Tužiteljice, uz Vas sam do potonjeg popa!

Piše: Slavko Mandić

Ne znam što se pomamio ovaj narod? Tužiteljica S. Šišević traži da se kazni Batrićević jer je napisao tekst u kome je saopštio neke pojedinosti o prvom srpskom popu u Crnoj Gori. I što je tu čudno? Posebno u današnje vrijeme? Valjda je svima jasno da se ne smiju pipnut  nacional(ističke) svetinje. Ni po koju cijenu. A ako u njih takneš, tu je tužiteljica da te vrne okle si krenuo. To smatram legitimnim, mada mi se malo brka oko legaliteta. Može bit da sam pravno neznaven, a jesam, jer biti  tužiteljica, koja sve ovo zna i po tome se vlada dostojanstveno i časno, ako se tako može reć, nije lako. Zapravo, strahovito je složeno i teško. Mada, ne za svakoga. Najbolji primjer je upravo pomenuta gospođa.
Tužiteljica se zaklela i u tu kletvu, odnosno zakletvu nema čačkanja. To je moralo biti jasno Batrićeviću. Kao i da je pop zaklet bar trostruko. Ništa manje, jer je puta tri srpska svetinja od koje se ne odustaje ni za vrijeme naštimovanog popisnog orkestorijuma (riječ koja ne postoji ali ne postoji ni pravda u izvornom smislu riječi, pa se zbog toga može koristiti bez straha od zahtjeva prekršajnom sudu za lično kažnjavanje).

Da budemo jasni, nije u redu da se dira ovakav gorostasje. Jer on je, śetite se, jedini na zemaljskoj kugli koji je metnut zlakomlatom na čelo jedne ideološko-institucionalne postrojbe. I odbranjen uz duge cijevi sumlnjivih karakteroloških popovskih i krimo individua, kontrolisanih od kasnije nagrađenog (novčano i medaljonom ) policijskog službenika, zaduženog za tu vrstu urnebesa. I sve to dok je građanima Cetinja pucalo po arbatu od odnarođene, za tu priliku narodne policije.

Jovan Mićović, za kojega njegov ideološki očenaš Risto Radović reče jednom u TV obraćanju da nije previše inteligentan ali je odan, ničim nije zaslužio da bude predmet bilo čijeg teksta. Valjda je to ražestilo tužiteljicu, koja s pravom traži kaznu za Batrićevića. Jer, bez obzira što papir trpi sve, kad na njega staviš Mićovića, jednostavno poaveta. Ne Mićović, da me tužiteljica pogrešno ne shvati. Papir. Zgrči se i požuti momentalno, smežura se i možeš ga koristiti u toaletnoj laboratoriji kao sredstvo za čišćenje obraza. (U ovoj rečenici, konsultovao sam pravnika iz Bangladeša, nema ništa krivično. Pa mogu da nastavim).

Mićović se dokazao i kao ne baš odan ličnom popotvoritelju, jer nam je još u šećanju kojom je brzinom pod moranjem prihvatio ukidanje svega onoga što mu je iz Beogradske patrijaršije naloženo, a što je mrčni Risto (u pozitivnom smislu radi tužiteljice) gradio i radio.

A što bi pojedinačni slučajevi naroda? Da tužiteljica zaćuti? Da ne rabota svoju rabotu? Da ne štiti jednako svakoga srpskog popa u Crnoj Gori? To jednostavno nije moguće. A nije ni po izdajničkom temeljnom ugovoru, kojega je potpisao dugoodlazeći sramno da sramnije ne može biti. Ali, kako god, Jovan se verbalno ni po tom zgužvenjaku ne smije tać. Verbalno, razumije se. Jer tužilaštvo je tu da tuži, sudovi da sude, pa koga što strefi. Male su šanse da će vas što zakačit ako ostavite popove na mir. Može se desit ako što napišete, ali što se za boga miloga time bavite? Što će vam pisanje? Rabotajte nešto pametno. Jer, znate valjda da tužiteljica mora da ima budno oko koje gleda sve nas. Pa kad joj se reče (mislim savjest kad joj reče), onda ona kreće u akciju. Kako bog zapovijeda. I svi sveci. I apostoli. I Jovanikijo zajedno sa Prletom klero fizionomijom sa raskršća humanosti i čojstva svekolikog.

Vjerujem da je pravda spora, ali dosljedna. Nijesam to ja izmislio nego je to floskula koja služi kao objektivna poštapalica. Tako da će Batrićevića, ako ga sad kojim slučajem propušte, dofatiti neka druga ruka pravde. Zbog ovog zločina, koji se mjeri snagom genocida na popa Jovančeta (od milja, opet zbog tužiteljice), odgovaraće ovaj crnogorski intelektualac kad tad. Tim prije što bi vučićoliki popis mogao lako pokazati da Batrićević i nije crnogorski, jer u alejama popisnog lista tako nešto nije definisano.
Potpuno razumijem tužiteljicu. Razumijem je više no što se ona sama razumije. I boli me to što su na nju udarili. Ne da žena svoga popa. Pa što tu ima loše. Mi naše sve dajemo. I nikad nije bilo ni tužioca ni sudije da zatraže kaznu za one koji su vrijeđali Crnu Goru i Crnogorce, nazivajući ih svakakvim imenima. Ne umješe sprovest ni suđenje kako valja za pokušaj terorističkog napada na vlastitu zemlju. Pa će nam sad prvostepeno osuđeni biti preśednik parlamenta, a sudija će morati da sačeka da mu jednom završi mandat i da nastavi tamo đe su neki drugi stali.

Da ne shvati tužiteljica pogrešno. Ovaj pasus se uopšte ne odnosi na nju. Nema ona kad od rabote da traži kazne za tvoritelje brojnih bilborda duž Crne Gore na kojima vrišti govor mržnje. I za onaj po portalima i elektonskim i printanim medijima. I za one besprizorne lažavine koje nam stižu iz Beograda na sve moguće načine.
Pa valjda je svakome u ovoj zemlji dovoljan Batrićević? Jeste, tužiteljice. Samo naprijed. Da nauče svi za sva vremena u što se ne smije čačkati.
A razloge za to neću pominjati. Izvucite zaključak sami.