Autor: Prof. dr Mihailo Burić
Tokom duge istorije razvoja čovječanstva smjenjivali su se različiti državni i društveni sistemi i civilizacije, da bi se danas stiglo do demokratije savremenih civilizacija i Ujedinjenih nacija. Današnje stanje ukazuje na potrebu za dodatnim razvojem i civilizacija i Ujedinjenih nacija. Od sile sukoba i zloupotrebe država, civilizacija se branila koliko je mogla — etikom, naukom i pravom. I sila i civilizacija bile su konstante u formiranju savremenih civilizacija, uz redovnu zloupotrebu religije.
Religija se, čini se, „najbolje snašla“, što pokazuje njena „prerazvijenost“ ispoljena u brojnosti. Prema nekim izvorima, u svijetu danas postoji oko 4.200 religija (uključujući sve manje, grupne, tradicionalne, domorodačke i slično), od kojih su neke „glavne“ (islam, hrišćanstvo, hinduizam, budizam, judaizam i dr.). Gledano brojčano, religija je doživjela ogromnu prerazvijenost u odnosu na civilizaciju, pošto država ima samo 193. Razvoj religije i civilizacije često je bio divergentan. Kada, zašto i koliko je to bilo na štetu ili korist civilizacije, posebna je tema.
Shvatajući složenost stanja na planeti i pogubnost sile i sukoba, civilizacije su formirale Ujedinjene nacije. Ujedinjene nacije (UN) formirane su 1945. godine, poslije Drugog svjetskog rata. Cilj je bio da se spriječe ratovi, očuvaju mir i bezbjednost kroz razvijanje prijateljskih odnosa u oblastima ljudskih prava, te humanitarne, ekonomske, ekološke i druge saradnje među državama, putem pregovaranja i zajedničkog rješavanja problema. UN čine 193 priznate države koje ni do danas nijesu uspjele da postanu prava „svjetska vlada“. Koliko su uspješne u svojim ciljevima i zadatim poslovima, najbolje pokazuju današnja događanja na Zemljinoj kugli!
Burić (FOTO: Dragan Mijatović)
Nedovoljnu moć i neuspjeh UN-a trebalo je riješiti formiranjem Savjeta bezbjednosti. Savjet bezbjednosti, kao najvažniji organ UN-a, donosi obavezujuće odluke, uvodi sankcije, odobrava vojne intervencije i mirovne misije. Sve namjere su zaista bile dobre, da se moglo funkcionisati onako kako je predviđeno. Očigledan problem u funkcionisanju nastao je usvajanjem ključnog nedemokratskog rješenja. Savjet se sastoji od 15 članica. Među njima ima samo pet stalnih članica sa pravom veta (SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija). Ostalih deset nestalnih članica, koje se biraju na dvije godine, kao i sve ostale države svijeta, nemaju pravo veta. I baš taj princip veta je „upropastio“ osnovnu zamisao funkcionisanja UN-a i Savjeta.
Vetom bilo koja od pet stalnih članica (samo jedna) može jednostrano blokirati bilo koju odluku Savjeta, bez obzira na to koliko ostalih država glasa drugačije ili suprotno. Moj zaključak je, a vjerujem i mnogih drugih, da dokle god Savjet bezbjednosti bude podređen principu veta, to nije savjet bezbjednosti svih zemalja UN-a, nego samo Savjet bezbjednosti onih koji imaju pravo veta.
Elementarno je jasno da Savjet bezbjednosti ne funkcioniše kao ravnopravan demokratski organ svih država, već kao instrument moći velikih sila. Veto je uveden da velike sile ne bi mogle biti preglasane. Cijena ovakvog rješenja je paraliza pravde i gubitak legitimiteta.
Savjet bezbjednosti je tako postao mehanizam odnosa među velikim silama, a ne organ globalne bezbjednosti. U takvom stanju stvari, velike sile mogu da naprave isključivo svoj savjet i daju mu odgovarajući naziv i funkciju. Ovakav kakav je sada, Savjet nije u funkciji principa UN-a. On nije ni demokratski, niti može biti opštefunkcionalan. On ne predstavlja bezbjednost svih država svijeta, već samo interese „veto članica“. Tu onda više nema ni demokratije ni prava.
