Nije prvi put, ali je siptomatično već da se o Kotoru, gradu svjetske kulturne i prirodne baštine raspravlja bez prisustva predstavnika ovoga grada.
Gradonačelnica Kotora Marija Ćatović nije dobila vizu za Katar jer se naša ambasada u Parizu nije potrudila da na vrijeme uradi najjednostavniju administrativnu radnju oko dobijanja vize kotorskoj gradonačelnici.
Podsjetimo, u pitanju je 38. zasijedanje WHC-a u Dohi, a jedna od tema je vezana za Kotor.
Delegaciju čine, pored ambasadorke Irena Radović, Sanja Lješković, svjetnica ministra Gvozdenovića i Anastazija Miranović, direktorica uprave za zaštitu kulturnih dobara.
S.M.: Gosođo Ćatović, interesantno da Vi nijeste mogli da otputujete jer nijeste dobili vizu. Neko je u našoj ambasadi zakazao i nije obavio svoj posao kako treba. Koliko je opravdana sumnja da neko nije želio da Vas vidi na konferenciji jer je poznato kako snažno branite stavove Kotora i njegove razvojne potrebe ne ugrožavajući pritom ni kulturni i prirodnu baštinu koja je pod zaštitom UNESCO-a.
Marija Ćatović: Zanimljivo zaista jeste. Neko je u našoj ambasadi u Parizu napravio propust. Neću da vjerujem da je namjerno, ali je činjenica da ja nijesam jedina dobila vizu i pored predata dva pasoša-diplomatskog i ovog drugog, građanskog. Mislim da je bilo važno da prisustvujem i da omogućim da predstavnici UNESCO-a iz prve ruke saznaju sve što ih interesuje kada su planska dokumenta u pitanju.
No, iako nijesam otišla, u stalnoj sam komunikaciji sa našom delegacijom koja je dobila instrukcija kako da brani interese Kotora. Jasno je bilo da prijedloge UNESCO-a da se do 2016. godine obustave sve investicione aktivnosti u opštini te da se suspenduju već doneseni planovi u skladu sa zkonskom procedurom Morinja,i Kostanjice što nijesmo mogli prihvatiti. To nije moguće jer su usvojeni planski dokumenti po kojima su građani stekli određena prava koja im se sada, nečijom voljom nijesu mogla oduzeti. Na Konferenciji su, koliko sam upoznata usvojeni naši prijedlozi.
S.M.: Podsjetimo se konrefencije u Sankt Peterburgu gdje ste objasnili članovima IKOMOS-a, koji za izgradnju zaobilaznice nijesu htjeli ni da čuju jer su od jedne naše NVO imali pogrešne informacije, da saobraćajnica ne ide preko Perasta i Risna i ne ruši stara urbana jezgra, nakon čega je ovo pitanje ponovo vraćeno u proceduru.
Marija Ćatović: Da. Upravo je tako bilo. U zadnji čas smo uspjeli da vratimo pitanje zaobilaznice u proceduru. Oni su bili potpuno krivo informisani i normalno je da su tako reagovali. Čudno je samo da to niko nije znao od zaštitara i onih koji imaju dnevnu komunikaciju sa predstavnicima UNESCO-a. Sasvim je jasno da je neko želio da UNESCO uslovi Kotor tako što će zaprijetiti brisanjem našeg grada iz ove svjetske organizacije ako krenemo u realizaciju toga projekta. Na sreću, stigli smo na vrijeme u Sankt Peterburg i ja sam argumentovana objasnila suštinu potrebe izgradnje zaobilaznice koja je upravo u funkciji zaštite prirodne i kulturne baštine. To je na sreću tako i protumačeno u IKOMOS-u.
S.M.: Koliko je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor bio osnovna kočnica razvoja Kotora. Da li bi danas, da nije bilo njihovog suprostavljenog stava imali zaobilaznicu, žičaru, uređene bedeme. Ministarstvo kulture se nije potrudilo da zaštiti Kotor od zaštitara.
