao da povećanje penzija od 0,38 odsto ’vrijedi koliko dvije tablete Andola’, nijesam govorio o tačnom matematičkom proračunu, nego o slikovitom prikazu koliko je to povećanje simbolično i nedovoljno. Ako uzmemo prosječnu penziju, povećanje od 0,38 odsto znači oko 1,8 eura mjesečno. To je iznos koji penzioneru praktično ’pojede’ jedno minimalno poskupljenje lijeka ili doplata u apoteci – rekao je dr Zvrko Pobjedi.

Objašnjava i zašto baš taj lijek:

– Namjerno sam uzeo Andol kao primjer, jer je to generički, jeftin lijek koji svi poznaju i koji se često koristi. Ako vam se penzija poveća na nivou jedne ili dvije kutije najosnovnijeg lijeka, to jasno govori da penzioneri nijesu zaštićeni od inflacije, posebno ne od rasta cijena u zdravstvenom sistemu – kaže on.

Surovi kompromisi – lijek ili grijanje

Na pitanje koliko rast cijena ljekova utiče na terapije, posebno kod penzionera i hroničnih bolesnika, dr Zvrko prelazi iz političkog registra u iskustvo iz ordinacije.

– Kao ljekar to vidim svakog dana. Penzioneri i hronični bolesnici već sada prave kompromis između terapije i računa za struju, hranu i grijanje. Sve češće čujem: ’Doktore, ovaj novi lijek mi je preskup, ima li nešto jeftinije?’ ili ’Uzeću pola kutije pa ću da razvlačim… – isrpičao je dr Zvrko svoja iskustva.

Upozorava na posljedice takvih „sitnih ušteda“: terapija se ne uzima redovno, bolest se pogoršava jer pritisak, šećer ili srčani ritam nijesu kontrolisani, komplikacije nastaju brže i češće, a ono što se „uštedjelo“ danas, plaća se skupljim bolničkim liječenjem sjutra.

– Penzioneri su najosjetljiviji jer najveći dio svoje penzije troše na ljekove i osnovne potrebe. Kada njima poskupi terapija, to nije statistika, to je direktan udar na zdravlje – poručuje on.

Ekonomija sistema

Dok dr Zvrko opisuje kako poskupljenja izgledaju „na terenu“, Čirgić objašnjava zbog čega sistem proizvodi takav pritisak.

On pojašnjava da je osnovni pravni okvir za formiranje cijena ljekova Zakon o ljekovima i Uredba o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena ljekova, u kojoj je data metodologija utvrđivanja cijene.

– Uredba određuje da je veleprodajna marža šest odsto, a da maloprodajna može ići do 18 odsto u odnosu na nabavnu cijenu lijeka. Država je skoro izmjenom Uredbe prvi put ograničila i cijene za ljekove van liste tako da možemo reći da u regulatornom dijelu ima potpunu kontrolu nad formiranjem cijena ljekova i koristi mehanizme kao i ostale evropske države, te da su i definisane marže niže nego u većem dijelu EU i regiona – istakao je Čirgić.

Čirgić, FOTO: M.Babović

Ali odmah povlači ključnu razliku: formalno nije isto što i realno.

– Ipak, iako postoji formalna kontrola, realna kontrola države je ograničena jer je Crna Gora malo tržište i bez velike pregovaračke moći u postupku pregovora sa proizvođačima ili zastupnicima proizvođača ljekova, zbog čega je neophodno jačanje pregovaračke pozicije države radi postizanja nižih nabavnih cijena. Osim toga, imamo manjak konkurencije zbog malog broja distributera i apotekarskih lanaca, što takođe utiče na visinu nabavnih cijena ljekova – ukazao je Čirgić.

Drama u apoteci, a ne makroindikator

Na pitanje Pobjede da li je opravdano poređenje da cijene farmaceutskih proizvoda u Crnoj Gori rastu višestruko brže nego u većini država EU, Čirgić kaže da „tvrdnje potvrđuju podaci Monstata“: u EU rast 2,1 odsto, u eurozoni 1,6, a „kod nas eksplozija“ – 14,5 odsto. Uzroke vidi u „pogrešnim fiskalnim politikama popularno nazvanim Evropa sad 1 i 2“, prisustvu preko 100.000 stranaca i rastu potrošnje „pri odsustvu kontrole sistema“.

Dr Zvrko, na isto pitanje iz svoje perspektive, podatak naziva alarmantnim.