U krajnjem, danas vidimo da se demokratija najviše očituje direktno u radnjama lidera moćnih zemalja koji uglavnom sprovode haos nepoštovanjem principa UN-a. Međunarodno pravo ne „zapovijeda“ državama da budu demokratske. Demokratija nije stroga obaveza, ali podrazumijeva standarde i vrijednosti povezane sa ljudskim pravima, legitimnošću vlasti i međunarodnom saradnjom. Velike sile nemaju mandat da uređuju odnose u drugim državama, što se u krajnjem često završava nekim oblikom okupacije. Da se svijet ne bi podijelio na one koji su za slobodu i pravo i na one druge koji su za pravo sile (što bi predstavljalo veliki rizik i potencijal za sukobe), racionalno moguće rješenje je dorada uređenja UN-a kroz preispitivanje prava veta. Rješenje je u poštovanju i primjeni usvojenih principa UN-a, koji su dobar temelj za čitav svijet.
Civilizacija podrazumijeva visok stepen političke, društvene, kulturne, naučne, ekonomske i tehnološke razvijenosti. Zapravo, to je organizovan način zajedničkog života ljudi na visokom nivou svestranog razvoja. Sa druge strane, religije podrazumijevaju vjerovanje u boga i organizovanost u obliku religijskih zajednica na osnovu propisanih normi ponašanja (organizacija, objekti, običaji, praznici, molitve, rituali, slike, kipovi). Ali, kao što nasilje predstavlja izopačenje pojma politike pogubno za civilizaciju, tako i etnoreligijantstvo/etnofilija (nacionalizacija religije) predstavlja izopačenje i štetnost od religije za samu religiju!
Između religije i civilizacije svakako postoji određeni odnos i veza. Religije su na svoj način neminovno pratile razvoj civilizacije, ili obrnuto. Civilizacije (čiji su danas najveći dometi razvoja u naoružanju) su, kao i religije (pretjerana izgradnja/potrošnja i saradnja/učešće u sukobima), doživjele određenu „prerazvijenost“ koja je postala sama sebi suprotnost i štetnost.
Rijetki su sukobi u svijetu, a da u njima nije prisutan neki religijski udio. Svjedočimo kako hrišćani opasno prijete muslimanima, a muslimani hrišćanima, i slično. To nas upućuje na to da je došlo vrijeme da se globalno uredi i religija, slično kao UN. Poseban dokaz za to je današnja uloga religija u ratovima i ubistvima (ISIL i slično). Ovaj problem potencirao sam još u „Pobjedi“ od 20. 11. 2023. godine. Pored toga, na djelu je nepotrebna izgradnja velikog broja veoma skupih objekata koji služe samo „provodiocima religije“ u realizaciji religijskih procesa prema vjernicima.
Umjesto da se ogroman novac upotrijebi za dobrobit života vjernika, on se „baca“ na skupe, mnogobrojne i nepotrebne objekte. U svijetu i kod nas za to ima mnogo primjera. Tako su nastali apsurdi da se sada vjerski objekti u Njemačkoj koriste za pravljenje parking-garaža i drugih namjena. Vrlo je jasno da su ova ulaganja u crkvene objekte, kipove, slike i komfor sveštenstva prevazišla granice racionalnog.
U Crnoj Gori „masovnost“ crkvenih objekata ima veoma štetan upliv u religijsko-nacionalna osjećanja. Tako je „nauzgred“ (a nije slučajno) proizvedena možda jedna od najvećih gluposti u istoriji srpskog i crnogorskog naroda, čiji je rezultat podrivanje svih principa pozitivnih religija, civilizacija i Ujedinjenih nacija.
