UNESCO stop, betonizacija Boke Kotorske naprijed!

Piše: Slavko Mandić

Kad neko zna pameću da se suprotstavi lošem međunarodnom naumu, kakav je ovaj kojim nas je zapljusnuo UNESCO, u namjeri da spriječi dalju betonizaciju Kotora i Boke Kotorske, onda kao pravo osvježenje dođe odlučnost i snaga koju pokaže ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. E pa taj je, vidno uzbuđen (s pravom) što nam se dešava u potonju uru sa ovom nametnutom nam UNESCO organizacijom, postavio opravdano pitanje: ŠTO ĆE NAMA UNESCO? ŠTO SA NJIM GUBIMO, A ŠTO BEZ NJEGA DOBIJAMO?
Bravo ministre, genije! Dosta je više da nam bogatstvo krčme raznorazni strani agenti i plaćenici bivšeg režima. E pa, kao građanin misli ministar, pređena je crvena linija. I sad, kako bi to rekla Kenana, nema nazad. Mada ima kad je njena stranka u pitanju. Na sreću, ministar nije od takvog materijala. Kao građanin, razumije se, a ne kao ministar. Nije on dobio takvu odlučnost samo zbog prijateljskog građevinskog lobija, nego i zbog žitelja Crne Gore, koji moraju da budu upoznati sa ovim problemom (problem je UNESCO prim. autora) i da se o ovome otvori ozbiljna i javna rasprava. Radi se o moratorijumu koji oni (UNESCO) predlažu za Kotor i Bafer zone. A znate šta to znači u realnosti, zapitao se ministar? Za čitavu Boku Kotorsku. I opštine Kotor,Tivat i Herceg-Novi, Lušticu, sve. To znači potpuni prestanak razvoja Boke Kotorske u bilo kojem smislu, saobraćajnom, turističkom, ugostiteljskom. Jedan događaj koji bi bio najblaže rečeno, nemali događaj za Crnu Goru, uvjeravao je prisutne u Vili Gorica, a đe bi drugo, ministar. Nema nam ni mosta na Verigama, ni onoga koji ide sa Luštice.
Da bude svima jasno, crpimo rješenje iz ministrove besjede, od UNESCO-a je više štete no koristi. Zato, ajmo na referendum pa da narod reče oćemo li betonski da se razvijamo ili da pokušamo da sačuvamo prirodnu i kulturnu baštinu.
Mora da je ministar, u svojstvu građanina, na jednoj partijskoj jahti, slušao onu poznatu pjesmu dalmatinsku O, da mi je cimentati more, koju izvode Ivana Kindl, Duško Modrinić i Klapa Cambi.
O, da mi je cimentati more
da moj dragi ne placa vapore…
To je ono kad se na vaporu zaboravi sve. I pušti duša na otavu, uživa raspojasana družina, dok im kosu mrsi vjetrić, proizveden snagom silnih motora koji samo rijetki imaju. Vide oni, a posebno on, jer je stručnjak za cimentat sve, ama baš sve. I more i kopno. Jer, mora se živjet. Odakle novaca za servisiranje ovako glomaznog političkog aparata? Od gradnje, nego kako. Tu nam leži rješenje svih problema zvanih UNESCO.

Ako bi kojim slučajem ostali dio UNESCO-a, bila bi to katastrofa i za Kotor, Boku Kotorsku ali i cijelu Crnu Goru. Načinila bi se ogromna šteta državi direktno i odmah i to od svih investitora koji su obezbijedili dozvole i obezbijedili HIA studije UNESCO-a. Jer UNESCO sad kaže, iako smo izdali HIA studije, moratorijum treba da ide na sve. A mi smo obveznici u tom ugovoru sa svakim investitorom pojedinačno. Svakome kome date dozvolu, vi ste praktično u nekakvom ugovornom odnosu. To su ogromne štete. A teško je za pola godine ispuniti zahtjeve UNESCO-a u vezi sa Kotorom da bi taj primorski grad ostao na listi zaštićenih područja. Zato je najbolje da gospodski iz svega izađe.
Referendum, nego kako. Brzo i odmah javna rasprava. Da se izjasne građani Boke Kotorske može li Kotor i dalje biti zaštićen od UNESCO-a.

Ministar se do sad nikad, nikad nije zalagao za javne rasprave. Jer, vlast je vlast, a većina je većina. Dok je tako, manjina tu nema što da traži. Iz nekog „demokratskog“ razloga, ministar je, vjerovatno kao građanin, ipak za javnu raspravu. I eto pokrića za neko drugo, ne daj Bože, vrijeme.

Ministrova pamet i fantastična ideja da se oslobodimo noćne UNESCO more, i konačno krenemo u odlučno investiciono cementanje Boke Kotorske uznemirilo je mnoge u Crnoj Gori. Ne samo u Kotoru. Ima u ovoj zemlji iskrenih i hrabrih, stručnih i obrazovanih još.
Ustaše i na ulice izađoše da pokažu svoju građansku odlučnost i neposlušnost.
Ma stanite. Što vam je, Bog s vama? Samo se šalim.
Eto, da vam bude lakše, viđeste li da je grupa NVO, građanskih aktivista, profesora i građana zatražila smjenu Radunovića jer je direktno ugrozio baštinu Crne Gore. Eto, zar nije dovoljno?

Tačno je da peticija nije dostupna svima. Okačili su podnosioci na neke portale i vjerovatno društvene mreže i tu možeš da vidiš ko je odabran da bude zabrinut. Javnost bi organizovan protest koji neće biti za jednokratnu upotrebu. Ali, od toga ništa. Ako zna kako, ako ga nauče, odabrani pojedinac ili u najboljem neko ko zna kako, iz udobne ladovine planinske ili plaže morske potpisaće vlastiti alibi. Da se vidi jasno ko je patriota i ko je odlučnim potpisom ustao protiv bezočnog silničkog nauma da Kotor , građani na referendumu izopšte iz UNESO a ,tobož svojom voljom. Taj “žestoki” odgovor “odlučne ” svijesti trajaće koliko i vijest na portalima. Uglavnom dok se ne pojavi neka nova dnevna bruka među brojnom strukturom vlasti.

Ako već biraju takav vid “borbe” što ne učine listu prioriteta pa da glupost ministra o micanju s liste UNESKO-a za dalje nesmetano betoniranje Kotora i Boke Kotorske bude u samom vrhu. Svakoga dana. Možda proradi svijest pa se uspavani odluče da odbrane svoje. Jer, kad im se ćimenta more, finili su Mare bali. Za sva vremena.
I da pjevaju ministru i družini mu i onaj nastavak pjesme O, da mi je cementati more:
… jer je sinje more priveliko
ne more ga cimentati ni’ko…