UZ DAN ROĐENJA PROSLAVLJENOG VELEMAJSTORA BOŽIDARA IVANOVIĆA

 Piše: Božidar Proročić, književnik i publcista

Šah misaona igra na 64. magična crno-bijela polja je najrasprostranjenija planetarna igra. Sada već daleke 1946. godine, preciznije 24. avgusta rodio se proslavljeni jugoslovenski i crnogorski velemajstor Božidar Ivanović. U starom jezgru osobođenog Cetinja, koje je tek nepune dvije godine započinjalo svoj razvoj u posleratnoj Crnoj Gori. Odrastajujući na skromnim cetinjskim ulicama sa mnogim svojim vršnjacima u borbi za opstanak i za neko naprednije društvo i sistem. Tada mlađani Božidar-Bonja Ivanović je to pokazao kroz svoje dvije ljubavi koje ga i dan danas prate šah i stoni tenis. Kao veoma nadaren u obje sportske discipline postao je prvak Crne Gore. Međutim, magija šaha bila je jača i dominantnija.

Živa legenda koja danas korača gradom Cetinjem i pokazuje ali i dokazuje svu vitalnost mentalnog sklopa koja je postignuta zahvaljujući šahu. Pored toga on je duže od šest decenija suvereni vladar  čiji su životni i sportski usponi vezani za šah. Gubitak oca Lesa, pjesnika i liričara ostavio je bolne ožiljke na srcu. Odlazak za tadašnji Titograd na studije promijeniće njegov život ali i istoriju šaha savremene Crne Gore. Meteorski uspjeh, snaga inteligencije, harizmatičnost, ogromna energija krase njegov sportski duh. Tri puta je pobijedio na omladinskom (1963–1965) i šesnaest puta na seniorskom prvenstvu Crne Gore!!! Najteže je biti gospodar šaha, niko to nije briljantnije predstavio te vječite borbe i težnje između života i smrti kao kultni filmski reditelj Ingmar Bergman u filmu ,,Sedmi pečat. ” Božidar Ivanović je Majstorsku titulu  osvojio 1969. godine, na prvenstvu Jugoslavije u Novom Travniku. Međunarodni majstor postaje 1976. godine a već 1977. u Baru i velemajstor. Tada je počela jedna blistava karijera koja traje preko šest decenija. Postao je štićenik i miljenik šahovske boginje Kaise, njena snaga i moć djeluju u stvarnosti s obzirom na opstanak šaha više od hiljadu godina. Pod njenim štitom ostvario je briljantne pobjede na domaćim i međunarodnim turnirima. Po uspjesima na svim prvenstvima Jugoslavije je u samom vrhu: iza neprikosnovenog Gligorića i majstora remija Trifunovića, a zajedno sa Vasjom Pircem dijeli treću i četvrtu poziciju. Tim uspjesima je ušao u velikane i istoriju jugoslovenskog šaha. Strah i trepet mnogih igrača nekada jedinstvenog SSSR-a ali i velikana svjetskog šaha. Oštar stil, borbenost bili su nesavladiva prepreka za mnoge svjetske velemajstore koji su pred njima veoma brzo polagali svoja šahovska koplja. Najveći uspjesi  dva puta prvak SFRJ (1973 i 1981) dioba prvog i drugog  mjesta (1983), prvak SRJ (Podgorica 1996) i dvije srebrne medalje: Evropsko prvenstvo, Plovdiv 1983. 1. mjesto; SSSR 2. SFRJ 3. Engleska; i Svjetsko prvenstvo, Lucern 1989. 1. SSSR 2. SFRJ 3. SAD.

U toj velikoj svjetskoj šahovskoj porodici nastala su brojna prijateljstva i saradnja i lijepe šahovske partije ali i uspomene sa: Taljom Botvinikom, Smislovom, Keresom, Bronštajnom, Petrosjanom, Spaskim, Taljom, Gligorićem, Karpovom, Kasparova, Fišerom i dugiim asovima koji su proslavili sebe i šahovsku igru. Od trinaest svjetskih prvaka, upoznao je devet i igrao protiv njih sedam. U mladosti je volio Aljehina, potom Talja, a na kraju, uz Aljehina i najvećeg tragičara Roberta Fišera. to je bilo zlatno doba svjetskog šaha. Borba između titana SAD i SSSR-a trajala je do pada gvozdene zavjese. Gari Kasparov je to lijepo opisao riječima: ,,Pogled na šahovsku olimpijadu me uvek uzbuđuje. Svi ti ljudi iz raznih zemalja-neki iz veoma bogatih, neki iz komunisitičkih, neki iz kapitalističkih- ali svi dijele zajedničko oduševljenje za šah. Na prvi pogled izgleda mi savršen primjer kako svi ljudi na svijetu mogu da se takmiče u prijateljstvu i miru. A zatim počinje borba. ” U tim borbama šahovskim i životnim pregnućima Božidar Ivanović je ispisao najljepše stranice savremene šahovske istorije. Virtuoz koji je umjetničku nit Lesovu utkao na šahovsku tablu i na njoj ispisao neke od besmrtnih šahovskih partija za šahovskom pločom kao u partijama protiv: Reševskog, Talja, Korčnoja, Larsena, Vaganjana, Beljavskog, Holmova, Saxa, Timana, Andersona, Guljka, Lombardija, Adorjana, Dolmatova, Kuprejčika i tako redom. Crna Gora kao sudbina prepoznata u nekim prethodnim decenijama kao zemlja domaćin za brojne šahovske spektakle. Crnogorski gradovi Nikšić, Bar, Budva, Herceg Novi, Cetinje postaju šahovski ali i planetarno poznati. Pamte se gostovanja velikih šahista na Cetinju je 1956. gostovao Viktor Korčnoj. Potom je Petrosjan 1963. igrao je u Gradskoj kafani, gdje je Mihail Botvinik nastupio 1971., a Mihail Talj 1984. godine. Od bivših proslavljenih šahista na Cetinju su gostovali Gligorić, Ivkov, Matanović i Ljubojević. Dobitnik je 13-to julske nagrade kao najbolji sportista države.

