Udar u temelje projekta koji je promijenio Crnu Goru

Da je nekakav privatni sud, ako je moguće da neka takva konstrukcija, makar u vremenu koji je iznad naše stvarnosti postoji, udario na ponos naše razvojne misli i kapitalnog preporoda u obezbjeđivanju pitke vode stanovnicima gradova Crnogorskog primorja i sve brojnijim turistima, možda bi mogli da razumijemo. Ali nam je teško da shvatimo zašto svoj svoga, bez ikakvog pravnog razloga,šalje u propast? Upravo je to uradio naš Apelacioni sud, prihvatajući odluku arbitražnog suda Međunarodne trgovinske arbitraže u Parizu. On je, da se podsjetimo, presudio u korist austrijske firme Štrabag birajući od dva moguća rješenja ono koje ide u susret “tendencijama u uporednom arbitražnom pravu” i primjenjujući takozvanu opciju “spašavanja” nepotpune arbitražne klauzule. Prevedeno, to zanači da naše državno preduzeće Regionalni vodovod crnogorsko primorje treba da plati 12 miliona eura austrijskog firmi, jer je tako odlučio naš Apelacionu sud na osnovu niza pretpostavki  sa onom teorijom koju pravo ne razumije baš a odnosi se na konstrukciju: što bi bilo kad bi bilo.

Apelacioni sud je htio da bude Evropa umjesto Evrope i da pokaže da su njegovi zaključci iznad evropskih standarda i propisa. Da se pokaže kao preteča vremena i neko ko će svoga da žrtvuje, potpuno nepotrebno,  samo da bi pokazao da nije kao ostali, pa nema veze što će naše prestižno preduzeće da plati, ni krivo ni dužno visoku cijenu od koje će se teško oporaviti.

Privredni sud je u četiri navrata odbio da prizna odluku arbitražne institucije jer u ugovoru nije navedeno pred kojim će sudom da se vodi eventualni spor. U ugovoru se ne pominje Međunarodna trgovinska komora, pa je jasno da je Privredni sud, cijeneći zakonitost i služeći se vladavinom prava, odbio njihovu arbitražu. Zato se tu našao Arbitražni sud koji je tri puta  odbijao odluke Privrednog suda da bi, kada mu je dosadilo, preinačio njegovu odluku i presudio u korist austrijskog Štabaga. Nije bila važna ni činjenica da Štrabag nije ispoštovao ugovor sa Regionalnim vodovodom i da je više mjeseci kasnio sa radovima, što je primoralo naše preduzeće  da prekine saradnju sa Štrabagom.

Nakon toga slijedi tužba austrijske firme 2010. godine. Privredni sud ne prihvata odluku Međunarodne trgovinske komore u Parizu, ali to čini Apelacioni sud nakon više odbijanja, mijenja stav odluku u korist austrijske firme.

Osnovno pitanje je zbog čega, ako vidimo iz obrazloženja da nije bilo razloga da se donosi ovakva odluka? Ona je bazirana na pretpostavkama što bi trebalo a ne što jeste, a one su učinile da se blokira žiro račun Regionalnog vodovoda i firma dovede do ruba propasti.

Crnogorsko primorje je decenijama kuburilo s nedostatkom pitke vode. Turizam, kao strateška grana našeg razvoja, nije mogao da se razvija bez riješenog vodosnadbijevanja. Tako je nastao Regionalni vodovod, projekat koji je promijenio Crnu Goru. Pa zar je nakon toliko borbe danas trebalo zavrnuti slaviti i kazati našim građanima i turistima da je Arbitražni sud tako presudio. Regionalni vodovod tog novca nema, a kako je odmah uslijedila blokada, onda ni zaposleni nemaju platu a nije moguće ni redovno održavanje i servisiranje složenog sistema. Trebao je da presahne život i da nas suve česme podsjete na vrijeme kada smo stojali sa bidonima pored cistijerni i grabili koji litar vode za goli opstanak. Kolektiv se nije mirio sa nametnutim stanjem. Nije važno što nije dobijao platu. Krajnjim naporima voda je isporučivana opštinama, značajno više od predviđenog plana. Život nije stao.

Postavlja se pitanje crnogorskim institucijama sistema: kako je moglo nešto ovako da se desi i da  kapitalni projekat vijeka, jedan od najznačajnijih koje je naša država ikada realizovala, bude doveden u situaciju koja ga vodi ka propasti?

Neko je za to kriv i taj neko mora da se prozove imenom i prezimenom i za to odgovara. To mora biti brzo i efikasno. Ne smijemo ni pomisliti što nam se moglo desiti i kako bi nam se turistička privreda urušila a milijarda prometa bila mislena imenaca za decenije unaprijed, da je prestala da teče voda Regionalnim vodovodom.

S.M.