UKIDANJE ČOVJEKA: PRODAVNICE BEZ PRODAVACA

UKIDANJE ČOVJEKA: PRODAVNICE BEZ PRODAVACA

Piše: Željko Rutović

Znate kako je ono nekad bilo u starim dobrim  prodavnicama minulog doba. Komšija, dobro jutro, pa uzajamna pitanja o porodici, o sinu u vojsci i druga slična pitanja i preporuke za dobru, svježu, tek pristiglu robu.

Toplo i ljudski, a danas gotovo nepostojeći socijalni odnosi u tim velikim trgovačkim lancima u kojima je čovjek samo broj. Samo jedan broj više. Broj u lancu.Trgovačkom.

Već dugo nema onih malih radnji i onog – nemam sitno, donijeću sjutra  Od tog, došli smo  do današnjeg doba kupovine u patentnim prodavnicama bez prodavaca. Sta to znači? Naime, takve prodavnice će imati ( imaju ) video nadzor ulaza i izlaza, elektronski cjenovnik, samouslužne blagajne za plaćanje karticama, virtuelnog asistenta za pomoć u kupovini. Ostale, očekivane inovacije slijede i proishode, kako iz prakse, tako i konverzacione analitike bazirane na velikim bazama podataka.

Kako to naime izgleda u već otvorenim radnjama, onim poput Amazon Go  – operacija trgovine, počinje prijavom na ulasku, tj. učitavanjem QR koda sa pametnog telefona, nakon  čega se uzima željeni artikal. U ovim radnjama ne postoji klasično naplaćivanje i očitovanje cijena artikala, ne postoje redovi u kojima treba čekati da bi se platio račun. Nakon izlaska iz radnje na telefon stiže račun, dok se za plaćanje artikala koristi kreditna kartica kupca, sve do momenta kada će se plaćanje vršiti dlanom posredstvom računarskog vida i geometrije za prepoznavanje oblika šake.

Nadzor nad trgovinom odvija se putem kamera instaliranih na plafonu koje identifikuju svakog kupca  kao i artikle koje kupuju, čime se eliminiše potreba za posebnim očitavanjem i naplatom na kasi. Senzori  na policama dodaju artikle na račun kako ih kupci uzimaju, odnosno brišu u slučaju vraćanja istih na police. U ovom duhu i dobu prediktivnih algoritama i “čitanja misli” kineski ekvivalent su, primjera radi, “pametni kiosci”, koji pamte i prepoznaju lica mušterija i navike njegovih narudžbi, nastojeći  da se orijentišu prema njima.

I tako, to je taj revolucionarni koncept trgovine bez prodavaca, a u svrhu optimizacije, korisničkog iskustva, uštede, efikasnosti, racionalizacije, digitalne povezanosti  i naravno,  maksimalizacije profita. To što ovaj koncept dehumanizuje  čovjeka i njegovu prirodnu potrebu susreta sa drugim i nije pitanje ovog vijeka i sveopšte internet  povezanosti svega sa svim.

Prodavnice bez prodavaca, auta bez vozača, fabrike bez radnika, pametni gradovi  bez građana, birališta bez birača, amfiteatri bez studenata, stvarnost je vremena kome ne treba živi kontakt sa drugim čovjekom. I pitanje kako da u tim radnjama trguju digitalno nepismeni, koji gotovo da postaju otpadnici – suvišni ljudi ovog supertehnološkog doba.

Ukidanje čovjeka  disciplinovano se  programira i ostvaruje  na više  nivoa i njima sledstvenih ciljeva i epoha kojima ne treba čovjek koji pita i sumnja.

Da, potreban je jedino i samo – homo consumens.

Piše: Željko Rutović

Znate kako je ono nekad bilo u starim dobrim  prodavnicama minulog doba. Komšija, dobro jutro, pa uzajamna pitanja o porodici, o sinu u vojsci i druga slična pitanja i preporuke za dobru, svježu, tek pristiglu robu.

Toplo i ljudski, a danas gotovo nepostojeći socijalni odnosi u tim velikim trgovačkim lancima u kojima je čovjek samo broj. Samo jedan broj više. Broj u lancu.Trgovačkom.

Već dugo nema onih malih radnji i onog – nemam sitno, donijeću sjutra  Od tog, došli smo  do današnjeg doba kupovine u patentnim prodavnicama bez prodavaca. Sta to znači? Naime, takve prodavnice će imati ( imaju ) video nadzor ulaza i izlaza, elektronski cjenovnik, samouslužne blagajne za plaćanje karticama, virtuelnog asistenta za pomoć u kupovini. Ostale, očekivane inovacije slijede i proishode, kako iz prakse, tako i konverzacione analitike bazirane na velikim bazama podataka.

Kako to naime izgleda u već otvorenim radnjama, onim poput Amazon Go  – operacija trgovine, počinje prijavom na ulasku, tj. učitavanjem QR koda sa pametnog telefona, nakon  čega se uzima željeni artikal. U ovim radnjama ne postoji klasično naplaćivanje i očitovanje cijena artikala, ne postoje redovi u kojima treba čekati da bi se platio račun. Nakon izlaska iz radnje na telefon stiže račun, dok se za plaćanje artikala koristi kreditna kartica kupca, sve do momenta kada će se plaćanje vršiti dlanom posredstvom računarskog vida i geometrije za prepoznavanje oblika šake.

Nadzor nad trgovinom odvija se putem kamera instaliranih na plafonu koje identifikuju svakog kupca  kao i artikle koje kupuju, čime se eliminiše potreba za posebnim očitavanjem i naplatom na kasi. Senzori  na policama dodaju artikle na račun kako ih kupci uzimaju, odnosno brišu u slučaju vraćanja istih na police. U ovom duhu i dobu prediktivnih algoritama i “čitanja misli” kineski ekvivalent su, primjera radi, “pametni kiosci”, koji pamte i prepoznaju lica mušterija i navike njegovih narudžbi, nastojeći  da se orijentišu prema njima.

I tako, to je taj revolucionarni koncept trgovine bez prodavaca, a u svrhu optimizacije, korisničkog iskustva, uštede, efikasnosti, racionalizacije, digitalne povezanosti  i naravno,  maksimalizacije profita. To što ovaj koncept dehumanizuje  čovjeka i njegovu prirodnu potrebu susreta sa drugim i nije pitanje ovog vijeka i sveopšte internet  povezanosti svega sa svim.

Prodavnice bez prodavaca, auta bez vozača, fabrike bez radnika, pametni gradovi  bez građana, birališta bez birača, amfiteatri bez studenata, stvarnost je vremena kome ne treba živi kontakt sa drugim čovjekom. I pitanje kako da u tim radnjama trguju digitalno nepismeni, koji gotovo da postaju otpadnici – suvišni ljudi ovog supertehnološkog doba.

Ukidanje čovjeka  disciplinovano se  programira i ostvaruje  na više  nivoa i njima sledstvenih ciljeva i epoha kojima ne treba čovjek koji pita i sumnja.

Da, potreban je jedino i samo – homo consumens.