Godine su prolazile mijenjale su se države, društveno-politička uređenja sistemi. Šah postaje sve popularnji a Ivanović u samom vrhu. Osjetljiv na nepravdu u stalnoj težnji za i ka afirmaciji šaha Ivanović nastoji i teži da probudi stručnu, naučnu i prosvjetnu zajednicu u afirmaciji ove drevne igre. Od 1992. do 1998. bio je ministar sporta u Vladi RCG, višegodišnji predsjednik Šahovskog saveza Srbije i Crne Gore. U svemu tih i dostojanstven, uporan i istrajan  i aristokratski u resoru sporta koji je uspješno vodio. Božidar-Bonja Ivanović je u periodu od 1998. do 2008. godine bio urednik i voditelj kultne televizijske emisije Tajne šaha. Emisija se bavila analizom i komentarusanjem velikih partija koje su odigrane u istoriji šaha snimljeno je fascinantnih 444. emisije.

Godine 2008. odlučuje da se vrati u svoje rodno Cetinje o tome piše: ,, Prošle (2008) godine vratio sam se na Cetinje, da završim ono što sam započeo rođenjem. Sticajem okolnosti došao sam u takvu potrebu i nijesam dugo razmišljao. Refleksno sam donio odluku i došao u staro jato poslije više od četiri decenije. Doduše, u biti nije bilo tako, jer sam stalno živio sa Cetinjem i njemu se vraćao, emotivno i fizički.” O svom ocu Lesu u čijoj ,,sjenci” je odrastao piše: ,, Maturirao sam 1965. u cetinskoj gimnaziji i potom upisaomEkonomski fakultet. Nijesam ni pomišljao da će mi krenuti takomloše. Kad sam došao u Titograd, da upoznam nove obaveze, baš toga dana je umro Leso. Taj 13. oktobar bio je pun uvelog lišća. Takve su odjednom postale i moje nade. Krivio sam sebe što nijesam ostao pored oca. Iz mučnih i uzaludnih misli trgla su me crkvena zvona. Sunčano popodne na groblju i puno svijeta. Cetinje je s tugom ispratilo svog pjesnika… Nije Leso bio samo nježni liričar, pjesnik patnje i bola i čovjek povučen u sebe. Naprotiv, on je jako volio život. Znao je s društvom da ostane do zore, da popije i zapjeva, da igra karte svu noć, da se pobrine za prijatelja i čovjeka u nevolji. Pogotovo kad je bio mlađi i Šahovske refleksije, svijet i mi kad je bio boljeg zdravlja…”

Prijestonicu je uvijek doživljavao kao najljepšu sintagmu koja postoji u životu svakog Crnogorca. To izvorište na kome su ponikli i potekli brojni slikari, glumci, pjesnici, istoričari, kulturolozi, poslenici kulture i samo jedan i jedini velemjstor sa Cetinja, zar ima išta ljepše i intresantnije. Pored toga Lesovu književnu nit prenio je i u svojim autorskim knjigama. Objavio je 2017. godine knjigu: , „Igrati svoj život”, u kojoj je prenio najljepše autobiografske i šahovske stranice svog života ali i života svoje porodice, svoga odrastanja i mnogobrojnih borbi za šahovskim pločom ali i van nje. Uskoro treba da se pojavi nova knjige 64-šahovske priče na engleskom jeziku (64-chess stories) a priprema se izdanje i na crnogorskom. Knjiga koju je napisao inspirisana je i posvećena Robertu-Bobiju Fišeru koji je po mišlejnima mnogih jedan od najjvećih šahista svijeta, zapravo to je i priča o usponu i padu jednog šampiona kroz prizmu i vizuru Ivanovića. U knjizi je opisao Fišerov žrtvenički hod po 64 crno-bijela polja života, šaha ali i smrti. Opisane su 64. priče i 156. partija sa uvodnim tekstovima i komentarima. Pored toga genijajalni i brilijantni um Fišera, nije uspio da se izbori sa svim nepravdama nametnutim od svijeta.

Šta uz 77. godinu rođenja mogu reći i poželjeti Božidaru Ivanoviću da ne bude stereotipno, patetično i suvišno. Metafizika, Lovćena i Cetinja darovala nema je neke od najvećih umova u Crnoj Gori ali i šire. Velemajstor Ivanović je spoj umjetnosti, harizmatičnosti, energije koja se rasipa pout kapi rose sa Lovćena. Blistavi um koji nikada nije poklekao pred izazovima današnjice. Strateg i filozof koji je svoja arhitektonska zdanja sazidao snagom uma, intelekta i riječi onako kako to i rade veliki. Zato dragi Bonja, nek tvoja luča sija nad Cetinjem i Crnom Gorom kao svetionik slobdne misli i pregnuća kojima si nadahnuo mnoge generacije nas koji smo odrastali pod plaštom šahovske boginje Kaise, kojima je šah više od igre. Šah ima brojne šampione a mi samo jednog i jedinstvenog Božidara-Bonju Ivanovića!!!