U đardinu

Ova korona svašta čini.

Od zla i muke koju nam je donjela, do opomene i ukora zbog ponašanja raskalašnog.Zbog inata,prkosa i rogova životu i prirodi prije nje.

Ma dovela nas je u škotu.

Ovog virusnog proljeća nikad ljepši đardini, tarace, balkoni,verande,baladuri,počuli,pižuli.

Nikad se više ne uređuju avlije, dvorišta, vrtovi, parkovi, tineli, podrumi, garaže, kamare, ormari, škafetini.

Freško opiturane ograde.

Na sve bande vanjska rabota, praćena mirisom sočne trave pokošene.

Dugo poslije taj miris ostaje, prati me i do djetinjstva spusti.

Do livade pune kamomilja, sljeza, sitnih plavih cvjetića, među kojima sam tražila djetelinu sa četiri lista za sreću.

Tratinčice, bijele sa žutim tučkom ili babina puca, nizala bi u vjenčice, tako što bi zubom zakinula dršku da se dobije prorez za cvijet, pa opet drška i tako sve dok se ne bi dva tri puta omotao vjenčić oko glave ili cvjetna kolana oko vrata, narukvice oko ruku.

Još i sada osjećam slatkast a opor ukus soka iz tih nježnih drškica što odma sventulaju kad ih ubereš.

U maslačke sam po pravilu duvala i zamišljala želju a latice bijele rade ili margaretele bi kidala sa obaveznim voli, ne voli, namještajući da poslednja ostane na voli.

To znači da me voli simpatija iz dnevnika koji sam vodila sa 15 godina.

Još ga čuvam u starom kuferu boje bijele kafe sa mesinganim bravicama i kožnom ručkom na sredini.

Dnevnik.

Što se sve u njemu moglo naći? Koje je to žuto uvjerenje moje mladosti.

Koliko je tu zaključanih tajni, prvih ljubavi, prvih drhtaja, prvih suza, prvih stihova mojih.

Presovana grančica jorgovana, zlatna folija od čokoladnog bombona koja je nešto trebala da znači.

Otisak usana sa crvenim karminom.

Stihovi od kojih dominantan:”ne, nemoj mi prići …..jer sreća je lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da”.

U dnevnicima mojim i mojih drugarica bilo je crteža, pa modnih detalja tipa zelenih štikli, paž frizura, čak i zalijepljenih žvaka mirisnih, buble gum što su ih pomorci donosili s vjađa.

Bilo je biljeta, kino ulaznica-red 4.parter lijevo, pa ruka hemijskom olovkom po ivicama prstiju, sa ljubičastim noktima, u dnevniku iz drugog Gimnazije.

Bilo je to vrijeme dobrote.

Danas, zagledana u đardin koji me dobro umorio čisteći ga i uređujući, mirisi razbokoreni.

Mislim da ništa tako ne vraća i podsjeća, ne donosi dah prisutnosti ali i prolaznosti kao miris.

Škarletine  na prolaznost mirišu.

Vonj sjete i nježni dodir daljina sa begonijama.

Ružmarin i lavanda se pretiču donoseći miris mladog mora.

Bosiok starinski na rubu je čekanja.

Leandar se magnoliji udvara, a ja odoh da polijem Gospine papučice…

Adio!

Dubravka Jovanović