Zbiljski našljednici uglednih i znamenitih starih Crnogoraca možemo biti – i jesmo – samo mi, s veljijem razlogom ponosna gospoda Crnogorci i gospođe Crnogorke dukljanskoga porijekla – rodoljubi sve tri naše vjere, koji pośedujemo sve ono dokazano poštovanja vrijedno, česa domaća i uvezena Srbadija očito nema, ali zato imaju srbočetničko-klerofašističko-grobolupežinaste mentalne sklopove, i spram njega niskotno ophođenje!
Piše: Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje
Ispričaću vam crticu iz iskustva pripadnika ili crnomantijaša: takozvane Srpske pravoslavne crkve; tačnije – Srpske Proklete ”crkve”; najtačnije – Prokletosavske sekte sa mnom.
Taman tako – a ne obrnuto, tj. ne moje iskustvo sa tamo-njima.
Mimogred, samo da oni temeljno zluradi i zlonamjerno kontajući čitaoci – prime k znanju: tamo me ka’ arhitektu nije DPS zaposlio, no moj LSCG, koji je u jednom kratkom razdoblju tokom ‘90-ih imao dvojicu ministara u Vladi Crne Gore.
Uglavnom, neko cuka na vrata moje kancelarije.
Ulazi kaluđer Prokletosavske sekte Rista-Antihrista.
Veli mi da je došao iz Berana samo da bi pitao za predmet u vezi sa jednom postojećom crkvom na prostoru Opštine Berane.
Nađem zahtjev, koji nije bio baš predavno predat – i kažem mu da imam preko sto (ciframa: 100) neriješenih predmeta starijih od njihovoga.
On to sa razumijevanjem prihvati rekavši mi još jedino da im je (Prokletosavcima) trebalo osam godina da dobiju preliminarne urbanističko-tehničke uslove (UTU) iz Sekretarijata za urbanizam Opštine Berane, što je bila zakonska obaveza da bi investitor mogao podnijeti zahtjev Ministarstvu uređenja prostora radi započinjanja upravnoga postupka.
Pozaboravio sam detalje začem se toliko doba čekalo na preliminarne UTU – što ama nimalo nije važno za suštinu ovoga štiva.
Prije nastavka da pojasnim: kako je moguće da mi se nagomilala tolika sila neriješenih predmeta?!
Shodno ”Zakonu o planiranju i uređenju prostora”, iz 1995. godine, Ministarstvo uređenja prostora imalo je u nadležnosti skoro sve ingerencije za prostor cijele Crne Gore, a nas je tadijer bilo samo dvoje arhitekata koji smo radili na jednom, pozamašnom dijelu poslova sprovođenja navedenoga Zakona.
Uglavnom, bez da bi me kaluđer išta zamolio, ali i bez źerice tamo-njihove očite bahatosti i ”hrišćanske” nadmenosti koja ih danas ”krasi” – rekao sam mu:
”Provedite nekolike ure u gradu i dođite pred kraj našega radnoga vremena, a ja ću se za to vrijeme potruditi da uradim UTU i rješenje o lokaciji – ka’ i ostalo što je potrebito u vezi sa tijem.”
Napravio sam naumljeno – preskočivši sto i kusur starijih predmeta.
Kako je bilo potrebito da se pored mene potpišu i pomoćnik ministra i ministar, lično sam se angažovao da pomoćnik ministra ubrzo potpiše akta, dok sam od sekretarice ministra zaiskao da, mimo uobičajene dinamike i ostalih obaveza – predmet što prije unese u kabinet da ga i ministar potpiše.
Tako je i bilo.
Poslije sam obavio i ostale administrativne formalnosti.
Spram našega dogovora kaluđer dođe, uručim mu obetano, on mi zablagodari – i: doviđenja – doviđenja.
Naredne 2004. godine bio sam izabran za jednoga od šest članova ”Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore”.
Tokom te kalendarske godine, ka’ stručni tim – obigrali smo svukoliku našu domovinu, i potanko uradili elaborate za svih 356 zakonski zaštićenih dobara nepokretne baštine kulture Crne Gore.
Začetkom juna dođosmo i u Manastir Đurđevi stupovi pokraj Berana.
Dočekao nas je tadanji Ristov ”vladika” – danas njegov našljednik, i u Prokletosavskoj sekti pedofilije zaštitnik.
Okončavajući obilazak manastirske crkve i kompleksa, ka’ i sami boravak, a konstatujući i lentrajući (fotografišući) sve važno i neophodno – krenusmo put izlaza iz manastirske porte.
”Vladika” nas prati i sa članovima Komisije se ponaosob pozdravlja.
Namjerno ostajem potonji, jer želim popričekati da svi pasaju da bih mogao na komociju izdalje lentrati manastirsku crkvu, a da mi niko ne bude u kadru.
Okončah željeno i prilazeći vidim da se u međuvremenu pojavio neki kaluđer koji stojaše pokraj današnjega – preklanik helikopterom spuštanoga, pa ispuštanoga, po Vladičinoj bašti dekicama i od strane raznorazne pogani mašinkama branjenoga, a potom u Cetinjskomu manastiru instaliranoga ”mitropolita”.
Ja i tadanji ”vladika” se rukovasmo, a utoliko oni kaluđer izgovara:
”Vladiko, gospodin Bajković je čovjek koji nam je poslije osam godina završio predmet za Crkvu …” (zaboravio sam ime crkve).
Ukazuje mi se očita blagonaklonost i iskrena zahvalnost.
Pasah ne znajući da zasobom ostavljam dvojicu budućih GROBOLUPEŽINA i KLEROFAŠISTA.
