Univerzitet

Piše: Goran Sekulović

Ne mogu se tačno odrediti datumi osnivanja najstarijih univerziteta, prije svega u Evropi, ali se zna da su stalno težili proširenju svojih autonomija i sloboda u odnosu na prerogative crkvenih i laičkih vlasti. Kod nas je obrnuto: zna se kada se osnivaju univerziteti, ali se skoro nimalo ne razgovara o njihovoj suštini iz koje bi se onda logično porađali svi benefiti i svi blagoslovi i društva i države. Univerzitet kao prestižna institucija u svakom demokratskom sistemu bi trebao biti na pijedestalu ugleda i povjerenja. Kakav je slučaj kod nas?

Protesti neformalne grupe studenata ”Kamo śutra” skrenuli su pažnju javnosti na instituciju Univerziteta. Komliko je pozitivnih osvježenja i buđenja u društvu donijela njihova inicijativa o javnom okupljanju i izražavanju stavova i mišljenja, toliko je s druge strane djelovalo i djeluje porazno i ponizno! sve ono što se povodom njih negativno pojavilo na svjetlo(st) dana u sferi vlasti i akademske zajednice. U Srbiji se može reći da je trenutno jedino Univerzitet ona institucija kojoj građani u većinskom broju vjeruju zahvaljujući izvanrednoj demokratskoj i slobodarskoj sinergiji studenata i profesora. Da li se to može reći i za Crnu Goru? Naravno da ne može.  Sama činjenica da su samo tri fakulteta u zemlji podržala proteste (koji nijesu studentski, već ih samo organizuju studenti a pozvani su na njih svi građani, dakle, građanski su!) – Fakultet za crnogorski jezik i književnost i dva sa državnog Univerziteta: Fakultet dramskih umjernosti i Pravni fakultet – dovoljno govori o svemu! Posebno djeluje paradoksalno i gotovo nevjerovatno da proteste – koji se prije svega organizuju zbog izostanka elementarne odgovornosti i države i funkcionera u sferi javnih politika – nije podržao Fakultet političkih nauka!? Zbog obrazovne i vaspitne, društvene i emancipacijske uloge koju bi jedan ovakav fakultet morao imati, zaslužili su time, nema sumnje, svoje mjesto u rubrici ”Vjerovali ili ne!” i jedan poseban protest i njihovih studenata i studentskog neformalnog udruženja ”Kamo śutra”! A đe su privatni Univerziteti i samostalni privatni fakulteti u zemlji?! Da li je njihova uloga samo da ”namiču” novac ili nešto (i) više od toga?! Naredno vrijeme će sigurno dati odgovore i na ovo i sva druga slična pitanja.

No, mnogi odgovori su već dati. Studenti iz ”Kamo śutra” su targetirani od čelnika stranke Demokrata, ali i od Evrope sad, da su kriminogeni. Prvi su zbog toga već tuženi, dok su se drugi za sad nekako ”izmigoljili”, iako njihov čelnik i premijer odbija da smijeni odgovorne u Vladi za bezbjednosni sektor (nakon što su oni sami odbili da daju ostavke), s čime je u ukupnom zbiru aktuelnih rezultata svog premijerovanja zaslužio da podnese ostavku. Pošto mu funkcija zavisi od Mandića i Kneževića, velika je opasnost da će i ubuduće zemlju urušavati, jer stalno mora prihvatati sve ono što ova dvojica hoće, žele i traže, a to je prije svega dalje golo posrbljavanje zemlje i poništenje njenog ustavnog građanskog bića, ka čemu se ide uveliko sa Zakonom o dvojnom državljanstvu i uvođenjem srpskog jezika kao službenog. Da ostavimo po strani povratak kapele Karađorđevića na Lovćenu i već učinjenu ogromnu državnu i društvenu, građansku, kulturnu i vjersku štetu donošenjem tzv. Temeljnog ugovora države sa Srpskom crkvom. Sve to uprkos ”dogovoru” premijera i dvojice aktuelnih čelnika ne samo Skupštine već praktično i države i Vlade, da neće forsirati pitanja koja dijele građnstvo i društvo!

