U zagrljaj te ljubim

U zagrljaj te ljubim

Piše: Slavko Mandić

Ljuta šljivovica spuštila se niz evropsko grlo komesarke Marte Kos. Obučena u bijelo, što je znak poštovanja prema novim drugarima koji ljube tu vrstu ideološkog prepoznavanja bezuvjetnog sjedinjenja naše zemlje sa Srbijom, komesarka je odlučno nagnula malu rakijsku čašu od debelog stakla. Prethodno se kucnula sa odabranim ugroženim izabranicima NSD-a, kako to čini pravi znalac ovakvih pristupnih seansi. Naučila je rakijski manifest iz prethodnih susreta na vrhu. Znala je proceduru ispijanja šljivovice koja je morala biti na iskap, ili kako bi braća Rusi kazali za odin raz. Prvakinju evropske predstave za našu upotrebu nije pokolebao ni oganj s neba koji je uždio kao nikad do tad. Koji je upozoravao da nema teške hrane niti bilo kakve vrste alkohola. Ali, pravila su da se krše. Jer ovo je slava koju njen domaćin toboš slavi prvi put u svom partijskom činodejstvovanju.

Kad je potonja kaplja šljivovice prošla ždrijelo, komesarku su ufatili žmarci. Sva se stresla. Taj refleks je normalna fiziološka reakcija, bez obzira što rakija šljiva nema tako visok nivo alkohola koji ima loza. Ali kad se prepeče, eto belaja. Kada popijete jaku rakiju, dolazi do iritacije sluzokože usta, grla i jednjaka. Medicina kaže da mozak tu jaku senzaciju registruje kao potencijalnu opasnost i šalje signal mišićima da se zgrče kako bi se zaštitili. Zato se komesarka stresla, kako bi sačuvala sebe od mogućih reakcija.

Nije poznato da li je bilo više na iskap, ali je sigurno, što je vidljivo iz emitovanog snimka, da je komesarka bila oduševljena. Nije je bilo briga ni ko gleda ni što će ko reći. Načinila je korak naprijed, obrnula se prema domaćinu i ćukila ga dva puta u debeli obraz, što se može tumačiti kao poštovanje evropskog standarda kada je ljubljenje u pitanju.
Bila je to javna zahvalnost za provedene divne dane.
Domaćin nije znao što ga je snašlo. Djelovao je zbunjeno i začuđnjeno u isto vrijeme. Razmišljao je da li li u pitanju neki od poznatih sindroma, poput recimo štokholmskog, mada to nema sličnosti, ili je u pitanju neki domaće proizvodnje za kojega evropska visoka administracija još nije čula.
Komesarka, ośetilo se to, nije tako bila raspoložena ni kad je imenovana na ovo visokoplatežno mjesto. Koje omogućava da eksperimentiše s narodom i narodnostima kako joj volja i kad god joj cvrcne. Śede u avion, i eto je na šljivovicu kod domaćina.

A opet, kako će tu uzajamnu privrženost nove srpske strategije razumjeti gospoda glasači? Njima baš i nijesu najjasniji potezi njihovog vođe, koliko god da znaju da je on jedini čelnik oko kojega se politika odlučivanja u državi vrti. Ali da se javno ljubi sa komesarkom koja pritom nije ni Ruskinja, ni Srpkinja, mnogo je pa i ako od njega dolazi.

Na vojvodinom licu čitala se laka zabrinutost. Nije da mu nije milo. Muško je, kako god to zvučalo. Ako se nešto i dogodi, sam je kriv. Htio je da se dokaže onomad kad je dolazila komesarka, pa je zagrlio na javnoj sceni. Nije se mnogo otimala tada. A sad je izgledalo da je on malo uzmakao. Možda i nije? Možda se samo tako učinjelo pojedinačnoj publici?
Na kraju, za ulazak u Evropu vojvoda je spreman na žrtveni pladanj sebe poperit.
Što će kukavac. Crna Gora mu je toliko prirasla srcu da je spreman izdržat i svaku vrstu pritisaka  Evropske komesarke.

Džentlmenski, nema što! Ili je to nova srpska demokratija na crnogorsko – evropski način?Vrag bi ga znao.