U kotorskoj vatrogasnici uspješno završena obuku za spašavanje sa visina i iz dubina

Ljeto. Vreli dani brinu najviše one kojima je posao da spašavaju živote i imovinu. Vatrogasci su posebno motivisani da brane i odbrane, ali je jasno da moraju da ovladaju savremenim tehnologijama i metodama spašavanja kojih nije bilo u ranijim vremenima. Zato je neophodno usvajanje novih metoda spašavanja čiji su rezultati dokazano uspješni i bez kojih više nije moguće sprovoditi proces u skladu sa usvojenim standardima struke. Da bi bili sigurni u uspješnost aktivnosti i akcija spašavanja danas pripadnici zaštite i spašavanja, više nego ikada, moraju da budu upućeni i osposobljeni u tehnike spašavanja bez kojih nije moguće ostvariti željeni rezultat.

Cijeneći stalnu potrebu usavršavanja i osposobljavanja spasilaca za sve oblike hazarda, kotorska Služba zaštite i spašavanja je organizovala obuku za spašavanje sa visina i iz dubina. Radi se o tehnici spašavanja pomoću užadi i sprava, kazao je komandir kotorske Službe zaštite i spašavanja Maksim Mandić. Upravo je konfiguracija terena ovih prostora, objašnjava on, takva da zahtijeva maksimalno angažavanje i osposobljenost za spašavanje u specifičnim uslovima u kojima se ne rijetko nalaze subjekti kojima je pomoć neophodna. Zato je obuka posebno važna jer ona sužava rizik sa kojim se spasioci suočavaju na terenu.
Obukom rukovode Dario Gauš i Igor Hrelja, prestižni instruktori hrvatskog trening centra Šapjane, u čijoj saradnji je, kao i spasilaca iz Luštice Bay, organizovana ova obuka.

Osposobljavanje za spašavanje sa visina i iz dubina, tehnike spašavanja pomoću užadi i sprava obuhvatilo je 16 polaznika koji će nakon završene obuke biti spremni da na kvalitetan i stručan način odgovore složenim izazovima, siguran je kotorski komandir, vidno zadovoljan što je obuka potvrdila neophodnost organizovanja ovakve vrste osposobljavanja i entuzijazam polaznika, pripadnika Službe iz Kotora  i Luštica Bay da učine sve kako bi što kvalitetnije ovladali znanjima iz ove oblasti.

Instruktori iz Hrvatske imaju veliko iskustvo i znanje u osposobljavanju spasilaca za sve oblike hazarda. Zato je njihovo prisustvo dragocjenost koje će dati željeni rezultat već u prvoj akciji spašavanja iz visina i dubina.

Na pitanje kako su zadovoljni odnosom polaznika prema prilično zahtjevnoj obuci, instruktori Dario Gauš i Igor Hrelja su jednoglasni u ocjeni da se radi o profesionalnom pristupu, trudu i zalaganju polaznika, što podrazumijeva uspjeh same obuke.

Jasno je da savladavanje tehnika koje ova obuka pruža, vezano za spašavanje iz dubina i visina, jednoj vatrogasnoj formaciji daje odgovor na sva pitanja u smislu izvlačenja iz skučenog prostora, prvenstveno iz dubina i visina. Naravno da obuku mora propratiti i oprema. S obzirom da smo ovdje imali jednu grupu iskusnijih polaznika, kaže Gauš, koji su se sa time susrijetali i vidjeli što imaju i što mogu uraditi sa postojećom opremom, i što će još trebati nadopuniti.

Kad uporede slične gradove u Hrvatskoj sa Kotorom, gdje je ovaj grad UNESCO-a u osnosu na slične u susjedstvu?

U smislu uporedbe gradova u Hrvatskoj sa Kotorom mene ovde impresioniraju ove svakodnevne gužve koja su izazov za vatrogasnu službu u smislu pravovreme intervencije, jer se naša intervencija svodi na vrijeme. Svaku sekundu koju kasnimo neko plaća. Plaća je onaj korisnik koji u konačnici plaća i nas kao službu. Doista smo impresionirani načinom na koji se kotorski vatrogasci nose sa ovim problemom i gdje u okviru gotovo nemogućeg pokušavaju da naprave da ta intervencija bude moguća i pravovremena i da vaši građani ne ostanu oštećeni.

A u smislu sličnosti gradova, dijelimo slične probleme, posebno starogradska jezgra. Određene vatrogasne jedinice su se opremale isto kao  što je to uradila kotorska, posebno nabavkom specijalizovanog manjeg vozila koji može ući u neke dijelove grada gdje standardna vozila jednostavno ne mogu.

