Uz poj ptica srcem za svoj grad

Na pjaci od Svetoga Tripuna ekipa Skala radija realizovala je svoju dnevnu emisiju “Skalin parapet“ poštujući preporuke nadležnih uz propisanu distancu i izbjegavanje okupljanja.

Naoružani zaštitnim maskama i rukavicama, ali i entuzijazmom i empatijom, volonteri, članovi grupe „Kotorsko srce“, Dušanka Petrović i Ranko Borozan su, sa blizu 130 volontera, 21 dan na časnom zadatku pružanja pomoći onima kojima je, u ovim danima i okolnostima kada vlada pandemija koronavirusa, najpotrebnija.

Do starih, bolesnih i ljudi koji su u stanju socijalne pomoći, volonteri svakodnevno stižu, u saradnji i uz razumijevanje opštine Kotor i OO Crvenog krsta Kotor.

Njihov posao, koji rade sa srcem i pozitivnom energijom, odnosi se na dopremanje i raspodjelu pomoći, priča Borozan.

Za 4 sedmice, koliko su na ovom poslu, realizovano je pet velikih akcija dopremanja pomoći, zatim sedam raspodjela na terenu i oko 140 posjeta našim sugrađanima, kojima donose hranu i ljekove, a nerijetko i bocu plina, drva i sve što je u ovim otežanim okolnostima potrebno.

Poštujući izričite preporuke Opštinskog kriznog štaba, volonrteri ne ulaze u domaćinstva, ali stižu do kućnog praga, objašnjava Borozan.

Dušanka je svoj redovni posao u Gradskoj biblioteci i čitaonici zamijenila volonterskim radom i nije se umorila. Budući da je od điravanja i akcija, kako kaže, potpuno joj je prirodno bilo da se uključi i u volonterski rad, a i  najosjetljivija je na stare.

Njivova se sjeta čita u očima, ali i zahvalnost za svu pažnju, priča nam Dušanka koja bi i više i bolje u samoj kući gdje bi im pomogli i oko čišćenja, ali su ovom situacijom ograničeni i pravila se moraju poštovati.

Posebno osjeća njihovu nemoć i tugu kada prime pomoć, a ne mnogu da ih pozovu na kafu i sok u svojim domovima, željni razgovora i susreta.

Pogotovo je tužno kada dođemo do onih starijih Kotorana koji su nam poznavali roditelje, pa bi da ćakulamo sa njima u neposrednom i toplom kontaktu.

“To nedostaje da bi pomoć bila potpuna i kako bi ja htjela, ali se moramo pridržavati svih mjera i nema odstupanja”, svoje utiske sa terena prenosi Dušanka.

Svakodnevno upoznajemo ljudske sudbine, a ono što ostavlja poseban utisak je zahvalnost  koju dobijamo uz tople riječi za sreću i zdravlje nama i svima koji su se sjetili ovih ranjivih kategorija ljudi, dodaje Ranko.

On zahvajuje na bezrezervnoj podršci i saradnji koju volonterima pruža opština, gradonačelnik Željko Aprcović, zatim OO Crvenog Krsta, Anet i Ilko Marović, kao i predsjednik Upravnog odbora Crvenog Krtsta Neđo Moškov.

Za volontere iz “Kotorskog srca” je opredijeljena velika prostorija u zgradi Crvenog krsta u Škaljarima. Tu se  skladišti sav potreban materijal i namirnice, a potom distribuira diljem kotorske opštine, od Ledenica do Jaza, u svim grbaljskim selima i mjestima duž zaliva. Za ovaj posao na raspolaganju im je oko 40 vozila i 4 kombija.

Razgovor sa volonerima “Kotorskog scrca” pratio je jutarnji poj ptica što je, složili smo se pravi senj, znak da sviće i da će i ova muka brzo pasat.

U tišini drevnog grada, u kome građani, poštujući naredbe nadležnih, ne izlaze iz svojih kuća, ovih dana muzika ptica se čuje.

Dušanka čeka podne, da muk probude i zvona kotorskih crkava, koja na dobru molitvu pozivaju za zdravlje i kraj ovoj muci koja je zaustavila život.

Feštat će Kotor opet, optimistički će Ranko.

“Mi smo jedino veliko srce u kome staju svi Kotorani“, poručili su naši sagovornici na kraju ovog susreta.