UKIDANJE ČOVJEKA – TELEVIZIJA NAS SLUŠA?

UKIDANJE ČOVJEKA – TELEVIZIJA NAS SLUŠA?

Piše: Željko Rutović

I ne samo da nas sluša,već taj pametni televizijski aparat nas analizira i profiliše. On sluša posredstvom aktivnih glasovnih komandi. On prati koliko dugo gledate određeni sadržaj, koliko često koristite određenu aplikaciju. Naš profil, sa svim sklonostima, roba je današnjice. Tražena. Od roba do digitalne robe i nije mnogo prošlo. Da, sloboda je ograničena u oba slučaja. Tehnike su različite. Od analognog do digitalnog roblja epohe tehnofeudalizma. U tom nad – realizmu, u svakom slučaju, savremeni operativni sistemi smart aparata pružaju, uz podršku aktivnih glasovnih komandi, mogućnost određenog oblika tehnološkog nadzora. Dominantno u marketinške svrhe obrade, tj. prodaje ličnih podataka. A marketing je danas vrhovni zakon kojem je podređeno sve i određeno sve. Nijesmo li mi konačno živući marketing i njegova izražajna posljedica. U svemu. Vratimo se temi koja, uostalom kaže da se u samsungovom korisničkom uputstvu za smart aparate ukazuje na mogućnost slušanja razgovora lica ispred tv ekrana, te kao takvih sa nogućnošću ustupanja ( prodaje ) trećim stranama. Ta  mogućnost slušanja se realizuje posredstvom tehnologije po imenu ACR ( Automatic content recognition ), koja i prepoznaje sadržaj koji gledamo. Naime, ovaj sistem automatski prati i prepoznaje sve što se prikazuje na ekranu pametnog tv aparata. Sistem radi na principu malih uzoraka ili otisaka slika i zvuka sa ekrana koji se šalju na server i upoređuju sa velikom bazom podataka filmova, serija, reklama… Prikupljeni, klasifikovani i obrađeni podaci o najširim navikama gledanja tj. gledaoca koriste se za prikazivanje personalizovanih reklama, koje prozvođači tv aparata, kao statističke podatke prodaju oglašivačima i istraživačkim agencijama.

Da li se tu krug završava ?

Sveopšta povezanost internet stvari, međusobno, pa očigledno i sobno, ne pruža dovoljno razloga za bezbrižnost. Znači, čovjek više ne upravlja stvarima, već one njime, sa njegovim i o njemu prikupljenim paketom podataka, pa kako god te međusobno povezane stvari željeli vidjeti ili ne. One nas vide i čuju. One nas pro – daju. Za novu obradu, novog kruga iz koga gotovo nema izlaza. A “izlaz” nam se nudi u uvijek novim pametnim automatizivanim stvarima sa kojima i u kojima i sami postajemo stvari kao novo (o) gledanje današnje stvarnosti “novosmisla” snažne koalicije tehnoloških megakompanija. A te koalicije algoritamske  korporatokratije gospodari su stvarne današnje nad – moći. Njima su (p) određene, sve, neke druge koalicije u simulakrumu izborne demokratije. Postdemokratije postčovjeka. Slobodna volja na kraju bude izraz tog algoritma i tih velikih baza podataka na osnovu kojih tehnomoć programira stepen slobode tog “digitalnog Alkatraza”.

Rezultati su takvi. Račun je jasan a profil nepogrješiv. Sa tikt tkovskom pažnjom od tridesetak sekundi lako se računa i manipuliše. Pa sad, zvali mi to slobodnom voljom ili ne, većinska pažnja je takva. A kakvi profili sve tu stanuju, koji na temeljnom ontološkom nivou gotovo da ne prave razliku između istine i fikcije. Znaju to ničim kontrolisani ideolozi “pametnih” mrežnih aparata i “pametne tv”, pa zato i ne nude sadržaje kritike i sumnje propitivanja svega postojećeg –  mogućeg i nemogućeg u onom što još naivno zovemo demokratija, danas sve više posredovane raznim oblicima digitalnih mašina i algoritamskih agenata u funkciji čitanja naših misli, želja i očekivanja.

Tek, na sceni je nova globalna klasa gospodara koja suvereno manipuliše i upravlja čovjekom posredstvom mašine.