Zvrko, FOTO: Skupština

– Pokazuje da Crna Gora ima sedam puta veći rast cijena lijekova nego EU. To nije statistička greška, već dokaz da država nema efikasnu kontrolu nad formiranjem cijena. U EU rast od 2,1 odsto građanin kompenzuje višim standardom i snažnim mehanizmima zaštite potrošača. U Crnoj Gori rast od 14,5 odsto direktno pogađa najranjivije, penzionere, hronične bolesnike i siromašna domaćinstva. Drugim riječima: u EU je to makroekonomski podatak, a kod nas socijalna i zdravstvena drama – poručuje.

Ko najviše plaća i zašto

Pobjeda je sagovornike pitala i koliko rast cijena pogađa penzionere i hronične bolesnike u odnosu na ostale građane. Čirgić odgovara da rast cijena ljekova najviše pogađa one koji su najviše vezani za zdravstveni sistem – penzionere i hronične pacijente: penzioneri imaju najniže prihode, a hronični pacijenti redovne troškove terapija.

– Kada cijene terapija rastu brže od penzija to direktno ugrožava njihov životni standard i često ih primorava da biraju između osnovnih potreba i zdravlja. Za penzionere i hronične pacijente lijek nije izbor već uslov za normalan život – kaže on.

U tom smislu, pita se i da li je realno poređenje da simbolična povećanja penzija „pojede“ rast cijena ljekova.

Čirgić kaže i da ukoliko rast penzija nije usklađen sa inflacijom, penzioneri se uvode u još težu i onako nezavidnu materijalnu situaciju.

– A posljednje usklađivanje penzija od 0,38 odsto ili oko dva eura izazvalo je s pravom ogorčenje kod penzionera… Tako da rast cijena ljekova nije ’pojelo’ simbolično uvećanje već ’jede’ samu penziju – ističe nekadašnji direktor Fonda za zdravstveno osiguranje.

Dr Zvrko takođe smatra da to nije dovoljno, te da povećanje penzija čak nije ni realno povećanje, već tehničko usklađivanje, statistička korekcija koja samo djelimično prati inflaciju.

– Rezultat bude 0,38 odsto, jedva euro ili dva na prosječnu penziju. To je nedovoljno čak i za minimalna poskupljenja. Ako pogledamo rast cijena hrane, komunalija, ljekova i medicinskog materijala, jasno je da penzioneri godinama gube realnu kupovnu moć. Ovo usklađivanje je simbolično, a ne suštinsko – ističe dr Zvrko.

Mehanizmi postoje

Na pitanje Pobjede da li država ima mehanizme da ograniči ili ublaži rast cijena terapija, Čirgić nabraja instrumente: utvrđivanje maksimalnih cijena, pregovori sa proizvođačima ili zastupnicima, formiranje i proširenje liste ljekova, sistem nabavki i distribucije, podsticanje konkurencije.

– Njihovom adekvatnom primjenom može se uticati na cijene ljekova, ali i na dostupnost terapija čime bi se smanjila potrošnja iz džepa – kaže on.

Posebno insistira na sistemskoj promjeni kod nabavki i podsjeća da mi i sada imamo centralizovane nabavke, ali umjesto što nabavka ide po Zakonu o javnim nabavkama, treba obezbijediti da se nabavke rade po Zakonu o zdravstvenom osiguranju.

– Imali bismo nabavke lijeka istog hemijskog sastava od više proizvođača po cijeni koju je dogovorilo Ministarstvo zdravlja. Samim tim i lista ljekova bi trebalo da bude šira… Došlo bi i do značajnog pada potrošnje iz džepa pa bi se rast cijena manje odražavao na standard pacijenata – poručuje Čirgić, uz napomenu da su marže već ograničene i „u prihvatljivim okvirima“.

Dr Zvrko, sa druge strane, kaže da ima utisak da je država „ozbiljno oslabila kontrolu“ nad tržištem.

– Kada cijene rastu, marže ostaju netaknute, a sve to plaća pacijent, pa je jasno da je regulator zakazao – smatra on.

Odgovornost vidi na više nivoa – Vlada i Ministarstvo nijesu na vrijeme korigovali politiku cijena, nadležne agencije nijesu obezbijedile dovoljno transparentnosti u strukturi cijena i marži, a politička većina se bavi dnevnom politikom, a zanemaruje dostupnost terapije kao socijalno pitanje.

