Piše: Željko Rutović
Globalni kapitalizam svojim raznim pojavnim formama, strategijama i ciljevima, današnjem čovjeku nametnuo je iskustvo i ulogu potčinjenosti. Čak šta više, takvo iskustvo pomoću manipulativno – propagandnih obrazaca uspješno prevodi u čovjekovo (ne)svjesno samo – zadovoljstvo, takvog mu nametnutog i namijenjenog statusa. Takvo društvo, kazali bi, postmoderno, svemedijsko, digitalno, potrošačko, nameće imanentnu prinudu same stvari gdje, kako Gadamer ističe “ljudi sve manje donose odluke, a sve više samo opsluzuju aparate”.
Konačno, sve tako besprekorno upakovano djeluje i izvodi se zakonito, po modelu Fukoovog nadziranja i kažnjavanja. U ovom duhu tim postmodernim konzumentima, sloboda i individualizam manje su bitne vrijednosti. Gotovo nebitne.Konzumerizam i individualizam baš i ne idu zajedno. Konflikt je to interesa. Konflikt vrijednosti. Daleki su to svjetovi. I nema tu dileme, ideologija konzumerizma uspostavila je skup vjerovanja i vrijednosti kao dio sistema globalnog kapitalizma koji ljudima uspješno kreira vjerovanje da se vrijednost čovjeka i njegova sreća najbolje postižu kroz konzumerizam. Tek, nametnuti statusi samo su konstrukti današnje projektovane stvarnosti čiji je cilj, finalni, u upravljanju ponašanjem i mišljenjem pojedinca. Disciplinovanje tog karaktera je, fukoovskim jezikom rečeno, institucionalizovano i ne manje radikalno.
Tek progresija popkulture conzumensa zakonito regresira u kulturi kritičkog mišljenja. U tom duhu čovjekova “sloboda” manifestuje se u potrošačkim izborima kolektivnog duha i ukusa dirigovanog tržista, čiji se “robovi” bezpogovorno navikavaju na njegov diktat, koji će u konačnom, u novim oblicima socijalnog diktata kontrolisati i granice dozvoljenog i poželjnog mišljenja.
Voljno saučesništvo u diktatu tržista kao “mišljenja” zakonima prinude, homo ludensa transformirali su u homo conzumensa, čija je uloga dobila značenjske modele savremenog roba, vrijednog upravo onoliko kolika je njegova stvarna zamjenska moć nametnutih uloga na tržištu širokih roba i robova šoping rijalitija.
U postkapitalizmu nije više riječ samo o klasičnom materijalizivanom radu, za koga radnik razmjenjuje svoju radnu snagu. Danasnji robovi potrošači besplatno proizvode akcijski kapital velikih transnacionalnih korporacija i to svaki put kada postave svoje objave na društvenim mrežama.
Elem, kako stvari stoje, a stvar je postao i sam čovjek, sve više postvaren, a manje ostvaren, ovovjekovni “robovi potrošači”, pod vlašću gospodara novog sistema, žive i živjeće u svijetu spektakla i globalizujućim gradovima konzumerizma u kome će biti “srećni”, a neće imati gotovo ništa. Pa ni sebe. To je taj ultimativni postkapitalistički “napredak”, u kome će mediji i mreže, banke i krediti, virtuelni svijet, algoritmi, brendovi, moda, rijaliti, šoping molovi i njihove “akcije” napraviti neupitani poredak nekih novih “srećnih ljudi”, čija maksima, kupujem – dakle postojim, predstavlja radikalni raskid sa svakim mogućim oblikom misaonih slobodnih prostora kritički angažovanog duha i mišljenja.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].