„Ćerandžije“ su uspjele da manipulativnom zloupotrebom civilizacije i religije stvore nerazuman sukob između Crnogoraca i Srba. Umjesto da Crnogorci i Srbi komšijski i bratski druguju, pomažu se i žive zajedno, oni sada žive u iracionalnim tenzijama i sukobima. Da li je ikome jasno zašto? Kakva je korist i za koga od takve političko-religijske nacionalističke ujdurme i nesreće? Takva „proizvodnja“ liči više na neki oblik civilizacijsko-religijskog oboljenja nego na pošten i racionalan život.
Očigledno je da je današnja civilizacija pred izazovom potrebe da na novi način uredi UN (bez prava veta). Očigledna je i nasušna potreba za analogno definisanje (bez fanatizma) i formiranje ujedinjenih religija (UR), ako mislimo dobro sami sebi. Ako se nastavi ovako, i dalje će biti ovako.
Upravo sam obavio svoju dnevnu šetnju društvenim mrežama.
Impresivan je broj ljudi koji, zaostalih tonova, savjesni ili iz južnog benda, predlažu narodnu revoluciju u Iranu, koja mijenja trenutni režim.
Većina njih su ljudi sa poštenim, progresivnim pedigreom, ponekad antiislamskom desničarskom.
Sada se borim da ne razmišljam o činjenici da ovi ljudi – u čiju dobru volju ne sumnjam – žele, iz udobnosti vlastitog postprandijalnog blata, revoluciju (to jest nasilno zbacivanje, neizbježno krvoproliće) sadašnjeg iranskog institucionalnog okvira.
Ako ih pitate, en passant, što oni znaju o iranskom Ustavu, odgovori su sramotni: ništavilo pod gurnutim vakumom.
Ako ga pitate o unutarnjim raspravama između stranaka u Iranu (da, jer je to višestranački sustav, a ne diktatura), širi se zvuk tišine.
Ono što oni “znaju” i po čemu su pokrovitelj dobrog masakra u zabačenoj zemlji četiri banalnosti napadnute pljuvačkom na “represiju nošnji”, često svrgnute vijestima od prije deset ili dvadeset godina.
Neke epizode koje su postale viralne na društvenim mrežama.
Neke ohrabrujuće priče koje čita frizerka.
I sva ova informativna “podržavajuća djela” su u stvari samo povremena opravdanja da možete formulirati svoje ideološko vjerovanje u javnosti.
Ako ste napredni protiv ste konzervativaca.
Ako si liberal, onda si protiv reakcionara.
Ako si demokrata onda si protiv autoritara.
Ako si kršćanin onda si protiv islama.
I daleko sa mentalnim shemama iz osnovne škole.
Evo, kad vidim ove ljude kako agitiraju, orkestriraju revolucije, sanjaju pobjedničke heroje slobode na drugoj strani zemaljske kugle, ne mogu a da ne napomenem da kod svoje kuće ne mogu ni smanjiti akcize na benzin.
U vlastitom domu pate od poreskih pukotina, podvrgnuti su beskrajnim birokratskim disfunkcijama, trpe politizirani pravosudni sustav, toleriraju tv naknadu da primaju likvidaciju kod kuće, pate od mirovina od gladi, predaju se represijama trga, prihvaćaju da će se vlade promijeniti bez mijenjanja bilo čega itd. itd.
Jer, znate, nama je “komplicirano”.
Umjesto na drugom kraju svijeta, tamo je sve jednostavno.
Sa četiri uha i rođakom drugog stupnja koji ima djevojku iseljeniku, evo nas – konačno – navijamo za dobru revoluciju!
Pravedna, savjesna, emancipirajuća revolucija.
A s druge strane, ako na Netflixu nije bilo izmišljotina i podrške Svjetskom dobru na društvenim mrežama, kako možemo stajati uz vlastitu nemoćnu svakodnevicu?
Andrea Zhok
🇺🇸 Američki dug i iluzija carstva.
Američki javni dug premašio je 38 bilijuna dolara.
Godišnje kamate približavaju se zapanjujućim brojkama, no Washington se i dalje ponaša kao da je svijet još uvijek pod njegovom ekonomskom i vojnom kontrolom.
Ali vrijeme unipolarne hegemonije je prošlo.
