UKIDANJE  ČOVJEKA: BIRAJTE – LAŽ ILI POSTISTINA?

UKIDANJE  ČOVJEKA: BIRAJTE – LAŽ ILI POSTISTINA ?

Piše: Željko Rutović

Dobro veli njemačka teoretičarka politike Hana Arent “da je  dugoročna posljedica pranja mozga osobena vrsta cinizma – apsolutno odbijanje da se povjeruje u ma kakvu istinu, bez obzira koliko je dobro utemeljena ova istina”. Zvuči nešto poznato. Još kad bi čitali Hanu ili kada bi je ovdašnji obrazovni reformatori uvrstili u obaveznu školsku  literaturu. No i jedno i drugo daleko su od stvarnosti. Na sceni i cijeni su neki drugi žanrovi i učenja. Džaba misaoni nazori  filozofa prosvijecenosti koji govorahu “istina će te osloboditi”. Ne, laž se  očito ne može izbjeći.

Da živimo u današnjoj postmodernoj civilizaciji vrijeme postistine i alternativnih činjenica u kojoj se istinito prilagođava tržišnom i ne treba neka posebna elaboracija. To što je laži ogrnuto neko drugo ime, ne mijenja suštinu same stvari. Lažne stvari. Sve je više nego vidljivo. Laž se normalizovala, te kao takvoj naklonost joj je sve veća. Tek, laž, predstavljajući se kao istina, postala je široko rasprostranjena osobina i model (o)ponašanja čovjeka današnjice. Zašto je to tako, dalo bi se govoriti i nadugo i naširoko. Između ostalih, mislilac Jael Brams nabrojao je neke odlike te pošasti postistine – eksplozija informacija, opadanje vjere u institucije, disruptivne tehnologije, pluralistički pristup istini, a tu su i različite teorije istine…Gledamo li to svaki dan? Gledamo. Da li nam to nešto kao smeta? Rekli bi i ne baš. Što je više laži, to je više i zadovoljstva. Onog mitomansko populističkog. Rezultat je to više nego obamrle – utrnule nekritičke javnosti koja se sve više (s) laže, poništavajući na taj način potencijal za logičko mišljenje i rasuđivanje. U krajnjem to je osnova za manipulisanje i držanje mase u stanju pokornosti. Ako nećemo da se lažemo tu masu i tu pokornost gledamo svaki dan. A šta nam mase, populizam, laž i manipulacija donose, istorija je mnogo puta svjedočila. Istorija se ponavlja. Često. A kako je to na terenu istine  i politike  francuski filozof Alan Badju će reći “Čim politika svoje legitimno mjesto nalazi isključivo u javnom mnjenju, samo po sebi je jasno da je tema istine odatle izuzeta. Čim je istina protjerana, vlast se zasniva na laži i varanju svojih građana”.  Čovjek, to prokleto naviknuto biće laži od postanka je u sukobu sa istinom. Neki drugi, opet, istorijska iskustva govore, žestoko su plaćali cijenu istine. A one istine koje bi naknadno  doprle do ušiju javnosti zadocnile bi za mnogo šta. Istina, taj nepoželjni svjedok  našeg lica i našeg (ne)djela.

Na kraju, treba kao Spinoza da postavimo jednostavno pitanje: “Zašto se ljudi bore za vlastito ropstvo kao da se radi o  njihovom spasu” ?