U projekat komunalne psihijatrije kotorske Psihijatrijske bolnice uključena su 182 pacijenta

Briga za mentalno zdravlje u lokalnoj zajednici za lica se teškim i trajnim mentalnim poremećajima, suština je i cilj programa pod nazivom “Horizont” koji primjenjuje  tim stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice u Dobroti.

Projekat komunalne psihijatrije, odnosno psihijatrije u zajednici je program EU, podsjetila je za Skala radio socijalna radnica Nada Matković, članica ovog tima.

U njenu su psiholozi, psihijatri dr Aleksandar Tomčuk i Jovo Đedović, iskustvaeni saradnik, medicinski tehničari, a od iduće godine biće uključen subspecijalista iz oblasti zavisnosti i okupacioni terapeut.

Pozitivan ishod sličnog, prethodnog projekta koji je Psihijatriska bolnica u Dobroti na čelu sa dr Tomčukom prije nekoliko godina radila sa Institutom iz Holandije, je bolnicu kandidovao kao potencijanog partnera i u ovom veoma važnom, novom projektu koji je definitivno prepoznat od strane Evropske komisije kao nešto za što vrijedi izdvojiti sredstva.

Asertivni tim formiran u ovoj bolnici odlazi u kućne posjete da sagleda kako funkcionišu pacijent i njegova porodica i koje on potrebe ima da bi što duže boravio u svojoj porodici, odnosno da bi svoju bolest držao pod kontrolom.

Svaki oporavak od bilo koje bolesti je najbolji u kućnim uslovima, kaže Matkovićeva.

Ovu metodu je razvijeni svijet davno prepoznao, pa se sve više primjenjuje psihijatrija u zajednici, a ne hospitalizacija u bolnicama gdje kako iskustva pokazuju pacijenti borave i po 40 godina, a porodica ih se nerijetko odriče.

U Holandiji, podsjeća Matkovićeva, su 80-ih godina skinuti bijeli mantili.

Posebna uloga i neizmejrna pomoć u ovom timu je iskustvani saradnik, kazala je ona.

Žana Ševo je neko ko ma iskustva sa bolešću i danas nakon uspješnog liječenja je u timu da pruži podršku pacijentima koji joj vjeruju.

“Pacijenti dobro reaguju na mene i imaju veću slobodu  da mi se obrate i da me pozovu nego doktoru, jer prepoznaju moje iskustvo. Zato mi otvoreno pričaju kako su loše, kako nikada neće biti bolje, našto iz svog iskustva odgovaram da sam i ja bila na dnu, u teškim depresijama iz kojih sam mislila da se nikada neću izvući”, navela je ona.

Zato, priča Žana, bez zadrške otvoreno razgovaram sa pacijentima moleći ih da izlaze iz svoje ljušture da se okrenu spoljenjem svijetu, da nijesu sami i da će ukoliko budu uporni kao što sam bila ja, pobijediti bolest.

Potrebno je neko vrijeme i podrška do oporavka,da počnu da funkcionišu, kaže iskustveni saradnik.

Ona vjeruje  da im svojim primjerom uliva nadu i osjeća da pacijenti uviđaju koliko ih istinski razumije.

Kada je duševna bolest u pitanju u našem društvu su još uvijek  velike  predrasdude i istigma a Žani je najviše pomogla porodica i ljekari kojima je vjerovala.

Komšije i rodbina su se povukli i nijesu bili od pomoći.

Zato je veoma važna misija asertivnog tima kome danas ona pripada i njihov ulazak u porodicu.

Tim u Kotoru radi na način da odlaze u kućne posjete bez uniformi i ikakvih obilježja koja bi stigmatizovala klijenta i na neki način bili prepoznati od strane komšija, rodbine, pojašnjavaju naše gošće.

Do sada su 182 pacijenta obuhvaćena ovim programom na području kotorske opštine, podsjetila je Nada Matković.

Pomoću određenih standardizovanih skala koje se inače koriste u psihijatriji, prati se nivo socijalnog funkcionisanja, kao i nivo uspješnosti u oporavku samog pacijenta, ali i ekonomska računica.

Timski rad je najvažniji u ovom.

Praksa zapadnih zemalja je pokazala da je uloga iskustvenog saradnika ogromna zbog toga što se uspostavlja mnogo bolji kontakt upravo sa osobom koja ima slične probleme.

Žana je iskustveni ekspert, mišljenja je Matkovićeva, koja kaže da ona svojim znanjem i uvidom u simpoteme koje je i sama imala pomogla i pomaže pacijentima na način kako da se izbore sa svojim krizama.

Ta razmjena iskustava i opšti utisak da je takva osoba sada dio tima i da može biti korisna  je posebna pomoć klijentima, mišljenja su naših sagovornica.

U timu su svi ravnopravi i tri puta nedjeljno imaju sastanke u Psihijatrijskoj bolnici na kojima se dogovaraju o kućnim posjetama.

Jednostavno funkcionišemo kao prijatelji, zaključuju Žana i Nada.

Glavni cilj je da u situaciji krize ili pogoršanja stanja kod pacijenta, umjesto prijema u bolnicu, kroz intenzivniji rad članova tima, češće kućne posjete, nadzor nad medikacijom, pacijenta uspijemo sanirati u kućnim uslovima, zaključuju one.