I vrlo visoka cijena dolazi.
Posljednjih desetljeća Amerika je demontirala svoj proizvodni aparat u ime globalizacije.
Apple, Tesla, Nike, Fender: ikone Made in USA koje sada proizvode u Kini, Indiji, Meksiku i Bangladešu.
Industrijsko srce je ispražnjeno, zamijenjeno spekulativnim financijama i javnim dugom.
Izbor koji ima korijene u 1971., kada je Nixon napustio standard zlatne valute, učinivši dolar fiat valutom.
Od tada je dug postao pokretačka snaga američkog gospodarstva.
Ali motor koji troši više nego što proizvodi.
Rezultat?
Supersila koja živi od kredita, tiska dolare i održava preko 750 vojnih baza diljem svijeta, trošeći milijarde kako bi obranila poredak koji više ne kontrolira.
Rat u Ukrajini pokazao je granice ove strategije: rijetke zemlje potrebne američkoj industriji nalaze se u Donbasu, sada pod ruskom kontrolom.
I dok Moskva i Peking konsolidiraju saveze i resurse, Washington očajnički traži nova nalazišta: na Grenlandu, u Iranu, Nigeriji.
To nije širenje, to je preživljavanje.
Predsjednik Trump, propali poslovni čovjek, ali nemilosrdni računovođa, čini se da je shvatio da je Amerika tvrtka u krizi.
Pokušao je prikupiti novac carinama, ali to je utjecalo i na preostale industrije.
Tražio je geopolitičku kompenzaciju, ali je naišao na zatvorena vrata.
Sada ubrzava, boji se neispunjavanja obveza i ponaša se kao netko tko zna da mu je vrijeme isteklo.
Istina je da se nijedno gospodarstvo ne može održati samo financijama.
Sjedinjene Države moraju se restrukturirati: vratiti se proizvodnji, smanjiti dug, napustiti svoju ulogu globalnog policajca.
U suprotnom, slom će biti neizbježan.
I bit će spektakularno.
NJEMAČKA U KAOSU! 🇩🇪🔥 40.000 NJEMACA ŠTRAJKA I OTVORENO STAJANJE U KORIST RUSIJE — ulice se tresu, transparenti su posvuda, atmosfera je napeta poput užeta spremnog da pukne, dok se val prosvjeda širi i stavlja Berlin u stisak neviđene političke oluje. Zaglušujući povici, masovno raspoređena policija, europsko javno mnijenje je nasilno podijeljeno: je li ovo samo demonstracija neslaganja ili početni znak velikog političkog ustanka spremnog da eksplodira?
t.me/davidelombardi…
Zašto velike svjetske sile ne organiziraju konferenciju kako bi postigle svjetski mir poput one na kraju Drugog svjetskog rata? Umjesto da se pripremaju za opasan treći rat koji će uzrokovati izumiranje čovječanstva? Jesu li interesi ekonomskih skupina koje dominiraju svjetskim gospodarstvom centralizirani u šačici ljudi koji dominiraju i korumpiraju marionetske vlade koje postaju sve bogatije gušeći slobode i demokracije postignute milijunima i milijunima smrti? Je li moguće da postoji toliko pohlepe, toliko žudnje za moći, da se cijele populacije žrtvuju u ime nemilosrdnog ekonomskog liberalizma? Nalazimo se na točki bez povratka, ali oni se ne brinu ni za koga, a mir više nije misao za ove groteskne likove koji teže dominaciji nad cijelim svijetom upotrebom sile i korupcije. Za njih riječ bratstvo ne postoji. Socijalizam je neprijatelj, komunizam je utvara koja ih terorizira, a rat je posao koji bi ih obogatio na krvi milijardi ljudskih bića. Narodi koji budu poraženi bit će svedeni na ropstvo!! Ako ne stanu i ne sjednu na konferenciju za mir, slobodu i dobrobit naroda, mi smo u posljednjim danima da pokušamo zaustaviti koncept zakona najjačeg. Trebali bi stati (posebno SAD) i razmisliti…!!!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].