Marija Ćatović: Bio je nepremostiva prepreka. Ono što smo stalno tražili a nikada nijesmo dobili je stručno mišljenje kako se i pod kojim uslovima nešto može graditi. Dobijali smo samo odgovor, a i to je bilo rijetko da ne daju saglasnost. Zbog čeka i kako sve treba uraditi, nije bilo ni riječi. Da je regionalni zavod radio svoj posao i da je uslovio sve investitore kako treba graditi, od kojeg materijala, kojih gabarita i sve ono što prati konervatorske uslove, sve bi drugačije bilo. Ovako, neko je mogao a neko nije. Zbog toga imamo građevina koje predstavljaju pravo ruglo i koje nikako ne zaslužuje UNESCO-v Kotor.
A da li bi imali zaobilaznicu, žičaru i brojne druge objekte od interesa za građane, da se regionalni zavod ponašao u skladu sa svojim opavezama, apsolitno mislim da bi. Pa nama je zabranjeno da gradimo žičaru do San Đovanija. O tome imamo dopis direktorice Zavoda. Dubrovnik može a Kotor ne. Zaista čudno. Vjerujem ipak da će se nešto promijeniti u narednom periodu. Insistiraćemo na tome.
S.M.: U Crnoj Gori je formiran Regionalni centar zaštićene UNESCO-ve kulturne baštine čije će sjedište biti u Podgorici. Na čelu će, ili je makar tako bilo najavljeno biti Lidija Ljesar, sada na mjestu generalna direktorka za kulturnu baštinu Ministarstva kulture.
Marija Ćatović: Mislim da je ovaj centar morao biti u Kotoru. Isto tako mislim da se nije smio gasiti Regionalni zavod za zaštitu spomenika i pretvoriti u podružne jedinice na prostoru koji baštini preko 50% ukupnog spomeničnog blaga crne Gore. Pokretnog i nepokretnog. To je bila nečija volja a ja vjerujem da će kreatore takve ideje vrijeme demantovati i da ćemo mi opet imati institucije koje su nam nečije sujete prosto razorile. Borićemo se da sačuvamo ono što su nam vjekovima preci gradili i ostavili da unaprijedimo a ne uništimo.
Slavko Mandić
Tekst objavljen u Pobjedi 20. 06. 2014.
Molim redakciju da promijeni sliku drage mi Predsjednice Opstine. Slika je loseg kvaliteta.
Hvala
Javise li iz Katara sto je bilo juce na licitaciji za objekte u starom gradu. (: .
Uprkos svemu što je saopštila uvažena gradonačelnica, upravo zbog takvih opstrukcija Lidija i Zaga su nagrađivali takve “kadrove”, koji su radili protiv Kotora, a što je još poraznije i protiv kulturne baštine. Kada prava struka jednog dana bude procjenjivala čuvene konzervatorske radove na Franjevačkom groblju, restauraciju venecijanskih lavova – napamet, skalamerije od građevina ispred Starog grada (Dojmi i Lučka kapetanija), dozvole probranima i radove izvedene u starom gradu, ono “autobusko stajalište” na mozaicima u Risnu itd.itd. biće kasno za kulturna dobra, ali neće za istinu i za bruku, odnosno kaštiganje autora.
Već sam ustvrdio, da postojeća postava u Mistarstvu kulture, Zaga i Lidija sa svojim poslušnicima (neznavenim i neobrazovanim kao i oni) već pet godina urušava sistem zaštite u Crnoj Gori i vrši atak na Kotor i nakulturnu baštinu – uopšte. Svako ko je na to ukazivao i tome se suprotstavljao morao je, prije ili kasnije, otići. Ostali su samo “dugmići”.
Da li je predsjednica Maja Ćatovićmoga da spriječi i svojim jakim vezama da doprinese da se Zavod za zaštitu spomenika ne gasi i od njega ostene komadić samo u Kotoru koji je jedini Unescov grad u CG?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].