Hrvatska posebnu pažnju posvjećuje stalnoj edukaciju pripadnika Službi zaštite i spašavanja. Crna Gora je još uvijek u pokušaju da osposobi instruktore za sve oblasti spašavanja. U tome joj nesebično pomažete. Što je neophodno učiniti da društvo ali i opštinske službe shvate neophodnost edukacije i stalnih obuka kojima će se osposobiti pripadnici i učiniti da posljedice hazarda budu mnogostruko manje?

Kada je u pitanju edukacija pripadnika službi zaštite i spašavanja tvrdim da Crna Gora ima kvalitetan kadar koji doista može dati odgovor na ovo pitanje. I mi smo bili produkt jednoga razmišljanja kada su naši nadređeni jednostavno prepoznali potrebu da šalju naše ljude da se osposobe i da se vrate nazad sa znanjem koje će da šire među vatrogascima.

Mogu sa zadovoljstvom reći da je upravo zapovjednik kotorske službe Maksim Mandić, između ostalih osposobljavanja koje je prolazio sa nama, završio i međunarodnu instruktorsku obuku  za osposobljavanje iz područja gašenja požara u zatvorenom prostoru. To je, objašnjava Gauš, prvi dobar korak u tom pravcu da doista Crna Gora osposobljava sama svoje svoje vatrogasce. Evo kroz koji mjesec imamo drugo takvo osposebljavanje. Očekujemo da će istu obuku završiti i komandir vatrogasne službe u Luštica Bay . U smislu neke dalje saradnje mi smo i te kako otvoreni. Nijesmo tip škole koja drži monopol. On nije nikome donio ništa dobro i u konačnici nam je interes da širimo znanja, da obučimo ljude, koji će potom  obučavati druge ljude. U tom smislu smo ponosni i na Maksima i ne sumnjam da će uspješno obuku završiti i Zoran Barbić iz Luštice Bay.

Vi ste najbolji dokaz da je saradnja gradova dvije susjedne države neophodnost i da je to od obostranog značaja. Sistem zaštite je jedinstven i ne može niti smije biti zatvoren. Vjerujete li da će on u budućnosti upravo takav biti, čime će se obezbijediti zajedničko djelovanje na prostorima koji to budu zahtijevali?

Kada je u pitanju međusobna saradnja, to je priča na kojoj insistira Evropska unija. A Crna Gora teži ulasku u EU. Konačno Crna Gora već dugi niz godina participira u mehanizmu civilne zaštite Evropske unije. Vaši su vatrogasci učestvovali u nizu vježbi pod okriljem  mehanizma civilne zaštite Evropske unije i u principu to je nešto što treba gajiti i otvarati se prema međunarodnoj saradnji, i to ne samo ova međususjedska nego i šira iz jednostavnog razloga što smo svjesni klimatskih promjena koje uzrokuju određene nedaće. Vatrogasci su prvi koji se suočavaju sa takvim situacijama. Jedini način da odgovorimo potrebama zajednice koja može biti ugrožena je uspješnost akcije koja će zavisiti od toga koliko su jaki naši susjedi. Oni koji su nam najbliži. U tom smislu Crna Gora je naš susjed. E sad što je neophodno učinit? Jednostavno pratit okruženje u kojem živimo. Spremati se i edukovati i biti abdejt i sa opremo  i sa tehnikom i sa tehnikama  spašavanja i gašenja.

Tehnološki napredak se razvija neslućenom brzinom. Ono što danas imamo već sjutra će zahtijevat neke nove pristupe. Kako tome odgovoriti?

Tačno je da je razvoj tehnologije izuzetno brz i da je to izazov sa kojim se moramo suočavati svakodnevno. Danas imamo nastojanje da se sve elektrificura. Od automobila, do teških kamiona. Ali ipak, postoji problem koji je globalni a to je gašenje akumulatora takvih vozila. I to je jedan primjer gdje je društvo, odnosno zajednica imala tehnološki napredak koji je bio brži u smislu da ga je mogla pratiti sigurnost. Moramo staviti ruku na srce i priznati da to još uvijek nije sigurna tehnologija. Sa tim problemom se prvi nose vatrogasci koji su prinuđeni da improvizuju rješenja. Tako da je jedini odgovor na ovo da pratimo trendove i da se osposobljavamo i opremamo, jasan je riječki instruktor.

Što učiniti da mladi zavole spašavanje kao struku kojoj će se maksimnalno posvetiti. Velika je odgovornost ali i zadovoljstvo nakon svakog uspješno obavljenog posla.

