U ime naroda

Meliha Meli Ramusović

Bez legitimiteta ne može postojati ni istinski legalitet.

Ono što je najviše vrijeđalo zdrav razum i dostojanstvo građana Crne Gore – pandemija korupcije i kriminala,  ne može biti ukinuta bez istinskog legitimiteta onih koji to ukidanje treba da sprovodu. Ekspertska/tehnokratska vlada ima smisla u državama koje su, već daleko prije ekspertskih modela vladavine, institucionalno utemeljile borbu protiv tih antitjela demokratije ( inače, vitalnijih antitjela i od ovih premijerovih koji se graniče sa čudom ).

Zato, takva  vlada kod nas nije mogla da ispuni osnovnu svrhu, da vlada. Situacijom, narodom, nepočinstvima, sobom.  Ako i zanemarimo kadrovska rješenja, zanemarivanje koje traži ulaganje istinskog napora, ova naša tehnokratija nije  bila osuđena na propast zato što je bila loša u ideji, već zato što je, nužno,  datostima socijologije sredine, demantovala sebe u stvarnosti. Demantovala u vidu manje ili više komičnog paravana kojim se prikriva kontinuitet upravo onoga čega je, prije svega, trebalo da bude diskontinuitet. Države zarobljene budućnosti.

U nastanku uskraćeni legitimitet, pokušao se uspostaviti sada i odmah, u Evropi i Crnoj Gori, rialiti spektaklom za narod, a u ime naroda. I taj populizam nije nužno lošiji od onoga kojim DF i DPS kontinuirano okupiraju dobar politički ukus. Ali,  ozbiljno pati od nedostatka lijepe, ili makar pametne, forme.  I zato, blaženo ošamućeni savršeno čistim ničijim kokainom,  bombardovani smo polovnim automobilima, putevima za Kubu, kravama, maksimalnim minimalcima …

U vremenu poplave banalnosti, mogao je taj spektakl da se nastavi u neki, za sve nas vrlo skupi, nedogled, da pojava jedne nove političke platforme u ime svih naroda, nije obznanila nedopustivom tu opsjedajuću prazninu u srcu legitimiteta izvršne vlasti. Na isti način kao što je obznanila  i to da živimo u vremenu kada je moć mnogo varljivija kategorija nego ranije, kada više nije moguća kao svemoć, već kao balans različitih moći u kojima nema velikih i malih.

I premda je taj legitimiitet koji Memorandum donosi sa sobom ranjiv, zbog svih razlika onih  koji ga potpisuju i interesa koji ga pritiskaju, upravo ta ranjivost krije istinski demokratski potencijal. Prije svega zato što će imati sedativno dejstvo za onu opasnu moć od čije podrške, neuskraćene, treba da  zavisi. Bilo da dolazi od DF-a ili DPS-a.

A ako ćemo istinski u ime naroda, a ne partijskih  i drugih interesa, bilo bi najbolje da ta nova kombinatorika izvršne vlasti ima makar i takvu krnju podršku, onu u ime manjeg zla i od  DF-a i DPS-a.

Makar do sledećih izbora kada će se izmjeriti ko i u kojoj mjeri stvarno govori u ime naroda.