No, vratimo se Univerzitetu. Mnogo toga što se danas dešava na njemu, ”zorno” pokazuje do koje smo nulte ure kao društvo stigli. Ponajviše (unazadivši se naravno) u moralnoj i etičkoj sferi je to očito, dakle, u onoj sferi koja je Crnu Goru vijekovima ”obdržala” izgradivši je kao slobodnu, nezavisnu od bilo koga i u bukvalnom smislu suverenu zemlju i državu. Pogledajmo ko je na čelnom mjestu državnog Univerziteta i sve će nam biti jasno zašto je tako niska, gotovo neznatna, podrška sa ovog Univerziteta (spram privatnih i dalje, ipak, ”najuglednijeg” u zemlji) grupi ”Kamo śutra”. Za rektora je (u drugom mandatu!) izabran neko ko je javno savjetovao i predložio jednoj velikoj zemlji i državi da svoj imperijalni uticaj i prestiž, ciljeve i namjere, koje želi da ostvari u našoj Crnoj Gori, pokuša da sprovede preko jedne moćne vjerske organizacije nama suśedne države!? U pitanju je (bila) Rusija, kao zemlja koju aktuelni rektor želi da pomogne i podrži, i u pitanju je (bila) Srpska pravoslavna crkva kao matična i domicilna crkva nama suśedne države Srbije, kao ona vjerska organizacija koja je u našoj Crnoj Gori izuzetno razvila svoju logistiku i infrastrukturu i pomoću koje država Rusija može najefikasnije, najbrže, najjeftinije i najbezbolnije ostvariti sve svoje zacrtane geostrateške i geopolitičke interese (maksimum rezultata sa najmanjim utroškom i vremena, i ljudi, i novca, i svega ostaloga, što jedan takav projekat trajne i sveprisutne infiltracije zahtijeva i potrebuje).

Prosto je nevjerovatno da smo izgubili elementarno (samo)poštovanje, i sebe i domovine, otadžbine, svoje suverene, slobodne države, i da tako la(h)ko prelazimo preko jednih ovakvih i svih sličnih drugih činjenica i okolnosti!? I nije ovđe samo i jedino, naravno, riječ o konkretnom primjeru u kojemu se eto rektor državnog Univerziteta ”zalaže” za interese Rusije, Srpske crkve, Srbije, tzv. ”srpskog sveta”… Ovđe je riječ o jednom moralnom i etičkom principu, onom principu slobode i nezavisnosti, nepodložnosti i nepodređenosti bilo čemu i bilo kome od ovozemaljskih i ovosvjetskih imperija, carevina, moćnika i velikodostojnika, ma ko oni bili i ma sa kojih strana i kako i čemu i zbog čega i zašto dolazili i željeli da zagospodare u bilo kojem vidu i sadržaju u našoj jedinoj domovini Crnoj Gori! Crna Gora ne bi više od hiljadu godina opstala da se na taj način nije ponašala i beskompromisno djelovala protiv svih moćnih porobljivača koji su je vijekovima opsijedali – od Rimskog carstva (u doba Ilira jer su Slovene na ovom prostoru dočekali manje-više poromanjeni Iliri koji su prije toga vodili protiv Rimljana krvave ratove za svoju slobodu), preko Vizantijskog, Turskog, Mletačkog, Francuskog, Austrijskog i Austrougarskog, pa sve do ”modernog” (kako reče Mihailo Lalić: najgoreg) doba XX-og vijeka, Balkanskih ratova, te Prvog i Drugog svjetskog rata.