(Jasno, ukoliko je (i) taj kaluđer 2020. godine, u doba lijašenja-uličarenja, još bio među živijema.)
Zašto sam onako postupio 2003. godine?
To sam napravio jer je Prokletosavce zakonito pripadalo pozitivno rješenje zahtjeva:
- iako bi im predmet na red doša’ za nekoliko mjeseci;
- iako se nikad i nijednom jedinom (dok sam rabotao u Ministarstvu), prije ili poslije ovoga primjera nijesu pojavili sa zahtjevom za (legalnu): rekonstrukciju, sanaciju, adaptaciju, dogradnju ili nadogradnju postojećih sakralnih zdanja – a u cca 90% slučajeva glede izgradnje novih crkava-hramova, konaka itd., ti čuveni divlji graditelji takođe nijesu podnosili zahtjeve.
Ali, to sam napravio, prije svega: iz ljuckih – iskreno dobronamjernih pobuda, jer nijesam htio da dozvolim da taj kaluđer iz Berana put Tito(v)grada samo zarad toga još jedanput dolazi, tj. da se poprilično mota.
Kajem li se što sam tako postupio?
Ne!
Bih li to isto opetovano za ”ugrožene” Prokletosavske Lažovčine i Grobolupežine učinio?
Ne bih!
Sušina je:
Biše li danas Srbočetnici – Prokletosavci – Litijaši-Uličari – Grobolupežine – Klerofašisti na vlasti – koji uzduž i poprijeko Crne Gore ne patišu: Crnogorce svuđe i u svemu ugrožavati; svakodnevno i svakojako besramni zulim nad nama činjeti – u istovjetnim okolnostima jednako postupili ka’ onadijer ja – da mojoj/našoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nešto podobno zatreba?
Odgovorno tvrdim da ne biše!
Zašto?
Zarad toga što ih tamo-njihova: sramna svijest, savjest, čast, odgovornost, obzir i obraz – ne smetaju!
Jednostavnije rečeno: takva im je čojska struktura!
Priśetimo se samo kako preklanik u Skupštini glavnoga grada glasaše (svi) odbornici: URA-e, ”Demokrata”, DF-a, SNP-a (ako ima takvijeh) itd., kad je trebalo ”braći” Crnogorcima, tamo neđe upra(j) i Bogu za rbatom – ”bracki” dodijeliti lokaciju za izgradnju crkve-hrama za potrebe vjernika CPC?!
Naravna je stvar – jednoglasno protivu!
A, pazite:
Srbalji, Posrbalji, Srbalji-Uteklice i ”Crnogorci” toboš srpskoga porijekla – Crnogorcima dukljanskoga porijekla su šklapili ili oteli: sve manastire, skoro sve crkve i GROBOVE naše u crkovnim portama, i još neote toj svojoj ”braći” da ”dadnu” jednu jedinu ubogu lokaciju – i to kamenjar na onu čuku.
Mimogred, baš u dane Uskrsa – da te, čoče, ”velje vjernike” – ”velje hrišćane” samo podśetim:
Zasigurno će vam oteto kad-tad bit debelo prokleto!!!
Pitam:
Mogu li tizi takvizi Srbalji i Posrbalji (jasno, ovđe nema mjesta za Srbalje-uteklice iz ‘90-ih, tj. taj pridošli Bašibozluk bez valjane povjesnice, ali zjelo ”vrloga” čojstva) – ka’ i gro glasača ove vlasti (litijaši-uličari):
- koji nijesu nemilosrdno gađani gumenim fišecima-mecima,
- na koje nijesu divljački ponešeno bačane dimne bombe,
- kojima nijesu ostrašćeno ”servirani” suzavci –
što ta ista (prije svega) antihrišćanska i horijatska pogan 5. septembra 2021. godine na Cetinje učinje rodoljubima, tj. ponosnim Crnogorcima i Crnogorkama; niti im je iđe išta pomeđu svakojakih privilegija od 2006. do 2020. bilo uskraćeno, no naprotiv – sve im se sasma suprotno događalo i na tamo-njihovu polzu zgodilo (uključujući i, od strane bivše bajagi ”procrnogorske” vlasti, gledanje kroz prste kako nelegalno (na crno), varvarski i vandalski – uništavaju dobra nacionalne kulture) – bit zbiljski našljednici starijeh Crnogoracah, koji imadoše:
- jedinstvene moralne principe,
- nevjerovatan ratnički kodeks,
- veličanstvene čojske uzuse,
- uvriježene sojske obzire?
Ovdašnji Srbalji i Posrbalji, ka’ otpadnici od takvoga sistema vrijednosti – na nijedan Božji način to ne mogu biti!
Pripadajuća im nepregledna nepočinstva-zlodjela, pečobrazna bahatost i svakojaka zlonamjernost svojstvena samo odljudima – odstranjuju ili razlučuju ih od uzvišenoga:
STAROCRNOGORSTVA!!!
Zbiljski našljednici uglednih i znamenitih starih Crnogoraca možemo biti – i jesmo – samo mi, s veljijem razlogom ponosna gospoda Crnogorci i gospođe Crnogorke dukljanskoga porijekla – rodoljubi sve tri naše vjere, koji pośedujemo sve ono dokazano poštovanja vrijedno, česa domaća i uvezena Srbadija očito nema, ali zato imaju srbočetničko-klerofašističko-grobolupežinaste mentalne sklopove, i spram njega niskotno ophođenje!
N a r a v o u č e n i j e:
Čuvajmo se vraga domaćega – i od samoga Sotone grđega!
aktuelno
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].