Uman čovjek ne može da uđe u mali problem

Piše: Zoran Piperović

02.09.

13:50 h

Sam, na terasi “Maštre”, u društvu stabla masline stare makar 300 godina, ispijao sam kafu i bacao pogled na dio pučine koji je provirivao iza ovog fascinantnog drveta.

Mnogo analiza, pogađanja, predviđanja, nagađanja, torti, ubuđalih torti.

Oko Vlade.

Sve prosto.

Mnogo toga, i na moje djelimično iznenađenje, reče sinoć na jednoj TV – Andrej Milović.

Ali, za nauk, čitaoče.

Kad hoćeš da upoznaš karakter nekog čovjeka obavezno obrati pažnju – čemu se smije.

Još više – što voli.

Ako, recimo, voli zarad poslovnog uspjeha da svakodnevno mijenja prijatelje, posebno one sa vrha politike – bježi.

Tu čovjeka nema.

Ono što voliš – takav si.

Bilo da se radi o ženama, prijateljima, podvodnom ribolovu. Ili o spotskoj disciplini, tako omiljenoj ovdje – puvanju u dupe.

Uman čovjek ne može da uđe u mali problem.

Već u golemi.

Zato komšija ponavlja, i ne samo on (ajvanluk je zarazan) – onaj narativ o Bemaxu, recimo.

Dobro, priznao je da su najbolji, ali – potonje kazivanje – magarcu pod rep.

Mislio je da može da ih pobijedi, sad zna da je izgubio.

I dalje.

Klepetanje o avgustovskoj većini je bježanje, tupavo, jer ta volja prekinuta je kada se Đukanović smilovao i omogućio Abazoviću novu Vladu.

I još.

Sadašnje ćutanje o Koreancu koji je u Crnu Goru ušao malim avionom sa linije – Manila – Golubovci, kod mene je stvorio dolazak Moldavke.

I bio uzrokom moje bezrezervne podrške Spajiću.

Ovo za one – koji se još čude podršci.

Eto, ne bi vjerovali da i iz mene ponekad ispliva čovjek.

Spajić će biti sledeća poželjna meta onih sa početka teksta – do sledećeg premijera.

Tada će ga arhivirati kao Mila, Lukšića, Markovića, Abazovića.

S toga će Bemax, Tigar i Aco, izaći kao neki o kojima je već tupavo pisati ono što su pisali – Ezop, Andersen, Krilov.

Sociološko pročišćenje nije loše.

Popravlja narav. Srećni su ljudi koji znaju da iz mnoštva zabluda ipak mogu isplivati.

Zato – neka plivaju.

Pomaže.