To je i u Hrvatskoj postao problem. Mladi ljudi jednostavno vide bolju priliku u turizmu da zarade u sezoni. Možemo reći da neko to voli ili ne voli  ali je osnovna činjenica da mladi imaju svoje potrebe, da imaju svoj privatan život, familiju. Naravno, i da riješe stambeno pitanje.
Na obuci koju upravo radimo je svih 5 dana sin jednog vatrogasca. Zove se Josip i upija znanja zajedno sa nama. Ima 13 godina. Ako ga zaraze vatrogastvom, onda je sigurno da će tu ostati i da je njihov. To je jedan dobar primjer koji nijesam do sada nigdje vidio. Doma se vraćamo puni dobrih utisaka i taj dječak sa svojim ocem ovdje stvara utisak da bi kotorska služba mogla dobiti jednoga pravog vatrogasca. A to je moguće u sredinama u kojima su razvijena dobrovoljna vatrogasna društva, iz kojih smo i mi potekli, u kojima je bilo mnogo zanimljivosti koje su okupirale pažnju dobrovoljaca. U Hrvatskoj postoji i Kamp vatrogasne mladeži u Fažani, u Istri koji je isto tako jako dobar alat za motivaciju mladih da se pridruže. Od te jedne generacije od njih dvadesetak koje imamo, ako smo zadržali dvoje mi smo završili jako dobar posao.

Kad vas opet možemo očekivati u Kotoru. Ostalo je sigurno još obuka neophodnih za kvalitenije spašavanje uz što manji rizik.

Ja zaista volim doći ovamo. Mogu reći i za Igora i ostale kolege koje su radile sa vašim ljudima i doista sam, ne samo strukovno nego i privatno povezan sa tim ljudima koji su postali naši ne prijatelji nego kućni prijatelji. To ima veću težinu od običnog prijatelja.

Ostala je još obuka i za nas same. Svi mi učimo i dalje i ono što me veseli je da možemo učiti skupa sa ovim ljudima iz Kotora i Lustice Bay. To su čelni čudi tih postojbi koji su nama ukazali povjerenje koje je od neprocjenljive vrijednosti.

Igor Hrelja

Instruktor Igor Hrelja je izrazio zadovoljstvom činjenicom da su domaćini ovdje izuzetno domaćinski raspoloženi prema njima. Zato im je istinski drago što su u Kotoru i što na obuci koja traje mogu prenositi neka njihova iskustva. Što se tiče konkretne obuuke ne radi se o tome da vatrogasci iz Kotora do sada nijesu bili obučeni za konkretne zadatke, dakle spašavanje iz dubine i visine, već se radi samo o tome da onoga trenutka kada više nijesmo u mogućnosti koristiti svoju standardnu opremu, poput vatrogasnih tobogana, otvorenih i zatvorenih spusnica, uskočnih zračnih jastuka, razno raznih užadi, ili konkretno kada velika tehnika koju nazivamo tako a to su autoljestve, auto hidrauličnie platforme, kad se na takav način ne može više izvoditi spašavanje iz konkretnog razloga mjesta spašavanja, znači odakle mi spašavamo te neke osobe, jednostavno se pokazao problem da moramo neke tuđe tehnike primjenjivati, kaže Hrelja.
Tako da smo u konkretnom slučaju iskoristili alpinističke i speleotenike za spašavanje iz takvih mjesta. I prije nas su stariji vatrogasci koristi užad i raznorazne sprave, ali je ta oprema u tim vremenima bila poprilično teška i glomazna. Danas se koristi oprema i tehnologija za slične pozive, koristeći tehnike alpinizma i speleo savladavanja, konkretno tehnike i način rada gorske službe, isto tako smo mi to primijenili i u našoj službi i stavili u operativno djelovanje.

Ono što je važno je da svaki vatrogasac raspolaže i tehnikom. Konkretno na ovoj obuci se radi sa takvom vrstom opreme, koristeći pomenute tehnike. Svi učesnici vježbe su vrlo motivisani i žele da savladaju pomenute tehnike. Naravno, te tehnike se ne mogu savladati odjednom. One zahtijevaju konstantan rad, konstantno uvježbavanje i treniranje, tako da i nakon ovog kratkog obučavanja sa tim tehnikama i radom i vježbom treba nastaviti. Obučavati se za komplikovane zadatke kao što su izrađivanje raznoraznih prečnica, žičara, premoštenja, koje su kotorski vatrogasci već do sada više puta imali kroz intervencije po raznoraznim mjestima oko Kotora po stijenju, po zidinama grada i na mjestima gdje su oni to sve skupa obavljali. Sve ovo će im pomoći u tom svakodnevnom izazovu za koji oni ovdje i postoje, saopštio je na kraju instruktor Hrelja.