Na način – da je nekim čudom i danas na djelu onaj moral i ona etika koja nas je izgradila i sačuvala! – kako bi smo se morali ophoditi prema izrečenoj ”inicijativi” rektora (datoj dok još nije bio na toj funkciji, ali koja ga je nesumnjivo itekako preporučila za nju, i to toliko da ni jedna od dosadašnjih Vlada, ali ni cjelokupna opozicija i akademska zajednica!? nije našla u njoj ništa problematično), dakle, krajnje kritički i negativno, isto tako bi se trebali i morali ponašati i prema svakoj drugoj sličnoj ”formuli” spasenja Crne Gore, bilo da se u pomoć pozivaju i prozivaju na primjer tzv. Zapadne sile: SAD, Velika Britanija, Italija, Francuska, Njemačka…, ili bilo ko drugi u svijetu. Jer, riječ je o tome da se mora poštovati dostojanstvo, sloboda i dignitet rođene zemlje i domovine, te da se ne smije podleći ”sjaju” i ”raskoši”, bukvalno mitu, nijedne strane, imperijalne ponude ma od koga dolazile. Riječ je dakako o materijalnom mitu, ali i onom drugom, duhovno-ideološkom, koji takođe porobljava ličnost i njenu dostojanstvenost i slobodu kao najčasnijeg i najčistijeg kompasa za orijentisanje u životu, vremenu i istoriji. Koliko se samo i kako Crna Gora vijekovima borila da na svojim granicama spram Turskog carstva i Mletačke republike (kasnije Austrougarske carevine), sačuva – odbijanjem i materijalnog i ideološkog ”pokroviteljstva” – ne samo svoj teritorijalni, već i identitetski i istorijski, kulturno-vjerski i državotvorni integritet. Ali, i protiv jedne Rusije! Kada je stiglo od Ruskog Sinoda, države Rusije i samoga ruskog cara da se mora suditi Svetom Petru Cetinjskom (”… Čuli smo da su naumili da našega vladiku stave u zatvor i da ga prognaju u Sibir na vječno zatočenje”) i da se mora izabrati novi crnogorski arhipastir, Crnogorski Zbor im je ovako odgovorio: ”… Dok je i potonjega Crnogorca, ne damo vladiku između sebe!… On je naš i ostaće među nama do ukopne ure!… Naš arhipastir nije zaslužio da bi u njegovoj kući i sopstvenoj nezavisnosti mogao iko s njime tako tiranski postupati!… Taj crni Ruski sinod nema nad nama nikakvu vlast. Crna Gora nije podvlasna nikome. Mi smo samo pod pokroviteljstvom ruskoga imperatora, i to više moralno.”

Danas smo na sve to zaboravili i dopuštamo da nam ključne institucije u zemlji vode ne samo ljudi koji to ne znaju, već oni koji itekako svjesno i uporno, sistematski i sistemski, sa oročenim zadacima i ciljevima, realizuju nama tuđe imperijalne planove, po svojoj biti dakle anticrnogorske, antidržavne i antievropske svakako. ”Kamo śutra” poziva dakako i njih i sve njima slične na odgovornost. Studenti imaju samo jednu domovinu i njihov protest jeste građanski, ali ne i politički, ponajmanje politikantski. Oni su već više puta kritikovali i vlast i opoziciju, tj. bivšu vlast. Dakle, i vlast i opozicija bili su već svi na vlasti i pokazali su manjak odgovornosti i manjak htijenja, želja, umijeća vladanja za opštedruštvene a ne privatne svrhe. Zato kada sa nekih fakulteta kažu da su to politički protesti i da oni ne žele kao kolektiv da se tome priklanjaju a da pojedinci, odnosno ko želi sa njihovih fakulteta, mogu učestvovati u njima, oni samo time pokazuju da su zapravo oni politički obojeni i svrstani, a ne studenti kao organizatori. Jer, studenti su pokazali na djelu da nijesu politički instruisani i izmanipulisani i samo možemo se nadati da će, uprkos svim podmetanjima, pritiscima i lažima, uspjeti da na taj način i dalje vode proteste i blokade, te da se tako i dalje situiraju i dokazuju kao jedini orijentir i mjesto koje trenutno okuplja nezavisnu i slobodnu građansku javnost, ono što bi zapravo, da je sreće i profesorske prije svega hrabrosti i odvažnosti, trebalo i simbolički i stvarnosno da predstavlja institucija Univerziteta u svakoj iole demokratskoj zemlji.