– Država ne smije biti pasivni posmatrač. Ako se povuče iz regulacije, cijenu toga plaćaju najsiromašniji – ističe dr Zvrko.

I Čirgić zaključuje da je problem, iako ima ekonomske i regulatorne aspekte, „dominantno političke prirode“: cijene rastu brže nego što država reaguje, što znači da politika ne sprovodi reforme dovoljno odlučno.

Ograničiti marže, širiti liste…

Pobjeda je pitala dr Zvrka koje konkretne mjere predlaže – kao ljekar i poslanik. On navodi: ograničiti marže na esencijalne ljekove za hronične bolesti; revidirati liste ljekova Fonda da modernije terapije budu dostupne bez dodatnog opterećenja za najugroženije; uvesti ciljane subvencije za penzionere sa najnižim primanjima i socijalno ugrožene; povećati transparentnost u formiranju cijena na nivou proizvođača, veleprodaje i maloprodaje; podsticati kvalitetne generike uz jasne stručne smjernice za propisivanje.

– Sve ove mjere mogu i treba da prerastu u konkretne amandmane i zakonske izmjene, uz konsultacije sa strukom – smatra on.

Na pitanje da li Vlada treba, umjesto simboličnih povećanja penzija, da ide na subvencionisanja terapija, Zvrko odgovara da je potrebno oboje – ali ako se mora birati, za najugroženije je efikasnije subvencionisati terapiju.

– Povećanje od nekoliko eura ne rješava ništa, dok ukidanje ili smanjenje participacije za esencijalne ljekove odmah smanjuje pritisak na budžet domaćinstva i čuva zdravlje… Zato nam umjesto simbolike i marketinga treba jasna politika subvencija za najniže penzije, povoljniji režim za oboljele od rijetkih i teških bolesti, strategija koja garantuje da niko u Crnoj Gori ne ostane bez osnovnog lijeka zato što nema novca. To je suštinski test socijalne politike svake vlade – poručuje dr Zvrko.

Zaključak koji se sam nameće iz oba ugla – ljekarskog i ekonomskog – jeste da se „povećanje“ penzija mjeri u eurima, ali se posljedice mjere u propuštenim dozama, pogoršanim hroničnim bolestima i skupljim liječenjima. Između uredbi, tržišta i pregovaračke moći, pacijenti ostaju posljednja karika koja sve plaća – a baš bi ona morala da bude prva koja se štiti.

Vlada negira rast, Zvrko traži potpune podatke

Poslanica Pokreta Evropa sad Dragana Vučević saopštila je da su navodi o rastu cijena ljekova netačni i da, kako tvrdi, „cijene ljekova nijesu uvećane i nekontrolisanog rasta ne može biti“. Prema njenim riječima, na snazi je Uredba o formiranju maksimalnih cijena za ljekove koji se izdaju na recept i koji nijesu na Listi, zbog čega „građani nemaju razloga za brigu“.

Vučević, FOTO: PES

Vučević se pozvala na, kako je navela, zvanične podatke Monstata prema kojima je prošle godine „simbolično uvećanje iznosilo 2,1 odsto i to za medikamente koji nemaju terapijsku alternativu“, dok se povećanje od 14,5 odsto odnosi na OTC grupu preparata čije se cijene formiraju slobodno na tržištu, „svugdje u Evropi“. Dodala je da širok opseg farmaceutskih proizvoda ne može da se izjednači sa važećom Listom ljekova, te da se rast cijena preparata i suplemenata ne može ograničiti, zbog čega je poređenje „14,5 odsto u Crnoj Gori sa 2,1 odsto u EU“, prema njenim riječima, pogrešno, obmanjujuće i krajnje zlurado.

Na takve navode reagovao je dr Elvir Zvrko poručujući da se politika DPS-a, za razliku od pojedinih partija, „ne temelji na paf-paf manipulacijama“, već na činjenicama i stvarnom teretu koji građani osjećaju u apotekama.

„Dovoljno je reći da je čak i Rapidol S poskupio – pa neka građani sami procijene ko govori istinu. Ako Vlada ima drugačije podatke, neka objavi kompletan pregled tržišta ljekova, a ne samo one segmente koji odgovaraju populističkoj politici koju vode – politici koja je već pokazala koliko može biti pogubna po standard građana. Uostalom, Ministarstvo zdravlja se samo pohvalilo ’mjerama’ kako bi ’zaustavili nekontrolisani rast cijena ljekova’“, poručio je dr Zvrko.