U Kotoru, prijestonici muzičke tradicije zazvonio Simfonijski orkestar Boke i tri slavuja-Petra, Milica i Antonia

Piše: Dubravka Jovanović

U Boki Kotorskoj sve bilo je muzika kroz vrijeme, tradiciju i tanko uho Bokelja za nježnu notu.
Muzika na ovom komadiću neba i mora su i zvona sa kampanela i kiša bokeška, jugo kad zacvili na CE noti i veliki Božji orkestar kad se oglasi s neba, najavljen bubnjevima gromova.
Kotor i njegova Muzička škola, koja je iznjedrila  svjetski poznata imena muzičara, bio je i ostao prijestonica muzičke tradicije.

Shvatiti tradiciju, znači oživotvoriti je, prevesti  iz mašte  u stvarnost a ne prihvatiti je kao lovor u kamenu, bez ljudskog djela čiji je zadatak da je nastavlja.
Upravo se to dogodilo sinoć u Kotoru, uz „Zvuke Boke“, na premijeri Bokeljskog simfonijskog orkestra koji je objedinio talentovane mlade muzičare iz Kotora, Tivta i Herceg Novog, pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka.
Osim Crngorskog simfonijskog orkestra, tog blistavog pontapeta na muzičkom nebu Crne Gore, Boka Kotorska dobila je svoje perle nanizane na muzičku kolanu. Mladost, stručnost  i velike mogućnosti još većih izazova čine krvnu sliku orkestra, čijem početku je mnogobrojna  publika salvama aplauza u velikoj sali kotorskog Kulturnog centra dala podršku, izrazila čestitke i želje za uspješan dalji  rad i rast do muzičkih visina koje je Kotor uvijek imao i znao da prepozna.
Na njihovom prvom koncertu smjenjivale su se kompozicije velikoga domaćeg kompozitora Iva Brkanovića, crnogorskog Aleksandra  Tamindžića, zvjezdanih Mocarta, Pučinija Dvoržaka, Lehara.

Na bisernoj grani muzičkih melodija, pisanih za sopran, tri bokeška slavuja, Milica, Antonija i Petra, svaka od svoga šesta i mota, manira i prepoznatljivosti, elegancije i originalnosti.
Mimi, Madama Butterfly i Giuditta, zablistale  su i upalile zvijezde na tmurnom kišnom nebu iznad Boke Kotorske.
Njihov zajednički nastup uz Simfonijski orkestar na kraju večeri  obećava da će zaista zasjati palace, antike tarace u Boki Kotorskoj, kojoj su neophodni  rafinirani, duhovni, oplemenjeni i  gospodstveni kulturni programi.
Muzikolozima, muzičkim stručnjacima prepuštam analize, kritike i osvrte na sinoćnju muzičku feštu koju nam je priredio Bokeljski simfonijski orkestar sa tri operske dive iz Boke, Milicom Lalošević,  Antonijom Vučinović i Petrom Radulović.
Svima je poznato da izvođenje simfonijskih djela, posebno operske muzike, omogućava puna emotivna uzbuđenja, kojih je bilo na bini i u publici, ali je suvišna i neprotrebna bila drama oko ulaza na ovu muzučku feštu.
Na ovakve svečanosti mora se dolaziti u miru, sa elegancijom koju su Kotorani od vjekova nosili odlazeći na fešte, zabave, u teatar i na koncerte. Sinoć ispred biljetarnice i ulaza u salu bilo je tužno i ružno. Karte se nijesu mogle preuzeti sat vremena prije na biljetarnci Kulturnog centra kako je objavljeno na plakatima i na lokalnom servisu, jer su unaprijed bile rezervisane, a nije naveden broj telefona za rezervacije. Proizvod loše organizacije bila je ogromna gužva jer je očekivano interesovanje  za ovaj kulturni događaj bilo izuzetno, tako da neki nijesu mogli no doći do svoga mjesta.
No, gušt i ljepotu ove muzičke fešte nije pokvarila srtamota oko preuizimanja i rezervacije karata.